20Aug

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Nikad više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nikad više

Kao i svako jutro, probudila se prije njega i skuhala mu kavu. Kao i obično, ispekla mu je dva tosta sa šunkom, ulila puno mlijeka u malo kave i sve mu to servirala na stol. Kao i obično, on

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Aug 2016 u 07:20
Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek

        - Sine moj...sada si u godinama kada se ne može još reći da si sasvim odrastao, ali nisi više ni malo dijete. Imaš moj blagoslov da bu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Aug 2016 u 07:11
Libret ot pensieri
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Libret ot pensieri

Dok je šlovek žif, piše svoj libret ot pensieri. Diboto si su se moji lepi, a i oni mušni pensieri rodili va mojen grodu rojenja. Neki su prišli lahko, koko da hi je cekal

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Jul 2016 u 07:33
Kako je baka zabila jedanaesterac
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je baka zabila jedanaesterac

Nina je ušutjela prije nekih dva mjeseca. Ono malo što bi rekla, bilo je kratko i osorno odgovaranje na pitanja ukućana. Naizmjence je djelovala tužno, nezainteresirano i bezvoljno, a

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2016 u 07:28
Lijepa si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Lijepa si

Mirna je stala na vagu.“Ajme, katasrofa!” promrmljala je nezadovoljno. Po njenom mišljenju, imala je barem sedam kilograma viška. Zbog toga se osjećala kao napuhana slonica,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Jul 2016 u 08:09
Jastuk od perja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jastuk od perja

Nedavno mi je netko rekao da je povjerenje poput jastuka od perja. Pošto se nalazim usred nekog čudnog razdoblja u kojem se upravo borim s povjerenjem u sebe i u druge, ta usporedba prilično

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Jul 2016 u 07:22
Kad je čovjek iskren
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad je čovjek iskren

Nebo priča kapljicama kiše, šapatom vjetra. Ponekad se taj šapat pretvori u zaglušujući huk. Nebo priča gromom, glasno govoreći: "Ja imam moć da promijenim lice svije

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Jun 2016 u 07:20
Ponekad
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ponekad

Ponekad je lijepo biti s ljudima, ali samo ponekad. Kad se razumijete bez previše opisa, pravdanja i jajanja. Ponekad je lijepo, toplo i odmorno biti s ljudima, ali samo ponekad. Kad ima&scaro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Jun 2016 u 07:10
Iskra
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iskra

Negdje u dubini tebe, stanuje jedna mala iskra. Sasvim mala, a velika. Ponekad ti izgleda kao da je nemaš, a ipak je ona sve što si ti. Možda ti se čini kao da je zaspala, ali ona nika

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Jun 2016 u 07:55
Ukupno vijesti 233

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr