25Sep

Ja sam (ne)moralan tip

Ovih dana supruga i ja „slavimo“ trideset godina braka. Trideset godina rada, znoja, odricanja. Zapravo mogu reći da je to brak iz ljubavi. Na dan svadbe kada sam zbrojio novac, darove i njen miraz, jedva da je pokrio troškove svadbe, s toga, mirne savjesti mogu reći da sam se oženio iz ljubavi i da me nikako ne mogu „označiti“ etiketom „sponzoruše“.

Ja sam se, svih tih godina bavio razno-raznim zanimanjima. Jedino nisam bio „makro“, što mi je uistinu danas žao, a nije da mi se nisu nudile. E sada će neki reći da je to nemoralno zanimanje, sramotno, jadno. Biti „makro“, to je u „slobodnom“ prijevodu „poslovođa“, organizator poslova npr. kao u slastičarnici. Neko umuti sladoled, a poslovođe dovede goste da ga degustiraju, naravno, poslovođi se pruža prilika da i on malo lizne toga sladoleda. Svi sretni, onaj koji je mutio, gost koji je degustirao i „poslovođa“ koji je liznuo i još k tomu naplatio.

Da se ne bi stekao dojam da ja pokušavam „legalizirati“ neka „zabranjena zanimanja“ koja su u našem društvu označena kao „nemoralna“ i „nepoštena“, sačuvaj Bože, to mi nikada nije bila namjera. Ipak smo mi svi veći vjernici od Pape , veći kršćani od Talijana, nijemaca, Francuza, Mađara. Tamo ima „kupleraja“ kao u priči, izbor šarolik, cijene za svačiji džep. Užas.

Radeći u turizmu imao sam prilike odvesti, puno grupa, naših sugrađana u inozemstvo. Pri samom odabiru destinacija birale su se jeftine, liberalne sredine, „diskrecija zajamčena“. O tome se nije pričalo, povratkom sa izleta, prve nedjelje pravac na misu, nekoliko „očenaša“ i „zdravo Marija“, grijesi   bi bili oprani i „suša“ do idućeg izleta, iduće godine. Najveći cinizam bi se dogodio kada bi ti isti obavili sve molitve još u inozemstvu. Neka grijesi ostanu tamo gdje su i učinjeni.

Ovo je zapravo bio samo uvod što je za nas moralno, a što nemoralno.

Jutros sam pio kavicu na „našoj“ tržnici. Tržnica je najbolje mjesto za promatranje ljudi. Jedni kupuju, drugi prodaju, treći razgledaju. Ima tu svega,   voća, povrća, sireva, meda itd., do razno raznih „hand macht“ proizvoda.

Moja susjeda Bara, porijeklom iz Zagorja također je dio prodajnog lanca prodavača domaćih proizvoda. Njen „štand“ je bogato opremljen, ima tu svega, voća, povrća, meda. Tabla iznad njene glave obavještava mušterije da Ona prodaje samo „domaće proizvode“. Iako smo susjedi nisam niti znao da se Bara i njena obitelj bave poljoprivrednom proizvodnjom. Bio sam zadivljen, uopće oduvijek sam se divio ljudima sa tržnice. Rano ustajanje u zoru, po kiši, hladnoći, buri. Prijepodne se treseš od hladnoće zimi, ili se znojiš ljeti na 40 st., nije to baš lako, dapače, ali naš narod bi rekao, od nečega se živjeti mora.

I tako dok sam ja „žalio“ susjedu Baru, ujedno sam se divio njenom skladnom tijelu, utegnutoj guzi, izraženom poprsju, pomislih, ne treba njoj teretana, dok to sve posadiš, okopaš, proizvedeš, prodaš, ma koja   dijeta. „Zdrav duh u zdravom tijelu“. A njeno tijelo je izgledalo „jako zdravo“.

Moje razmišljanje o Barinim atributima, prekinuo je moj prijatelj, „lokalni kroničar“, koji je zapravo znao sve o događanjima u gradu. Kao da je znao o čemu sam razmišljao. „ Škicaš svoju susjedu Baru“? – Da,-rekoh mu. –Divim se ženi koja je u stanju sve to proizvesti, provesti vrijeme na tržnici pridavajući i k tome još tako dobro izgledati.

Prijatelj me samo pogledao i nasmijao se, -Vidi, ona to ne proizvodi, ona tu robu dobije na „dođem ti“ u trgovačkom centru. – Švalera se sa šefom trgovačkog centra. – Pola robe plati, pola šef otpiše. – Svi su sretni i zadovoljni.

U ovoj priči „Makroa“ nema. Moja susjeda Bara je „sam svoj šef“. Poduzetnica od glave do pete, ili barem do pola tijela. Kompenzacija je sveprisutna. Sretna je Bara, sretan je šef trgovačkog centra , sretne su mušterije koje kupuju „domaće proizvode“. Jedino sam nesretan ja, a ruku na srce, volio bih biti „poslovođa“ u ovoj priči.

Znam da mi supruga, nakon trideset godina braka, ne bi zamjerila. Ipak nije lako naći posao u mojim godinama.

Jedina dvojba ostaje, koja je granica između morala i nemorala.

Da li su „dame koje prodaju ljubav“, nemoralne?
Da li je susjeda Bara moralnija od njih?
Da li sam JA dovoljno moralan što zabadam nos, tamo gdje mu nije mjesto?
Ma jebeš moral, nego traži li tko „poslovođu“?

Franjo Sabo

Zvao sam je Emily
Sabotaža

Zvao sam je Emily

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 12 Sep 2018 u 07:45
Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka
Sabotaža

Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka

Jutro, tek pokoji sat nakon svitanja probudi me krik koji je uz kuknjavu prerastao u žestoki plač. Inače ne volim nasilna buđenja. Nekako mi je prirodnije kada se sam od sebe probudim ranom zorom

By: Sabotaža | 08 Sep 2018 u 08:58
Sva sreća pa sam bio urokan
Sabotaža

Sva sreća pa sam bio urokan

Obično kada odem nekom liječniku specijalisti on mi kaže 'molim vas da terapiju uzimate redovno svaki dan, po mogućnosti u isto vrijeme'.Ja kao prvi Titov pionir koji je položio zakletvu o bla bl

By: Sabotaža | 31 Aug 2018 u 10:30
Kako da se uda kada joj je svaka subota radna
Sabotaža

Kako da se uda kada joj je svaka subota radna

Upravo sam odgledao jedan romantičan film i jednostavno nisam izdržao. Na kraju sam zaplakao. Zapravo o čemu se radi? Sjedi jedan macho mladić sam u kući koja ima dvadesetak soba. Ispred kuće (v

By: Sabotaža | 25 Aug 2018 u 07:30
U našem gradu svi se znadu
Sabotaža

U našem gradu svi se znadu

Da ja živim u najdosadnijem naselju na svijetu to je već opće poznata stvar. Tu se ništa nikada ne događa. A kada se i dogodi to je toliko mizerno da niti kere ne zalaju. Kad smo već kod

By: Sabotaža | 16 Aug 2018 u 07:21
Ideali su za budale
Sabotaža

Ideali su za budale

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima j

By: Sabotaža | 07 Jul 2018 u 10:36
Dvoboj u sedam i deset
Sabotaža

Dvoboj u sedam i deset

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.Toga trena upalila se moja p

By: Sabotaža | 02 Jun 2018 u 08:30
Ja je ljubim, ona podriguje
Sabotaža

Ja je ljubim, ona podriguje

Ljudi moji ova neka nova vremena su me potpuno pregazila. Nema više slobode izražavanja, mišljenja i kretanja. Ovo s izražavanjem mi i nije nešto novo. Ova moja kada god ne&scar

By: Sabotaža | 26 May 2018 u 09:01
Lovački mesni narezak
Sabotaža

Lovački mesni narezak

Sjedim jutros na mojoj terasi i dok srčem kavu s užitkom, gledam ovu moju koja, već dobrih pola sata, kantu po kantu zaljeva voćke po dvorištu. Nešto si mislim, pa koji sam ja klinac

By: Sabotaža | 29 Apr 2018 u 07:59
Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?
Sabotaža

Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?

Što sam stariji sve više sam u uvjerenju da su mnoge stvari negdje zapisane, pretpostavljam u nekom kodu, da li DNK ili nekom drugom, pojma nemam. Nakon što, u životu, ispuca&sca

By: Sabotaža | 07 Apr 2018 u 08:40
Ukupno vijesti 246

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr