19Nov

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

Svatko voli
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Svatko voli

Svatko voli svoj materinji jezik. Na svom rodnom jeziku je sticao prijatelje, nekoga tješio, pričao svoje radosti i boli, nekome rekao koliko nekoga voli.Svatko voli ime svog djeteta. U trenut

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Aug 2014 u 09:02
Oprostite gospodična....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Oprostite gospodična....

Oprostite gospodična sa velikim zelenim očima, iza stakla šaltera u ovom sparnom, teškom danu...Znam da nas je puno, evo i ja čekam već 45 minuta otprilike.Isto tako znam da smo neki

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Aug 2014 u 06:47
Bez računa se ne računa
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bez računa se ne računa

Nekim ljudima daš sve od sebe. Ali u stvari im daš samo onoliko koliko oni žele od tebe uzeti.Daš im svoje ruke, svoj pogled usmjeren prema njihovom životu jer ih voliš p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Aug 2014 u 06:59
Oj junačka zemljo mila....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Oj junačka zemljo mila....

Bila je ljuta na sve i na svih.I na sunce jer prži, na kišu jer "što baš sada pada", na zimu jer je hladna, na bližnji i daljnji rod jer nitko ne želi razumijeti njezinu muku,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2014 u 07:12
Majčina želja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Majčina želja

Kada je dijete zdravo, majka ima 1001 želju. Svašta si ona onda želi. Novu kuhinju sa perilicom za suđe, Boschevu po mogućnosti, novi trosjed na razvlačenje, onaj boje trule višnje,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2014 u 07:08
A što si ti od svega toga zapravo?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

A što si ti od svega toga zapravo?

Strpljenja draga, strpljenja... Kažeš, jako te uznemirio, razljutio i rastužio njezin komentar. Što ja o tome mislim? Pa, ja iskreno mislim ovako... Nekima si simpatična. Nekima si o

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Jul 2014 u 06:52
Ne možeš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne možeš

Ne možeš razumijeti nečiji gubitak ako nisi nikada izgubio ono što si jako volio i nazivao svojim.Ne možeš razumijeti nečiju bolest ako sam ne boluješ ili se brine&scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Jul 2014 u 07:12
Oćale za po doma
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Oćale za po doma

`Ma vidi ti ove kretene! Pa dođe mi da im odem tamo i da ih pred kamerama sve lijepo pošaljem na jedno mjesto!"- bijesno se obratio svojoj ženi dok je gledao vijesti na televiziji a ona je za

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Jul 2014 u 06:57
Ne zaboravi lijekove
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne zaboravi lijekove

Polako je zatvorio vrata za sobom. Kao da ne želi nekoga probuditi. Ili možda nije želio sebe probuditi treskanjem vratiju svojega doma, želeći svim srcem vjerovati da upravo kreće u novi, neki

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Jun 2014 u 07:16
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr