23May

Kad sam bio mlađan kuhar ja

Bio je to za mene prvi dolazak na more, napunio sam tek nešto više od 15 g. Nisu to bile godine kada smo mi djeca išli na more u okviru školskih ekskurzija ili s roditeljima. Samo privilegirani su imali tu priliku i čast, ja nisam bio među njima.

Autobus je, u tada mali Istarski gradić, stigao u ranim jutarnjim satima, bio je to moj prvi susret s morem. Informirao sam se ja jako dobro prije polaska. Oni koji su već bili na moru, pričali su mi o „velikoj plavoj vodi“, o drugoj strani obale   koja se ne vidi prostim okom. -   „S druge strane je Italija, ali nju ne možeš vidjeti, a more, more je duboko sigurno 10 m“. Tim saznanjem bio sam zapanjen, koja dubina?   Pa ja sam se do sada kupao i ronio do najviše 3 m dubine.

Izašavši iz autobusa u ranim jutarnjim satima, dočekao me   je poluosvijetljeni trg-Moji suputnici brzo su se razišli, „moje veze“ nigdje nije bilo. Očito je zaboravio na mene i zaspao. Ništa, rekoh sam sebi, valja čekati. Prošetao sam do rive, nigdje nikoga, valjalo se i popiškiti u more. I dok sam se ja tako upoznavao sa morem pogled mi je pobjegao na drugu obalu, kad tamo sve svijetli. Vidi se osvijetljena velika zgrada, nekoliko manjih, dosta lampi. Prvo što mi je palo na pamet. -„Koji su to   lažovi, rekoše mi da se druga strana, Italija, ne može vidjeti prostim okom, a ja ju vidim, što vidim, mogao bih za par minuta doplivati do nje.

U tom razmišljanju prekide me jedan strogi glas. - „ Zar se tu piša seljačino jedna, vadi „ličnu kartu“. Milicija, još mi je to trebalo. Počeli su me ispitivati,   zašto sam došao, tko mi je „veza“, što ću raditi   itd. Bio sam isprepadan, odgovarao sam mehanički. Oni su poznavali „moju vezu“. – „To je dobar momak, nemoj da ga osramotiš“, rekoše mi. – „Nisi nam rekao što ćeš raditi“? – „ Biću kuhar“, rekoh ponosno. Milicija me povezla do hotela, rekoše da im je usput. Za vrijeme vožnje mi se učinilo da me voze „prema Italiji“. Uplašio sam se. Prvo more, pa Italija. Previše. --„ Zašto me vozite u Italiju“? Upitah. – „ Koju crnu Italiju. Vozimo te u hotel u kojem ćeš raditi“, rekoše. Nisam se dao smesti.   – „Aaaa, neeee, dok sam ja piškio gledao sam na drugu obalu, u Italiju. Je, da su me lagali, oni moji,   da se druga obala ne vidi, ali ja sam ju vidio“. Obojica su se počela smijati, stariji se sažalio nada mnom, - „ Sinko to nije Italija, to je zaljev, a s druge strane zaljeva je hotel u kojem ćeš raditi“.

Bilo me stid. U hotelu su me primili ljubazno. Pojavila se i „moja veza“. Pomogao mi je srediti papirologiju i da se smjestim. Odveo me da zadužim „kuharsku uniformu“: pepita hlače, bijela kuharska bluza i visoka kuharska kapa. Odmah sam se presvukao, valjalo se javiti šefu i početi kuhati. Divio sam se sam sebi. – „Sada ili nikada“, rekoh. – „Od danas si prava kuharčina“.

Ma znao sam ja već tada ponešto skuhati: juhu, jaja na oko, kajganu, kuhano jaje, sendvič, a dosta, ni ne trebam više znati, pametan sam ja i brzo učim. Tadašnja generacija je, za razliku od današnje, ponešto i znala skuhati. Glad silu ne bira, rekoše stari ljudi. Apropo toga, nedavno me pitao moj sin koji je bliže 30-toj nego 20-toj.   – „Tata kada pečeš jaja, dali prvo u tavu staviš jaja ili ulje“?   Došlo mi je da se ubijem.

Prvi susret s kuhinjom za mene je bio šokantan.Velika ko' sportska dvorana, puno ljudi u bijelom. Upoznali su me sa šefom. – „Aaa, ti si onaj novi „pomoćni kuhar“. Bravo. Čekamo te“. Uhvatila me trema, samo da mi neda da skuham nešto komplicirano. Bar da mi da da skuham jaja ili tako nešto, pomislih. Šef me brzo riješio agonije. – „Mali, sviđaš mi se, od danas te unapređujem, postaješ šef. Šef "crnog suđa". -- "Pogledaj ove crne šerpe i lonce, treba ih dobro oribati, kada to sve napraviš, oribati kuhinju, a za vrijeme večere biti ćeš glavni na stroju za pranje suđa“, a nakon večere opet oribati kuhinju".

Majko rođena, toliko prljavih i   zagorenih šerpi nikada nisam vidio na jednom mjestu. Uronio sam u „crne dubine“ šerpi iz kojih sam izronio na kraju sezone.

Kada sam se vratio kući nakon sezone svima sam pričao kako sam radio kao kuhar u jednom elitnom hotelu na moru u Istri.

Danas često odem na kavu u taj hotel i prisjetim se vremena prije 40 g. Ponekad mi potekne i pokoja suza. Ipak je šefovanje među šerpama odredilo moj daljnji život. Uvijek se sjetim vremena, KAD SAM BIO MLAĐAN KUHAR JA.

Franjo Sabo

 Kako bi stajale tangice baba Mandi?
Sabotaža

Kako bi stajale tangice baba Mandi?

Svaki lijepi proljetni dan iskoristim da sjednem na kavicu i pomalo škicajući procjenjujem koja je ženska obavila proljetne pripreme što podrazumijeva niz radnji. Moja slobodna procjen

By: Sabotaža | 12 May 2019 u 17:18
Tko je `ubio` 8.mart?
Sabotaža

Tko je `ubio` 8.mart?

Noćas sam se naprasno probudio u mrklom mraku. Prvo što mi je palo na pamet 'Jbt. vratio sam se u Jugu'. Neka hladnoća me probila. Znoj hladan kao zime moga djetinjstva. A tada me obuzeo osje

By: Sabotaža | 08 Mar 2019 u 13:19
SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI
Sabotaža

SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI

Moje godine i životno iskustvo mi daju za pravu da ponekad budem paranoičan. Što sam stariji, ta paranoja je izraženija. I gle vraga. Obično sam u pravu (iako ne nužno).O spin doktorima i

By: Sabotaža | 03 Mar 2019 u 10:39
Kruha samo onima koji su uz cara
Sabotaža

Kruha samo onima koji su uz cara

Car, kralj, predsjednik, načelnik, gradonačelnik, poglavar, predsjednik mjesne zajednice, žena. Sve vam je to isti klinac. Svaki od njih je 'gazda u svom dvorištu' ili bolje rečeno, 'pjetao

By: Sabotaža | 17 Feb 2019 u 07:39
Zbog Valentinova sam postao komunista
Sabotaža

Zbog Valentinova sam postao komunista

Ovo Valentinovo kod mene uvijek izaziva presing. Ma dobro, baš i ne neki presing od kojeg neću preživjeti, ali ono, onako, malo. Da mi je samo znati koji je papak izmislio Valentinovo, kažu

By: Sabotaža | 14 Feb 2019 u 07:59
Na stazi fis, doživo sam bis
Sabotaža

Na stazi fis, doživo sam bis

Sjećam se, bio je ponedjeljak, mjesec prosinac '92 godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako mi onaj Švabo Alzheimer pokušava zamutiti pam

By: Sabotaža | 06 Jan 2019 u 14:55
Sretan vam Božić dragi ljudi
Sabotaža

Sretan vam Božić dragi ljudi

Božićni praznici oduvijek su bili dani okupljanja obitelji,kićenje jelke salon bombonima, razmjenjivanja poklona, bogate trpeze. Kolači, pečenke, raznorazna fina pića na stolu i nekako tih dana

By: Sabotaža | 30 Dec 2018 u 09:06
 Ljubi vas majka, vratite se vazelinu
Sabotaža

Ljubi vas majka, vratite se vazelinu

Već godinama ciljano ne gledam informativne emisije na tv-u, izuzev ako ova moja prešteka da vidi kakva će biti vremenska prognoza (kao da joj život ovisi o tome). Večeras, kao za v

By: Sabotaža | 16 Dec 2018 u 07:55
Ljubav se na svim jezicima kaže ljubav
Sabotaža

Ljubav se na svim jezicima kaže ljubav

-„Ti i ja, uvijek ćemo biti jedno, jedan dah, jedan otkucaj srca, jedna duša. Znaš, jednom kada se ovaj rat  završi otići ćemo negdje daleko, a ja ću ti roditi sina

By: Sabotaža | 24 Nov 2018 u 08:00
Ukupno vijesti 257

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr