22Oct

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Nasmijani mali anđeli
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nasmijani mali anđeli

Gore na nebu stanuju nasmijani mali anđeli. Poznavala sam neke od njih dok su kratko boravili ovdje. često na njih pomislim. A kad na njih mislim, sjetim se njihovog osmijeha, iako za nas velike ta

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Dec 2014 u 07:04
Mačo Balkanac
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mačo Balkanac

On je rezao voće za kompot.Ona je za to vrijeme spremala čisto suđe iz perilice.Šutjeli su oboje, svatko u svojim mislima, pomalo umorni pri kraju dana.Odjednom je on, ne dignuvši gla

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Dec 2014 u 07:15
Osoba godine
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Osoba godine

Osoba godine je jedan otac koji je imao petlje nastaviti živjeti nakon dobivenog otkaza u tvornici kojoj je vjerno služio 12 godina, dajući sve od sebe da njegovo četvero djece bezbrižno raste. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Dec 2014 u 07:43
Ne daj se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne daj se

Dotakla si mi dušu.Ne zato jer pričaš glasno i jasno i što veoma glatko, bez ikakvog pardona opsuješ kako bi tako na rečenicu stavila uskličnik. Niti toliko zbog toga je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Nov 2014 u 07:06
Dječja logika
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dječja logika

Obožavam slušati djecu sa njihovim logičkim objašnjenjima. često me nasmiju do suza ali me ponekad i zamisle te mudre glavice. Tako smo jednom, moja prijateljica i ja sa našom

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Nov 2014 u 07:23
Mašnice za Ljilju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mašnice za Ljilju

čim je sjeo za šank u disco klubu, odmah mu je upala u oči.Jednostavno se, zbog nečeg neobjašnjivog, izdvajala od svih koji su je okruživali. Barem njemu.Nije čak bila ni osobito zg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Nov 2014 u 07:14
Pogrešna nekome
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pogrešna nekome

Neke riječi sam rekla na glas.Bolje bi bilo da nisam.Neke riječi nikada nisam rekla.Bolje bi bilo da jesam.Riječ ponekad pobjegne ili zapne baš kad ne treba.Od nečega sam prebrzo odustala.B

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Nov 2014 u 08:07
Suživot
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Suživot

Gledam našu kujicu i našu macu. Igraju se zajedno, jedu zajedno, smiješne su kada su ljubomorne što jednu mazimo a drugu ne, pa se na silu ona druga gura a ako je ne &scaro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Oct 2014 u 07:08
Hoćeš li mi kuhati čaj kad budem bolestan?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoćeš li mi kuhati čaj kad budem bolestan?

-Onda, hoćeš ti mene poljubit ili nećeš? -pitala je tobože strogo, ali sa malom dozom straha skrivenom u blago drhtavom tonu glasa. -Zašto? Jel` ti možda rođendan? -pitao je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Oct 2014 u 07:02
Ukupno vijesti 238

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr