12Dec

Oprostite, pogriješila sam

Dok tako ova zemlja hoda stopama duhova prošlosti krećući se četiri godine ulijevo, zatim četiri godine udesno, samo rijetki primjećuju da takvo kretanje vodi jedino u krug. A kad završiš kretanje u krug, onda si u stvari na istom mjestu odakle si i krenuo.
Ali, ova zemlja hoda za svašta u četiri godine, samo ne za ono što bi trebala.

Tako mi hodamo za obitelj, kao da nitko ne zna što je to obitelj, pa se to treba objasniti nama glupima koji mislimo svojom glavom pa nam je definicija obitelji vezana za vlastiti osjećaj ljubavi i pripadnosti, a ne nekih nametnutih pravila.
Hodamo za priznavanje ili diskreditiranje duhova partizana, ustaša, komunista i što ti ja znam koga sve ne, još od stoljeća sedmog.
Cijelu famu napravimo za vrijeme gay parada, kao da tu uopće i treba nešto paradirati, to si što jesi, i neka jesi ako ti je tako priroda dala, i ako je to tvoj identitet.

Za svašta smo se u stanju sakupiti i hodati dajući privid da tako idemo prema negdje, a kad hod završi, vratimo se na isto mjesto odakle smo i krenuli, uvjereni da smo negdje stigli.
Da, za svašta mi hodamo, samo ne hodamo za ukupan život i njegovo dostojanstvo u ovoj maloj zemlji koja ima sve, ali nema ništa zbog kružnog kretanja koje daje privid da se ide prema negdje.

Ne ide se nigdje, jer nitko ne hoda za njih:
Na prosvjedima protiv bilo kakve nepravde, 30-50 ljudi.
Na deložacijama samo aktivisti Živog zida.
Na autobusnim stanicama koje odvode stanovnike ove zemlje na radna mjesta negdje u tuđini kako bi svojoj djeci omogućili školovanje i kruh svagdašnji, samo uplakana rodbina.
Kad se oduzimaju prava djeci s teškoćama, protestiraju samo roditelji te djece uz dva-tri osvješćena izuzetka. Ostalima su dosadni i to ih se ne tiče.
Ispred zatvorenih tvornica, jedino stoje radnici koji traže zaostale bijedne plaće. Ostali cokću jezikom pred ekranima.
Muškarci, žene, starci, djeca, građani ove zemlje postaju građevine od kojih se traži jedino da biraju kojim će smjerom ići iduće četiri godine, lijevo ili desno, tiho, poslušno, plješćući duhovima tamo nekih ratova, priznavajući zaslužne i zanemarene mrtve, ne obazirajući se na zaslužne i zanemarene žive.

Mnogi su me pitali zašto sam obrisala zadnji post. Najviše zbog toga što sam u jednom trenutku pomislila da stvarno nema smisla sebe izložiti nekom bijesnom komentaru nekog uvjerenog hodača u krug koji ne razumije da u stvari ne ide nigdje. Čemu uopće pisati o nekim osjećajima u zemlji u kojoj su i osjećaji zadani? Čemu? Bila sam ljuta. Na sebe, na druge, na besmisao koji osjećam oko sebe.
Znate, nije uvijek lako to podnijeti, ako ti je život ionako kompliciran.
Ali onda, kad sam ga obrisala, shvatila sam da tako ni ja u stvari ne idem nigdje dok šutim uvjerena da je dobro samo misliti svoje.
Tako u stvari i ja idem u krug jer ne činim ništa. Osjećala sam se kao zadnja kukavica i nisam se nimalo voljela. Shvatila sam da sam pogriješila. Oprostite mi na tome.

Onda sam još pomislila:
A, ne, ne, nećeš! Ne pristajem ići u krug zbog nametnutih smjerova. Ja pristajem ići samo prema negdje što još nije viđeno, ili je samo naslućeno, ali ako se budem kretala prema tamo, vidjet ću. To mi jedino daje nadu i smisao.
Ne idem ni stalno lijevo, ni desno. Ponekad, istina, teturam, jer nikog uvjereno ne slijedim pa se lako izgubiti, ali ja se vratim i idem prema negdje, i ne vraćam se na početnu točku sigurna da sam negdje ipak stigla jer su me drugi u to uvjerili. Ja znam što osjećam.

Ne želim slijediti. Želim misliti, osjećati, voljeti, nadati se. Želim živjeti jer znam da neću zauvijek. Neprijatelji su uvijek mogući kad se ne krećeš u krug. Njih se ne plašim, jer oni koji se kreću u krug, oni ne misle. Oni su papige koje ponavljaju gazdine riječi i onda plješću i njemu i sebi.
Plašim se kretanja u krug jer tada nisam živa. Plašim se ne-života u životu.
Pa tako, izvinjavam se na brisanju posta. Pogriješila sam. Malo sam zateturala. Vraćam se smjeru prema negdje. Zbog mene i onih koje volim.
Hodam za život i pravo na vlastiti odabir njegovog smjera.

S kao Sandro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

S kao Sandro

Mali je Sandro imao veoma bujnu i razigranu maštu. Najviše je volio sebe zamišljati kao super junaka i znao se jako uživiti u glavni lik filma kojeg bi pogledao s tatom. Bilo je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Aug 2017 u 08:40
Žena u trenirci
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Žena u trenirci

Marica i Anita ušle su u Crkvu kao i svake nedjelje. Umočile su prste u blagoslovljenu vodu, prekrižile se, poklonile i sjele na svoje uobičajeno mjesto u zadnjoj klupi. Uvijek su dolazile n

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Jul 2017 u 07:16
Josip i Frane su susjedi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Josip i Frane su susjedi

Josip je bogati trgovac koji je svoje bogatstvo stekao mutnim poslovima, onakvima kakvi se rade ispod stola, s velikim provizijama za kupovanje po maloj cijeni i neizdavanjem računa. Naročito mu je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2017 u 07:18
Ne mogu više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne mogu više

Rano je. Pet ujutro. Leona bulji u strop. Dijete kraj nje ravnomjerno diše u dubokom snu. “Moram zvati laboratorij da mu dođu izvaditi krv. Plakati će. Znam da će plakati. Ma, š

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Jul 2017 u 08:09
Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti

Dragi čitatelji i pratitelji Finih nijansi Kako sam uspjela vratiti sve troškove koji su nastali u vezi štampanja moje druge knjige "Djeca znaju i točka", palo mi je nešto na p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Jul 2017 u 07:20
Najljepša žena
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Najljepša žena

Već su te polako načele godine. Bore pričaju priču o bezbrojnim osmjesima, čuđenjima nad sobom, svijetom i ljudima, o tisućama sitnih i ne tako sitnih briga koje su ispisale jasno slovo "V" izn

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Jun 2017 u 08:38
Da, Gazda
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Da, Gazda

Da, Gazda, radit ću 12 sati umjesto dogovorenih osam. Nema problema. Dijete mi treba lijekove koji ne idu preko HZZO-a. Drugo mi krenulo u školu, svašta mu nešto treba. Ma, mogu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Jun 2017 u 10:57
Kužiš mama ?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kužiš mama ?

- Mama a zašto ste se ti i tata svađali jučer? - Ajoj, Mirtice... jesmo te probudili? Žao mi je ako jesmo. - Pa, vikali ste jedno na drugo mama. Ružne ste si riječi rekli, znaš. I t

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Jun 2017 u 08:36
Poljubilo me more
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Poljubilo me more

Poljubilo me more na jednoj usamljenoj plaži. Zibalo me kao malo dijete koje treba san da bi raslo. Šaputalo mi je o svojim tajnama kao uspavanku. Kaže: Nosim ti priču o tamo negdje gdje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jun 2017 u 07:30
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr