19Mar

Kišovke

Tekstilna škola nikako mi nije bila uz put, ali prolazeći pored nje, punio sam vlastiti ego. Učenice bi na odmoru popunile prozore.
-„ Dođi dečko da se malo igraš sa velikim curama. Oh, kakva guza. Mladiću, hoćemo na spoj“?
One prostakluke koji su mi upućivani, ne smijem niti spominjati (ovo je ipak ozbiljan portal, sa ozbiljnim šefom).
Godila mi je ta pažnja djevojaka koje su pohađale Srednju Tekstilnu školu. Naravno, pravio sam se da ne čujem što mi dobacuju. Najvjerojatnije da sam izgledao kao plavuša koja prolazi pored bauštele.
Toga jutra zaputio sam se kod Sudca za prekršaje. Neki me glupi milicajac prijavio da sam preticao preko pune linije, pa jebote, tamo se od blata linija niti ne vidi, izgleda da je on bio vidovit.

Obukao sam nove rifle, majicu firmato, dugi kožni kaput i čizme zvane KIŠ. Nositi Kišove čizme od 500 maraka, ručne izrade, bilo je in. Nije si to svatko mogao priuštiti, nisam ni ja. Posudiš lovu, naručiš i to je to. Bile su prelijepe, špicerice. U njima je moja „seljačka noga“ proživljavala najgoru torturu. Žuljale su me na sve strane. Imao sam na nogama toliko flastera od žuljeva, kao da sam se vratio iz Vijetnama. – „Za ljepotu treba i protrpiti“, često je govorila moja mama. E pa ja sam se natrpio. Tješio sam samog sebe,-„samo dok ih ne razgazim“.
Na pozivu je stajalo, sudnica 5, u 11,30 sati. U hodniku nikoga nije bilo, pokucao sam na vrata petice, muk. Otvorivši vrata vidjeh da nikoga nema u sudnici. Sjeo sam u hodnik i čekao. Pomalo sam bio nervozan. Imao sam dogovorenu kavicu sa jednom gospođom, bio je to klasični ulet, nisam htio kasniti. Radila je u Općini, sa takvima uvijek treba imati dobre odnose.

Čuo sam korake štikli, zimsko jarko sunce mi je udaralo u oči. Zaklonivši oči vidio sam da prema meni hodnikom giba komad. Imala je duge noge, do pazuha. Kroz noge, probijale su se zrake sunca.-„Jebem ti sunce“, pomislih u sebi.
-„ Čekate za 11,30 ? Upita me mio glas. Podigao sam pogled koji je bio uperen u božanstvo u zategnutim riflama. –„Uđite, sutkinja je na ručku, malo kasni, brzo će ona“. Ušavši za njom u sudnicu, nisam mogao, a ne primijetiti da je, uz to što je vrlo lijepa i vrlo zgodna. Ispod utegnute majice skakutale su dvije pristojne četvorke. Odmah sam zaključio da ne nosi grudnjak, ili sam se barem nadao.
Nije mi puno trebalo da saznam da nema dečka, da je tipkačica, da joj je dosadno, da malo izlazi pošto nema sa kime. Moje „iskusno oko“ odmah je primijetilo da je djevojka neiskusna, sa par šarmerskih fora nasmijavao sam je do suza. Osjetio sam da imam „prolaz“. Taman kada sam htio zatražiti od nje broj telefona i predložiti joj spoj, u sudnicu uleti neki babac, ko furija. Bila je to sutkinja.
-„Zamislite Martina, neki idiot mi je uletio u škare na punoj liniji, skoro sam sletjela s ceste, ma joj, samo da sam mu zapamtila registraciju, ne bi on nikada više vozio auto“.
-„Izvinite što ste čekali, sada ćemo mi to brzo sa vama riješiti. Obrati se meni napokon.
-„ Ime i prezime, adresa, zanimanje, visina osobnog dohotka“? Počela je sutkinja.
Dok sam joj davao svoje podatke, u glavi mi je bio košmar, zanimanje, koje zanimanje reći, pa neću joj valjda reći da konobarim. Moram impresionirati malu. Samo je čekala na taj podatak.
-„Trgovački putnik Badela“, rekoh (to je tada bilo moderno). Mala me zadivljeno pogledala.
-„Koliki vam je osobni dohodak“?
Ako sada malu impresioniram, moja je. – „ Tisuću petsto maraka“, rekoh, maloj su se oči zacaklile. – „Plus terenski dodatak i dnevnice, oko dvije tisuće“, nastavih. Sada me milo pogledala i sutkinja.
Činjenica je, da kao konobar, jedva da sam navukao do 300 maraka. Povratka više nije bilo.
Mala nije skidala oči sa mene, osjećao sam se kao Napoleon nakon dobivene bitke.

-„Da vidimo mladiću, zašto ste tu“'. Počela je čitati prijavu sebi u bradu mrmljajući, svakim pročitanim redom, lice joj je postalo sve ozbiljnije.
-„Aha, vi ste isto jedan od onih sileđija na cesti, koji ne poštuju ni druge niti znakove .......“. Vikala je na mene dobrih pet minuta. Ma nije ona vikala na mene, vikala je ona na onog tipa što ju je netom isprepadao, a ja sam bio obična kolateralna žrtva.
- „ U IME NARODA SFRJ osuđuje se na trećinu osobnog dohotka i plaćanje svih sudskih troškova, neću vam oduzeti dozvolu samo zbog posla koji radite, potpišite i možete ići“.
Htjedoh joj reći da ja nema te novce, da sam lagao gdje radim i da je moja plata samo tristo maraka. Pogledah malu, samo je slegnula ramenima i milo se nasmijala. Pokušao sam joj mimikom dati na znanje da ćemo se uskoro vidjeti, da ću je nazvati. Samo se smješkala.
Požurio sam na zakazanu kavicu sa gospođom iz općine, čekala me strpljivo. Nisam bio dobre volje. Primijetila je to. Odmah je predložila da odemo do njenog stana. –„Onaj moj idiot je kao na putu, ma daj, moš mislit, poveo je i svoju sekretaricu“.
Rekoh joj da nisam od volje, da sam bio na sudu i da me sutkinja „poderala“ za 600 maraka.
-„Koja sutkinja“? Pokazao sam joj poziv, samo se nasmijala. –„Ma ne brini, to mi je frendica, sada ću to riješiti ali samo ako odemo u moj stan“. Pristao sam. Ma za 600 maraka bi „otišao u stan“ sa cijelim staračkim domom.
Vratila se iz telefonske govornice vesela. –„Sređeno, reče, dobio si samo opomenu, a troškovi idu na račun države. Sutra ujutro samo svrati potpisati papire“.

Junački sam morao odraditi intervenciju i još dugo poslije sam ju „morao“ odrađivati.
Drugo jutro nisam išao pored škole. Nakon iscrpnog „odrađivanja“, gadio mi se ženski rod, ne cijeli, samo dio.
Jedva sam čekao da vidim Martinu.
-„ Uđi“. Martina me veselo pozdravila. – „ Potpiši tu“. Martina je bila sama. Srce mi je veselo tuklo. –„Mislio sam na tebe jučer i noćas“. – „ I ja na tebe“, reče Martina stidljivo. Taman kada sam je htio pozvati na večeri uleti sutkinja. _“ Ooooo, evo nam novog Maričkinog pastuha, pa što ta ženska ima u sebi da uvijek nađe zgodne i mlade ljubavnike“.
Martina se skamenila, briznula u plač i izletjela iz sudnice. Očito je i ona poznavala Maričku.
-„Ima, ima, prijateljicu sutkinju i dobre veze“. Promrmljah cinično.
Trebam li reći da Martinu više nikada nisam vidio. Gospođa iz općine mi je jednom rekla da se udala za nekog „šonju“, trgovačkog putnika iz pivovare.

Spasio sam 600 maraka, a izgubio Martinu, koju zapravo nikada nisam niti imao. Bio sam frustriran, čuo sam, kada su žene frustrirane, odu u kupovinu. I ja sam otišao u kupovinu, kupio sam nove cipele, po mjeri. Taman će me do proljeća proći žuljevi od čizama. A Bože moj, to su KIŠOVKE.

Franjo Sabo

Tko je `ubio` 8.mart?
Sabotaža

Tko je `ubio` 8.mart?

Noćas sam se naprasno probudio u mrklom mraku. Prvo što mi je palo na pamet 'Jbt. vratio sam se u Jugu'. Neka hladnoća me probila. Znoj hladan kao zime moga djetinjstva. A tada me obuzeo osje

By: Sabotaža | 08 Mar 2019 u 13:19
SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI
Sabotaža

SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI

Moje godine i životno iskustvo mi daju za pravu da ponekad budem paranoičan. Što sam stariji, ta paranoja je izraženija. I gle vraga. Obično sam u pravu (iako ne nužno).O spin doktorima i

By: Sabotaža | 03 Mar 2019 u 10:39
Kruha samo onima koji su uz cara
Sabotaža

Kruha samo onima koji su uz cara

Car, kralj, predsjednik, načelnik, gradonačelnik, poglavar, predsjednik mjesne zajednice, žena. Sve vam je to isti klinac. Svaki od njih je 'gazda u svom dvorištu' ili bolje rečeno, 'pjetao

By: Sabotaža | 17 Feb 2019 u 07:39
Zbog Valentinova sam postao komunista
Sabotaža

Zbog Valentinova sam postao komunista

Ovo Valentinovo kod mene uvijek izaziva presing. Ma dobro, baš i ne neki presing od kojeg neću preživjeti, ali ono, onako, malo. Da mi je samo znati koji je papak izmislio Valentinovo, kažu

By: Sabotaža | 14 Feb 2019 u 07:59
Na stazi fis, doživo sam bis
Sabotaža

Na stazi fis, doživo sam bis

Sjećam se, bio je ponedjeljak, mjesec prosinac '92 godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako mi onaj Švabo Alzheimer pokušava zamutiti pam

By: Sabotaža | 06 Jan 2019 u 14:55
Sretan vam Božić dragi ljudi
Sabotaža

Sretan vam Božić dragi ljudi

Božićni praznici oduvijek su bili dani okupljanja obitelji,kićenje jelke salon bombonima, razmjenjivanja poklona, bogate trpeze. Kolači, pečenke, raznorazna fina pića na stolu i nekako tih dana

By: Sabotaža | 30 Dec 2018 u 09:06
 Ljubi vas majka, vratite se vazelinu
Sabotaža

Ljubi vas majka, vratite se vazelinu

Već godinama ciljano ne gledam informativne emisije na tv-u, izuzev ako ova moja prešteka da vidi kakva će biti vremenska prognoza (kao da joj život ovisi o tome). Večeras, kao za v

By: Sabotaža | 16 Dec 2018 u 07:55
Ljubav se na svim jezicima kaže ljubav
Sabotaža

Ljubav se na svim jezicima kaže ljubav

-„Ti i ja, uvijek ćemo biti jedno, jedan dah, jedan otkucaj srca, jedna duša. Znaš, jednom kada se ovaj rat  završi otići ćemo negdje daleko, a ja ću ti roditi sina

By: Sabotaža | 24 Nov 2018 u 08:00
Drž se ti Kurza
Sabotaža

Drž se ti Kurza

Ova južina me 'pere' već danima. Ma nisam vam ja neki meteoropata nego mislim da mi se sve pomalo skupilo. Do penzije još barem tjedan dana. U autu gore crvena svijetla kao da sam u diskoteci

By: Sabotaža | 03 Nov 2018 u 08:50
Ukupno vijesti 256

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr