Otvori prozor i naruči vrijeme za ulatrazvuk
Sjećam se kako se nekada, dokle je još postojao Sovjetski Savez (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), pričao jedan vic, kada je neki Rus kupio novi auto, te mu rekoše u auto k
Tako vam ja prije tri dana, nabacim odijelo, bijelu košulju, da nije bilo onako pakleno vruće, bio bi, kako dobri stari Vajta pjeva, prebacio i bijeli šal, a da sam žensko krinolinu, (ionako je bio maskenbal), patike bacim u smeće, bile su stare deset godina, navučem cipele, naravno bez čarapa, što će mi na plus dvadeset i osam, obrijem se friško, lice, glavu, bradu ostavim, i uputim se ka glasačkom mjestu.
Namjerno sam krenuo oko podneva, mislim si ono prije ručka, da me što više ljudi vidi. Kad ono ćorak, nigdje nikoga. Okružim ti tako par krugova oko izbornog mjesta, ali mi je korist opet bila jako mala. Zeznuo sam se, mislim si, najvjerojatnije većina glasa poslije tri popodne, te mi bijaše drago kad sam navečer saznao, da je inače jako malo ljudi izašlo na birališta, no još me drži ona nelagoda što me u odijelu i skockanog vidjelo jako malo ljudi.
Pred ulazom na biralište, sretnem susjeda, nije me ni pozdravio, i kad sam već pomislio da sam nešto zgriješio , možda ga naljutio, te neće posla sa mnom, progovori čovjek, otvori širom usta, i veli da me nije ni prepoznao. Prvo što me upitao, bilo je zašto sam u odijelu. Odgovorim mu da je to svečan dan, praznik demokracije, da su se za to mnogi borili, te je red da se skockaš, a ne japanke i kratke hlače. Gledao me čudno, i sigurno si mislio kako sam malo „otišao“.
Ulazim u prostoriju za glasanje, bijele glasačke kutije oko mene, pokazujem osobnu, upisuju me, znojim se naravno jer je vruće a ja u odijelu, ali red je red, i moraš barem za izbore biti skockan.
Daju mi listić, mada sam u prvom pomislio da je to neka plahta, tolika mu je bila veličina. Stanem proučavati, stranke i partije, liste i kandidate. Čisto iz radoznalosti, da vidim tko se to sve kandidirao. Među mali milijun stranaka, vidim Pametno, to me odmah zbunilo, i prvo mi palo napamet da li ja priglup uopće smijem glasati za nešto što se pametno naziva. Sjetih se da je to bračni par, žena predsjednik, muž tajnik, i žele modernu Hrvatsku, vidio sam to kad su predlagali program. Muž i žena, neću za njih, a i pametni su, pa što da ja s njima radim. Onda preko Živog zida, to je također nekoliko bračnih parova u vrhu stranke, stignem do Mosta. Da li ga prijeći ili ostati na njemu, bilo mi je pitanje? Sjetih se da je Most odugovlačio, sa slaganjem prijašnje Vlade, i kako mi se to činilo predugo. Osim nabrojanih uglavnom su ostali bili stari i poznati znalci, uvijek isti, samo što mijenjaju imena koalicija.
Zadržao sam se, te je ovima iz glasačkog odbora to postalo čudno i počeli su me pogledavati. Objasnio sam im kako nemam mobitela te neću fotografirati listić, nisam ja predsjednica države pa da to radim, osim toga ne trebam nikome pokazivati kome sam ja to dao glas.
Izbori su završili, sad slijede dogovori, pregovori, trgovine i kako se to sve zove. Odlazeći domu svome, pazio sam da negdje ne uprljam odijelo i cipele, jer znam da će mi za par mjeseci opet trebati. Znam da će opet biti izbori, jer taj most koji bi trebao spajati, to baš i ne čini, a bez njega je teško, mada ne i nemoguće složiti, tko će nas i kako voditi. Očekujem uskoro još jedne izbore, pa u svibnju iduće godine još jedne, one lokalne, onda nam stižu, za mjesne odbore, pa opet neki, i tako u nedogled. Ako smo u čemu prvi u Europi onda smo po izborima. Imamo one na vrijeme, pa prijevremena, poslije vremena, uglavnom živjeli izbori i političari, kad već običan narod ne može. Nažalost, na izbore je izašlo malo birača, a i kako će, kad su za većinu, pogotovu mladih, izbori Njemačka, Austrija, Irska Nizozemska, Švedska, Danska,……a ne ovi naši.
Sjećam se kako se nekada, dokle je još postojao Sovjetski Savez (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), pričao jedan vic, kada je neki Rus kupio novi auto, te mu rekoše u auto k
Šetnja i šetanje je zdravo. Tako kažu medicinari, i oni koji se razumiju u čovječji organizam a da i ne kažu, trebali bi znati to i sami. Razgibavamo tijelo, trošimo kalorije,
Baš tako, u ovoj krčmi od države, ne razumiješ ni tko pije ni tko plaća. Ustvari nije ni krčma, jer one su danas dobro uređeni objekti, vrhunska usluga i vrhunska jela. U krčmama s
Nekada se tako znalo reći, čak je to bila i kao neka pjesmica, ili možda igra „Tko se nije skrio, magarac je bio“. Zaboravite više danas na taj izraz, jer i da hoćeš, že
Država smo s mali milijun općina i gradova. Imamo toga više nego Njemačka, Engleska, Francuska,… . Da li ste recimo znali da se najmanja općina u lijepoj našoj nalazi u &Scaro
Ne znam i ne razumijem, zašto se piše i govori negativno o ministru obrane, gospodinu Damiru Krstičeviću? Ne znam ni zašto se stvorila afera oko (ne)kupljenih aviona, Izraela, H
Ova naškrabana kartica i kusur teksta, trebala je biti napisana prije nekih šest godina, no, držim se one - kako nikad nije kasno, iliti,- bolje ikad nego nikad -. Koliko je to točno i
Neću u ovom minu osvrtu ni o politici, ni o izborima, ni o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Todoriću, Dalićki, saboru i ostali nezgodama….., jer smo se nažalost nagleda
Nas ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto
Nažalost, na široko i daleko je znano da je ova naša zemlja, zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, država u kojoj vam za sto kuna duga zatvore obrt,