07Dec

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Jutro skriveno u magli
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jutro skriveno u magli

Ustaješ rano nakon neprospavane noći. Nadaš se da je brige upio jastuk. Skuhaš si kavu i s najdražom šalicom staneš kraj prozora. Razgrneš zavjesu i otvori&

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Nov 2015 u 07:30
Kako je Ivana konačno pukla
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je Ivana konačno pukla

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak iza sebe, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Oct 2015 u 07:23
 Iskreni samo u interpretaciji tuđih mana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iskreni samo u interpretaciji tuđih mana

Ima ljudi koji će za sebe uvijek tvrditi da ih drugi ne vole jer su preiskreni. Mislim da se jako varaju. Nije to razlog zbog kojeg ih drugi ne vole. U stvari, oni i jesu iskreni, ali samo u trljanju

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Oct 2015 u 07:29
Ja sam definitivno preglupa za politiku
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ja sam definitivno preglupa za politiku

Kad bi mi opet slučajno pala pegla na glavu, (kao prekjučer kad sam na trenutak pomislila da sam odgonetnula tajnu crne rupe i kad sam mužu rekla da mi je danas neopisivo zgodan na što se on

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Oct 2015 u 07:27
Kad bih imala vremena
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad bih imala vremena

Kad bih imala vremena da se ne obazirem na razna besmislena moranja, samo da se ispuni norma dana koju su propisali razni dušebrižnici i zakonodavci, otišla bih na usamljenu plažu i sa

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Oct 2015 u 08:40
Jer me strah, sine....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jer me strah, sine....

- Mama? - Molim, sine? - Što su to izbjeglice? Stalno o njima pričaju. - To su ljudi koji moraju bježati iz svojih gradova ili čak iz svojih država. - Zašto moraju bježati? - Zbog t

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Oct 2015 u 07:19
Zauvijek nečija loptica
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zauvijek nečija loptica

Dođeš tako kod nekog s jednim jedinim zahtjevom za svoje dijete. Nikakvim čudnim zahtjevom. Sasvim običnim. čak ni ne tražiš novce, niti tražiš ikakvu pomoć. Jednostavno tr

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Sep 2015 u 07:31
šapat u jutru
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

šapat u jutru

          Irena je gledala kroz prozor sa šalicom kave u ruci, ne gledajući u stvari u ništa. Jutro je svanulo tmurno. Olovni oblaci su stajali

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Sep 2015 u 07:34
Blago onom....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Blago onom....

Ljudi bez problema pitaju kad im nešto treba ali kad nešto trebaju od sebe dati, baš im je, eto, ponestalo. Ljudi te vole lajkovima, srčekima, smajlićima, ali kad te sretnu už

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Sep 2015 u 07:23
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr