Turizam, depresija i `pakao`

Ljetni prevrući dani, podsjećaju me na pakao. Ne onaj nebeski, za kojeg kažu da postoji i da u njemu nakon ovozemaljskog života, završavaju zli i grješni ljudi. Ako je to tako, mora da je taj pakao ogroman. No neću o paklu tamo negdje gore, nego ovome kojeg preživljavamo ovdje na zemlji u posljednjih nekoliko dana, barem što se temperatura tiče. Skoro pa svakodnevno u našem se mjestu penju na 30 i kusur stupnjeva.

Nemam ništa protiv, jer ljeto je i kad će pakleno grijati ako ne sad. Dobro je to za naš turizam, za kojeg pričaju da je lošiji nego lanjski. Pokazatelji razni, kazuju da nam stiže manje turista.

Brojimo ih na sve strane, svim metodama. Dolasci, odlasci, noćenja, letovi, ulazi, izlazi, prijave, odjave…sve se broji, naravno osim novca koji smo, ili ćemo zaraditi, to jest oni zaraditi, jer mi bez obzira na dobru ili lošu sezonu, od nje nemamo koristi.

Jedina nam je satisfakcija, što možemo koncerte gledati i slušati na otvorenom, i što šparamo nešto na garderobi, jer kratke hlače, majica i japanke, baš i nisu neki trošak.

Čitam jučer, da na našem poluotoku ima na stotine tisuća turista, što bi značilo da ima više njih nego nas, koji ovdje stalno boravimo. Nije ni to loše, opet smo u manjini. Vajda nam je tako suđeno. Manjina bili, manjina ostali.

Kad pišem manjina mislim da smo maleni, da nas ima malo, koji ovdje živimo, a ne kako bi neki zločesti možda htjeli protumačiti.

Recimo Zagreb je većina, tamo živi skoro pet puta više ljudi nego u Istri, i oni su naravno većina. Piše se ovih dana po novinama i portalima da je Zagreb najdepresivniji grad, u državi. Da se u njemu po osobi troši najviše antidepresiva. Zašto je to tako, vrag bi ga znao? Možebitno što tamo živi Bandić, što tamo stoluju i žive, barem preko tjedna, svi saborski zastupnici i zastupnice, pa tko ne bi bio u depresiji.

Zagrepčani možda prate i medije više od ostatka zemlje, pa je i to razlog za depresiju.

Jer uglavnom se govore i pišu depresivne stvari.

Nekada su titulu zvijezda na ovim prostorima nosili, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Arsen Dedić, Vice Vukov, ostali pjevači, pjevačice, veliki umjetnici, akademici, glumci i glumice. Na vijestima se pričalo kako se otvorila neka tvornica, zaposlio se narod, žito je rekordno rodilo, a cijena kruha bila jer niska.

Danas su nam zvijezde, Ava Karbatić. Severina,. Rozga, Šušnjara, Grdović,…..i naravno političari, pa molim vas lijepo tko ne bi bio depresivan,

Političari su ustvari najveće zvijezde. Samo se o njima piše i govori. Pokazuje ih se u svim situacijama i u svim mogućim pozama. Kad govore, kad ljetuju, kad su u odijelima ili ležerno odjeveni, kad se žene, rastavljaju, ljube ili ne ljube.

Ako prođe i jedan dan, da se o njima nešto ne napiše, oni sljedeći odmah sazovu presicu, i novinari se zalete, da bi slušali njihove gluposti i bedastoće.

I tako, piše, priča se i pokazuje, da smo u depresiji, barem po ispitivanjima, tko još u njih vjeruje?