14Oct

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

`Samo` to
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

`Samo` to

Svi ste zdravi. Zajedno ste. Volite se. Barem ti tako izgleda. Posvađate se tu i tamo, ali, Bože moj... Računi malo vrište, ali svako toliko im uspiješ začepiti halapljivu gubicu. Ba

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Nov 2016 u 07:15
Knjige samopomoći
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Knjige samopomoći

Ne volim knjige samopomoći. Isto tako, razumijem one koji ih vole. I jasam ih nekad gutala, kad sam bila puno mlađa. Bila sam uvjerena dakriju mnoge tajne o tome kako naći smisao u vlastitom život

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Nov 2016 u 07:25
Ona ima sve
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ona ima sve

Svojim izgledom su najviše opterećeni oni koji su imali tu sreću pa su prirodno lijepe i skladne vanjštine, ali, po njima, uvijek se može ljepše izgledati ako si daš tru

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Oct 2016 u 07:12
S nekim je ljudima vrijeme zaista relativan pojam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

S nekim je ljudima vrijeme zaista relativan pojam

Činjenica je da ti u druženju s nekim ljudima dva sata prođe kao deset minuta, a s nekima ti deset minuta izgleda kao da si s njima najmanje dva sata. Vrijeme je relativan pojam kad se radi o razgo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2016 u 07:34
Jesi li ikad vidjela nešto tako lijepo ?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jesi li ikad vidjela nešto tako lijepo ?

U jednoj je ruci držao sendvič od pola štruce polubjelog i deset dekagrama parizera. Drugom mi je rukom mahao: - Dođi da ti nešto pokažem! - Što? - Jesi li ikad vidjela ne&s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Oct 2016 u 07:37
Sretan put
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sretan put

Ako definitivno odlučiš promijeniti smjer u životu, za to putovanje uzmi jedan stari kofer i u njega pažljivo ali odlučno, složi: - Najnovije odijelo satkano u besanim noćima kad si osje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Oct 2016 u 07:11
Jesenji ples
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jesenji ples

Jedan se list spremao na put. Odjenuo je svoj najljepši žuto-crveni kaput. Čekao je povoljni vjetar, pa da krene, kad ga odjednom lepet brojnih krila iz misli prene. Vidio je laste kako let

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2016 u 07:30
Femme fatale
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Femme fatale

Svaka bora, duboko u sebi, nosi napisani roman. Grijeh ih je glačati i brisati. Voljeti sebe znači ponosno nositi bore koje je život ispisao. Glatko lice u nekim godinama nije lijepo kad je pra

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2016 u 07:32
Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta

Rano je jutro. Magdalena je bila ljuta na sebe što se nije probudila prije kćerke. Bilo je puno posla kojeg je mislila obaviti prije nego li se kćerkica probudi. Uzdahnula je. Sama si je kriv

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Sep 2016 u 07:20
Ukupno vijesti 237

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr