07Dec

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Hoćeš li mi kuhati čaj kad budem bolestan?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoćeš li mi kuhati čaj kad budem bolestan?

-Onda, hoćeš ti mene poljubit ili nećeš? -pitala je tobože strogo, ali sa malom dozom straha skrivenom u blago drhtavom tonu glasa. -Zašto? Jel` ti možda rođendan? -pitao je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Oct 2014 u 07:02
Moja mama je danas nešto tužna
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moja mama je danas nešto tužna

Moja je mama danas nešto tužna. Pravi se da nije, ali mene moja mama ne može prevariti, mada ona misli da može. Ne znam zašto veliki misle da nas djecu mogu prevariti. čula sam je n

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Oct 2014 u 06:51
Guram nekako
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Guram nekako

A šta da ti odgovorim na tvoje pitanje "kako si?", osim da ti iskreno kažem: "ma, dobro sam valjda...guram nekako..." Guram nekako... Svi mi koji ne znamo drukčije nego gurati nekako u ovoj z

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2014 u 07:05
Darkova definicija mame i tate
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Darkova definicija mame i tate

Mama je jako korisna. Ona počeše tamo gdje me piknuo komarac, pa namaže kremom da manje svrbi. Ili me prije namaže nekom kremom sa onom lopticom gore, a to komarcima smrdi, pa onda ni ne do

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 02 Oct 2014 u 07:06
Kako izgleda dobra majka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako izgleda dobra majka

Dobra majka često sumnja u sebe. Ponekad misli da bi trebala biti puno bolja. Krivi sebe za trenutke kraćih živaca i za žurbu, jer po njoj, ipak bi trebala biti malo strpljivija. Oprašta ve

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Sep 2014 u 07:02
Odlučila sam, postat ću Wonder Woman
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Odlučila sam, postat ću Wonder Woman

Pa dobro...Što ova država hoće od mene? Ja sam samo mama. Nisam Wonder woman, nisam Catwomen ni Lara Croft. Nemam neke nadnaravne super moći, mada naš sistem zahtjeva od mene da ih im

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Sep 2014 u 07:09
Učini da progledam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Učini da progledam

Na jednom od malobrojnih duhovnih okupljanja na kojima sam uspjela prisustvovati, bila nam je dodijeljena mala sličica sa prikazom scene susreta slijepog prosjaka Bartimeja i Isusa. Ta mala sličica,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Sep 2014 u 09:18
Fićo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Fićo

Došao je kao dugo očekivani prijatelj, točno na dan kad se moja sestra rodila. Koja je to radost bila! Bio je to jedan od onih predivnih dana u životu, pun iskrene sreće, pozitive i osjeća

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Sep 2014 u 07:14
Selfići s majonezom i senfom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Selfići s majonezom i senfom

Za pronalaženje lijeka za rijetke i smrtonosne bolesti treba skupljati novac nekim čudnim metodama koje potiču i samopromociju, jer izgleda da u ovakvom današnjem svijetu drugačije ne ide.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Aug 2014 u 07:05
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr