13Dec

Baš me briga

Mirjana je nakon ručka krenula da opere prljavo suđe. Nakon toga je namjeravala obrisati prašinu i skinuti paučinu s lustera koju je još jučer primijetila kad je upalila svjetlo, ali nikako da ona i krpa na metli stignu do nje.
Primijetila je molećljiv pogled svog sina i njegovu podignutu ruku u nespretnom pokušaju mahanja.
- Što? Ti bi van? U šetnju? – sin se nasmijao.
Mirjana je pogledala kroz kuhinjski prozor. Bilo je prekrasno sunčano popodne, bez vjetra. Pogledala je suđe, još jednom u sina, pa opet u suđe, i poluglasno i odlučno rekla:
- Znaš što sine? Baš me briga! – obukla je sinu i sebi jaknu, na brzinu ga počešljala, i izgurala invalidska kolica van iz kuće.
Šetali su se tako, uživajući u prvim danima proljeća, kad je Mirjana u daljini prepoznala lik koji se kretao prema njima.
- O, ne! Znala sam da smo trebali ići drugim putem – tiho je zagunđala.
- Bok, vas dvoje! Kamo ste krenuli? – pitala je Đurđa Znatiželjka.
- Malo u šetnju, pa na kavu i sok.
- Jesi li čula novosti?
- Ne znam. Koje?
- One u vezi braće Mamić. I, one o Mostu i Karamarku.
- Ne gledam televiziju.
Nije pomoglo. Đurđa Znatiželjka je na dugo i široko obavještavala Mirjanu o najnovijim nebulozama, koje možda i jesu bile nove, ali nosile su prepoznatljivi štih unazad dvadesetak godina. Valjda je mislila kako je Mirjanu potrebno prosvijetliti. Sin je počeo negodovati.
- Oprosti, ali stvarno me nije briga za politiku. Moramo dalje, samo želimo poštenski prošetati. Dan je predivan.
- Ok. Ostatak ću ti ispričati na kavi, kad budeš imala vremena. A, moram ti ispričati i to kako sam odbrusila Mari kad mi je rekla da ja nemam pravo na jednokratnu pomoć, samo zato jer ona nema. Love ima više od mene, odbili su je, naravno, pa valjda misli da zbog toga nemam ni ja. Žena vozi Mercedes za Boga miloga, a ja staru karampanu. Još mi se usudila reći da nisam gladna i da ne bih trebala tražiti kruha preko pogače. Ma, možeš li to zamisliti?
- Ok. Ispričat ćeš mi na kavi. Mi moramo dalje. Bok!
Kad su se malo odmaknuli, pomalo smetena svom negativom kojom ju je Đurđa napunila, samo je protesla glavim i rekla: “Ma, baš me briga! I za Mamiće, i za politiku u kojoj samo žutilo vlada, i za Maru koja ima ili nema love, i za vrstu vozila koje obje ipak odvede od točke A do točke B.”

Nakon što su se vratili kući, u poštanskom je sandučiću našla omotnicu. Poziv za sudsko vještačenje u vezi skrbništva nad sinom koji je sad već skoro ušao u dvadesetu. Prošlo je godinu i pol, a ona još uvijek nije imala skrbništvo. Naravno da se morala odazvati, ali svejedno je rekla:
- Baš me briga! Ne treba mi nitko tko će mi dozvoliti da i dalje smijem biti tvoja majka i brinuti se o tebi. Jel’ tako sine? Mi smo tim - Davor je potvrdio
- Nikog nije bilo kad nam je bilo teško, a sad odjednom brinu da li ja smijem i dalje o tebi brinuti. Ha! Boli me za takve nebuloze od zakona. Zakon je da sam ti ja majka i da te volim.
Sjetila se kako je u Centar za socijalnu skrb bila pozvana na razgovor u vezi skrbništva, i kako ju je odvjetnica Centra hladno pitala:
- Pristajete li vi biti zakonska skrbnica Davora Jurića? - Mirjana nije mogla izdržati, prasnula je u smijeh, i rekla:
- Pa, ja sam mu majka! Tko se do sad o njemu brinuo? To valjda znate.
Odvjetnici to nije bilo smiješno, a i izgledala je kao da ni nema neki smisao za humor, samo je ustanovila, istim, robotskim, ravnim tonom:
- Ja moram pitati. Takav je zakon. Onda, pristajete ili ne?

Taman kad su skinuli jakne, netko je pozvonio. Susjeda. Rita Čistunka. Živjela je iznad nje, potpuno sama. Muž je otperjao s mlađom prije nekih deset godina, sin je osnovao obitelj u inozemstvu, a Rita bez njih nije našla nikakav smisao u svom životu, osim u čišćenju, najčešće već čistog.
- Što radiš? – bilo je logično to Ritino pitanje.
- Idem spremiti večeru za Davora, a i muž bi mi uskoro trebao doći s posla.
- Ju! Koja paučina! Očito nisi danas ništa stigla. Hoćeš da ti ja suđe operem? Da te ne bude sram ako ti netko svrati.
- Mene nije sram.
- Joj, ja bih umrla da mi netko dođe.
- Ja zbog toga ne mislim umrijeti.
- Onda, znači nemaš sad vremena da ti nešto kažem? Htjela sam ti reći da sam naišla na divnu malu trgovinicu u kojoj su sredstva za čišćenje duplo jeftinija nego igdje u gradu – baš to i nije uspjela reći onako suptilno koliko je htjela, jer joj je pogled bježao prema svim kutevima kuće, stručno ocjenjujući stanje, okom iskusne čistunke.
- Sutra. Može?
- Dogovoreno.
Kad je Rita otišla, Mirjana je pogledala oko sebe. Zatim u sina.
- Jesi li gladan? – odmahnuo je glavom i pogledao u knjigu na stolu.
- Ti bi da ti malo čitam? – nasmiješio se.
Mirjana je još jednom pogledala oko sebe, zatim na sat. Bilo je još sat i pol do dolaska supruga. Dovoljno.
- Baš me briga. Nije me sram i ne dam da me bude – idućih pola sata izvrsno su se zabavljali u najnovijim dogodovštinama junaka knjige.
Kad je stavila sina spavati, zazvonio je telefon. Bila je to Jasna, njezina najbolja prijateljica, samohrana majka predivog anđela, koji je bio slijep od rođenja, ali vječno nasmijan i znatiželjan.
- Kako si? – pitala je.
- Dobro. Umorno, ali dobro. A, ti?
- Isto tako. Sin mi je imao dobar dan.
- I moj.
- Zato sam i ja imala dobar dan.
- I, ja.
- Takvi dani su zakon, zar ne?
- Jesu. Samo nemoj gledati televiziju i slušati dušebrižnike koji te pokušavaju poučiti nekim čudnim nepisanim i pisanim zakonima.
- Ne brini. Moj je zakonodavac u krevetu.
- Hahaha….Da, da… I, moj!

 

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela

Neka sve ide kamo i kako hoće, ja ću po svom.Nemam blagog pojma da li je to dobro ili nije, ali znam i vidim da nije dobro ni tamo kamo ovaj svijet ide. Ne da nije dobro, nego je grozno.Sva ta opsje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Oct 2017 u 09:54
Bit će bolje jednog dana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bit će bolje jednog dana

Kad se mršavi prestanu zlurado smijati debelima. Kada ljepotani i ljepotice ne budu sebe smatrali više vrijednima od onih prosječnog izgleda. Kad moćni bogatuni prestanu misliti da su

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Oct 2017 u 07:20
Pokušaj razumijevanja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2017 u 09:13
Mala kuća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mala kuća

Mala, samotna kuća na obali mora. Sasvim mala. U malu kuću puno više stane. U malu kuću stane više dobrih jutara i lakih noći. Lakše se čuje smijeh. I suza, kad kapne na ne

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2017 u 07:29
Baš kako treba
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Baš kako treba

Znate, postoje tamo neka posebna djeca. Većina ljudi, kad ih samo površno pogleda, zaključi kako ta djeca nisu baš kako treba. Pa tako kažu da:neka od njih ne mogu hodati baš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Sep 2017 u 08:49
Košulja s prozirnim džepovima
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Košulja s prozirnim džepovima

Ako bih mogla odjenuti košulju satkanu od niti duše, sa sedam prozirnih džepova u kojima možeš naslutiti sadržaj, da li bih ti bila lijepa jer bi me, i da ti to nije namjera, i

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2017 u 08:15
Jastuk od perja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jastuk od perja

Nedavno mi je netko rekao da je povjerenje poput jastuka od perja. Pošto se nalazim usred nekog čudnog razdoblja u kojem se upravo borim s povjerenjem u sebe i u druge, ta usporedba prilično

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Aug 2017 u 09:49
Kad se dijete rodi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad se dijete rodi

Kad se dijete rodi, anđeli pjevaju i ispraćaju jednog svog da bude čuvar tog dragocjenog života. Kažu mu: "Pazi na ovo dijete, jer to je jedno veoma posebno dijete, poslano na ovaj svijet da ispu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Aug 2017 u 09:19
Razlozi za ponos
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Razlozi za ponos

Majke djece s teškoćama možda nemaju mnogo od svjetovnih stvari, ali imaju nešto što je za ostali svijet upravo začuđujuće. Imaju ponos. Ponos na što? Koji pak može

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Aug 2017 u 08:12
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr