A ljubav, gdje je ljubav?
Šetnja i šetanje je zdravo. Tako kažu medicinari, i oni koji se razumiju u čovječji organizam a da i ne kažu, trebali bi znati to i sami. Razgibavamo tijelo, trošimo kalorije,
Ljetni prevrući dani, podsjećaju me na pakao. Ne onaj nebeski, za kojeg kažu da postoji i da u njemu nakon ovozemaljskog života, završavaju zli i grješni ljudi. Ako je to tako, mora da je taj pakao ogroman. No neću o paklu tamo negdje gore, nego ovome kojeg preživljavamo ovdje na zemlji u posljednjih nekoliko dana, barem što se temperatura tiče. Skoro pa svakodnevno u našem se mjestu penju na 30 i kusur stupnjeva.
Nemam ništa protiv, jer ljeto je i kad će pakleno grijati ako ne sad. Dobro je to za naš turizam, za kojeg pričaju da je lošiji nego lanjski. Pokazatelji razni, kazuju da nam stiže manje turista.
Brojimo ih na sve strane, svim metodama. Dolasci, odlasci, noćenja, letovi, ulazi, izlazi, prijave, odjave…sve se broji, naravno osim novca koji smo, ili ćemo zaraditi, to jest oni zaraditi, jer mi bez obzira na dobru ili lošu sezonu, od nje nemamo koristi.
Jedina nam je satisfakcija, što možemo koncerte gledati i slušati na otvorenom, i što šparamo nešto na garderobi, jer kratke hlače, majica i japanke, baš i nisu neki trošak.
Čitam jučer, da na našem poluotoku ima na stotine tisuća turista, što bi značilo da ima više njih nego nas, koji ovdje stalno boravimo. Nije ni to loše, opet smo u manjini. Vajda nam je tako suđeno. Manjina bili, manjina ostali.
Kad pišem manjina mislim da smo maleni, da nas ima malo, koji ovdje živimo, a ne kako bi neki zločesti možda htjeli protumačiti.
Recimo Zagreb je većina, tamo živi skoro pet puta više ljudi nego u Istri, i oni su naravno većina. Piše se ovih dana po novinama i portalima da je Zagreb najdepresivniji grad, u državi. Da se u njemu po osobi troši najviše antidepresiva. Zašto je to tako, vrag bi ga znao? Možebitno što tamo živi Bandić, što tamo stoluju i žive, barem preko tjedna, svi saborski zastupnici i zastupnice, pa tko ne bi bio u depresiji.
Zagrepčani možda prate i medije više od ostatka zemlje, pa je i to razlog za depresiju.
Jer uglavnom se govore i pišu depresivne stvari.
Nekada su titulu zvijezda na ovim prostorima nosili, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Arsen Dedić, Vice Vukov, ostali pjevači, pjevačice, veliki umjetnici, akademici, glumci i glumice. Na vijestima se pričalo kako se otvorila neka tvornica, zaposlio se narod, žito je rekordno rodilo, a cijena kruha bila jer niska.
Danas su nam zvijezde, Ava Karbatić. Severina,. Rozga, Šušnjara, Grdović,…..i naravno političari, pa molim vas lijepo tko ne bi bio depresivan,
Političari su ustvari najveće zvijezde. Samo se o njima piše i govori. Pokazuje ih se u svim situacijama i u svim mogućim pozama. Kad govore, kad ljetuju, kad su u odijelima ili ležerno odjeveni, kad se žene, rastavljaju, ljube ili ne ljube.
Ako prođe i jedan dan, da se o njima nešto ne napiše, oni sljedeći odmah sazovu presicu, i novinari se zalete, da bi slušali njihove gluposti i bedastoće.
I tako, piše, priča se i pokazuje, da smo u depresiji, barem po ispitivanjima, tko još u njih vjeruje?
Šetnja i šetanje je zdravo. Tako kažu medicinari, i oni koji se razumiju u čovječji organizam a da i ne kažu, trebali bi znati to i sami. Razgibavamo tijelo, trošimo kalorije,
Baš tako, u ovoj krčmi od države, ne razumiješ ni tko pije ni tko plaća. Ustvari nije ni krčma, jer one su danas dobro uređeni objekti, vrhunska usluga i vrhunska jela. U krčmama s
Nekada se tako znalo reći, čak je to bila i kao neka pjesmica, ili možda igra „Tko se nije skrio, magarac je bio“. Zaboravite više danas na taj izraz, jer i da hoćeš, že
Država smo s mali milijun općina i gradova. Imamo toga više nego Njemačka, Engleska, Francuska,… . Da li ste recimo znali da se najmanja općina u lijepoj našoj nalazi u &Scaro
Ne znam i ne razumijem, zašto se piše i govori negativno o ministru obrane, gospodinu Damiru Krstičeviću? Ne znam ni zašto se stvorila afera oko (ne)kupljenih aviona, Izraela, H
Ova naškrabana kartica i kusur teksta, trebala je biti napisana prije nekih šest godina, no, držim se one - kako nikad nije kasno, iliti,- bolje ikad nego nikad -. Koliko je to točno i
Neću u ovom minu osvrtu ni o politici, ni o izborima, ni o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Todoriću, Dalićki, saboru i ostali nezgodama….., jer smo se nažalost nagleda
Nas ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto
Nažalost, na široko i daleko je znano da je ova naša zemlja, zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, država u kojoj vam za sto kuna duga zatvore obrt,
Razni ljudi, razna razmišljanja, razna razmišljanja, razne definicije. Što je ustvari život? Svatko to tumači na svoj način, tako da tih definicija ima na pretek. Recimo za men