19May

Baš me briga

Mirjana je nakon ručka krenula da opere prljavo suđe. Nakon toga je namjeravala obrisati prašinu i skinuti paučinu s lustera koju je još jučer primijetila kad je upalila svjetlo, ali nikako da ona i krpa na metli stignu do nje.
Primijetila je molećljiv pogled svog sina i njegovu podignutu ruku u nespretnom pokušaju mahanja.
- Što? Ti bi van? U šetnju? – sin se nasmijao.
Mirjana je pogledala kroz kuhinjski prozor. Bilo je prekrasno sunčano popodne, bez vjetra. Pogledala je suđe, još jednom u sina, pa opet u suđe, i poluglasno i odlučno rekla:
- Znaš što sine? Baš me briga! – obukla je sinu i sebi jaknu, na brzinu ga počešljala, i izgurala invalidska kolica van iz kuće.
Šetali su se tako, uživajući u prvim danima proljeća, kad je Mirjana u daljini prepoznala lik koji se kretao prema njima.
- O, ne! Znala sam da smo trebali ići drugim putem – tiho je zagunđala.
- Bok, vas dvoje! Kamo ste krenuli? – pitala je Đurđa Znatiželjka.
- Malo u šetnju, pa na kavu i sok.
- Jesi li čula novosti?
- Ne znam. Koje?
- One u vezi braće Mamić. I, one o Mostu i Karamarku.
- Ne gledam televiziju.
Nije pomoglo. Đurđa Znatiželjka je na dugo i široko obavještavala Mirjanu o najnovijim nebulozama, koje možda i jesu bile nove, ali nosile su prepoznatljivi štih unazad dvadesetak godina. Valjda je mislila kako je Mirjanu potrebno prosvijetliti. Sin je počeo negodovati.
- Oprosti, ali stvarno me nije briga za politiku. Moramo dalje, samo želimo poštenski prošetati. Dan je predivan.
- Ok. Ostatak ću ti ispričati na kavi, kad budeš imala vremena. A, moram ti ispričati i to kako sam odbrusila Mari kad mi je rekla da ja nemam pravo na jednokratnu pomoć, samo zato jer ona nema. Love ima više od mene, odbili su je, naravno, pa valjda misli da zbog toga nemam ni ja. Žena vozi Mercedes za Boga miloga, a ja staru karampanu. Još mi se usudila reći da nisam gladna i da ne bih trebala tražiti kruha preko pogače. Ma, možeš li to zamisliti?
- Ok. Ispričat ćeš mi na kavi. Mi moramo dalje. Bok!
Kad su se malo odmaknuli, pomalo smetena svom negativom kojom ju je Đurđa napunila, samo je protesla glavim i rekla: “Ma, baš me briga! I za Mamiće, i za politiku u kojoj samo žutilo vlada, i za Maru koja ima ili nema love, i za vrstu vozila koje obje ipak odvede od točke A do točke B.”

Nakon što su se vratili kući, u poštanskom je sandučiću našla omotnicu. Poziv za sudsko vještačenje u vezi skrbništva nad sinom koji je sad već skoro ušao u dvadesetu. Prošlo je godinu i pol, a ona još uvijek nije imala skrbništvo. Naravno da se morala odazvati, ali svejedno je rekla:
- Baš me briga! Ne treba mi nitko tko će mi dozvoliti da i dalje smijem biti tvoja majka i brinuti se o tebi. Jel’ tako sine? Mi smo tim - Davor je potvrdio
- Nikog nije bilo kad nam je bilo teško, a sad odjednom brinu da li ja smijem i dalje o tebi brinuti. Ha! Boli me za takve nebuloze od zakona. Zakon je da sam ti ja majka i da te volim.
Sjetila se kako je u Centar za socijalnu skrb bila pozvana na razgovor u vezi skrbništva, i kako ju je odvjetnica Centra hladno pitala:
- Pristajete li vi biti zakonska skrbnica Davora Jurića? - Mirjana nije mogla izdržati, prasnula je u smijeh, i rekla:
- Pa, ja sam mu majka! Tko se do sad o njemu brinuo? To valjda znate.
Odvjetnici to nije bilo smiješno, a i izgledala je kao da ni nema neki smisao za humor, samo je ustanovila, istim, robotskim, ravnim tonom:
- Ja moram pitati. Takav je zakon. Onda, pristajete ili ne?

Taman kad su skinuli jakne, netko je pozvonio. Susjeda. Rita Čistunka. Živjela je iznad nje, potpuno sama. Muž je otperjao s mlađom prije nekih deset godina, sin je osnovao obitelj u inozemstvu, a Rita bez njih nije našla nikakav smisao u svom životu, osim u čišćenju, najčešće već čistog.
- Što radiš? – bilo je logično to Ritino pitanje.
- Idem spremiti večeru za Davora, a i muž bi mi uskoro trebao doći s posla.
- Ju! Koja paučina! Očito nisi danas ništa stigla. Hoćeš da ti ja suđe operem? Da te ne bude sram ako ti netko svrati.
- Mene nije sram.
- Joj, ja bih umrla da mi netko dođe.
- Ja zbog toga ne mislim umrijeti.
- Onda, znači nemaš sad vremena da ti nešto kažem? Htjela sam ti reći da sam naišla na divnu malu trgovinicu u kojoj su sredstva za čišćenje duplo jeftinija nego igdje u gradu – baš to i nije uspjela reći onako suptilno koliko je htjela, jer joj je pogled bježao prema svim kutevima kuće, stručno ocjenjujući stanje, okom iskusne čistunke.
- Sutra. Može?
- Dogovoreno.
Kad je Rita otišla, Mirjana je pogledala oko sebe. Zatim u sina.
- Jesi li gladan? – odmahnuo je glavom i pogledao u knjigu na stolu.
- Ti bi da ti malo čitam? – nasmiješio se.
Mirjana je još jednom pogledala oko sebe, zatim na sat. Bilo je još sat i pol do dolaska supruga. Dovoljno.
- Baš me briga. Nije me sram i ne dam da me bude – idućih pola sata izvrsno su se zabavljali u najnovijim dogodovštinama junaka knjige.
Kad je stavila sina spavati, zazvonio je telefon. Bila je to Jasna, njezina najbolja prijateljica, samohrana majka predivog anđela, koji je bio slijep od rođenja, ali vječno nasmijan i znatiželjan.
- Kako si? – pitala je.
- Dobro. Umorno, ali dobro. A, ti?
- Isto tako. Sin mi je imao dobar dan.
- I moj.
- Zato sam i ja imala dobar dan.
- I, ja.
- Takvi dani su zakon, zar ne?
- Jesu. Samo nemoj gledati televiziju i slušati dušebrižnike koji te pokušavaju poučiti nekim čudnim nepisanim i pisanim zakonima.
- Ne brini. Moj je zakonodavac u krevetu.
- Hahaha….Da, da… I, moj!

 

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo

Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 May 2019 u 13:08
Teta, jesi li sretna?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teta, jesi li sretna?

- Teta, jesi li sretna? - pitala me mala Nina u parku jednog predivnog sunčanog dana dok je trčala prema klupi na kojoj sam sjedila s mojom Miom uz sebe. Priznajem, toliko me zatekla tim iznenadnim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Apr 2019 u 10:06
Ali, zašto, tata?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ali, zašto, tata?

Svako je malo dijete ponekad puno pametnije od svakog naoko odraslog stvorenja. Odrasli za odgovore, a još manje za pitanja prečesto nemaju previše strpljenja.   Odrasli misle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Mar 2019 u 15:14
O, da mi je znati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

O, da mi je znati!

Jedno dijete leži u svom krevetu.  To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Feb 2019 u 11:18
 Životne filozofije tete Pine, No 1
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Životne filozofije tete Pine, No 1

Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Feb 2019 u 14:42
Dobro jutro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dobro jutro

Nije me bilo dugo vremena, ali tu sam negdje. Nešto ne pišem baš u zadnje vrijeme, ali doći će i to vrijeme kad ću opet propisati, jer znam sebe. Lakše je kad se neke st

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Feb 2019 u 09:30
Mama je zaspala
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mama je zaspala

Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod dokto

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Jan 2019 u 08:41
Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu

Netko će se zaljubiti a netko odljubiti. Povremeno će nas naljutiti nepravda, ali ne i iznenaditi. Navikli smo kao magare na batine. Ali, s druge strane, dobrota u ljudima će nam, isto tako, povrem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Jan 2019 u 08:55
Perspektiva jednog anđela na zemlji
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Perspektiva jednog anđela na zemlji

Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Dec 2018 u 09:01
Ukupno vijesti 228

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr