22Oct

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Svijet šarenih leptira
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Svijet šarenih leptira

Ne osjećam se prijatno u gužvi. Smeta mi buka. Najprijatnije se osjećam u krugu jako bliskih prijatelja i obitelji. Više volim knjigu i pisanje nego okupljanja bilo kakve vrste. Najbolje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Jun 2015 u 08:25
Hektor
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hektor

Mirjana je jedna od onih originalnih ljudi, zaista svojih, bez ikakve ambicije da se mora svima sviđati da bi bila sretna. Bila je svijesna toga da se ni njoj ne mogu baš svi sviđati iako se

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Jun 2015 u 07:38
što ti u stvari hoćeš živote?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

što ti u stvari hoćeš živote?

Ponekad se pitam... U čemu je fora živote? Što ti u stvari hoćeš od mene? Da volim? Pa, eto, volim. I to iskreno.   Da se borim? Nokte sam istupila, glavu sam ukrasila čvorug

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Jun 2015 u 07:31
Očevi koje nitko ne zove `Tata`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Očevi koje nitko ne zove `Tata`

Postoje očevi koje nitko ne zove "tata" jer titulu tate treba zaslužiti. Kada takvi očevi dođu kući nakon posla, nitko nikog veselo ne obavijesti: "došao je tata!". Nitko mu ne podari os

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jun 2015 u 07:38
Fiju - Briju znana još i kao mitraljez
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Fiju - Briju znana još i kao mitraljez

Zovu je Fiju-briju, samo ona to ne zna. Neki je zovu i Mitraljez jer je u stanju ispaliti sto rečenica u minuti. Razgovor s njom je brzo gotov, jer ona ne troši vrijeme. Na pitanja koja nekom

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 May 2015 u 07:11
Kutije i kalupi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kutije i kalupi

ček, ček...čekaj malo...Nemoj me brate odmah trpati u neke kalupe i kutije da bi tebi bilo lakše kad me negdje smjestiš, pa da bi tako mislio da znaš s kim imaš posla.&S

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 May 2015 u 09:01
Mržnja se hrani samo mržnjom, ljubav samo ljubavlju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mržnja se hrani samo mržnjom, ljubav samo ljubavlju

Ima puno divnih rečenica koje divni ljudi i divna djeca znaju izgovoriti, onako spontano, jer je to u njima. Neke od tih divnih rečenica pamtim, jer su divne i oplemenjuju. Ima i puno groznih reč

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 May 2015 u 08:20
Moć nemoći
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moć nemoći

U mom životu postoji netko tko je silno moćan. U stvari, ne znam nikog drugog sa tolikom moći da mijenja svijet oko sebe.   Taj netko ne može pričati, osim nekih 6 kratkih riječi, ne mož

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 May 2015 u 07:50
Kako se riješiti nepoželjne gošće
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako se riješiti nepoželjne gošće

Usred dana i brda posla, netko tiho zakuca na vrata. Lenka je ispustila nemoćan uzdah i sebi promrljala u bradu: "Ma, tko je sad u vrijeme ručka?" Usput ispravivši kćerku u udobniji pol

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Apr 2015 u 08:11
Ukupno vijesti 238

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr