Živjeli izbori i maskenbal

Tako vam ja prije tri dana, nabacim odijelo, bijelu košulju, da nije bilo onako pakleno vruće, bio bi, kako dobri stari Vajta pjeva, prebacio i bijeli šal, a da sam žensko krinolinu, (ionako je bio maskenbal), patike bacim u smeće, bile su stare deset godina, navučem cipele, naravno bez čarapa, što će mi na plus dvadeset i osam, obrijem se friško, lice, glavu, bradu  ostavim, i uputim se ka glasačkom mjestu.

Namjerno sam krenuo oko podneva, mislim si ono prije ručka, da me što više ljudi vidi. Kad ono  ćorak, nigdje nikoga. Okružim ti tako par krugova oko izbornog mjesta, ali mi je korist opet bila jako mala. Zeznuo sam se, mislim si, najvjerojatnije većina glasa  poslije tri popodne, te  mi  bijaše drago  kad sam navečer saznao, da je inače jako malo ljudi izašlo na birališta, no još me drži ona nelagoda što me u odijelu i skockanog vidjelo jako malo ljudi.

Pred ulazom na biralište, sretnem susjeda, nije me ni  pozdravio, i kad sam već pomislio da sam nešto zgriješio , možda ga naljutio, te neće posla sa mnom, progovori čovjek, otvori širom usta, i veli da me nije ni prepoznao. Prvo  što me upitao, bilo je zašto sam u odijelu. Odgovorim mu da je to svečan dan, praznik demokracije, da su se za to mnogi borili, te je red da se skockaš, a ne japanke i kratke hlače. Gledao me čudno, i sigurno si mislio kako sam malo „otišao“.

Ulazim u prostoriju za glasanje, bijele glasačke kutije oko mene, pokazujem osobnu, upisuju me, znojim se naravno jer je vruće a ja u odijelu, ali red je red, i moraš barem za izbore biti skockan.

Daju mi listić, mada sam u prvom pomislio da je to neka plahta, tolika mu je bila veličina. Stanem proučavati, stranke i partije, liste i kandidate. Čisto iz radoznalosti, da vidim tko se to sve kandidirao. Među mali milijun stranaka, vidim Pametno, to me odmah zbunilo, i prvo mi palo napamet da li ja priglup uopće smijem glasati za nešto što se pametno naziva. Sjetih se da je to bračni par, žena predsjednik, muž tajnik, i žele modernu Hrvatsku, vidio sam to kad su predlagali program. Muž i žena, neću za njih, a i pametni su, pa što da ja s njima radim. Onda preko Živog zida, to je također nekoliko bračnih parova u vrhu stranke, stignem do Mosta. Da li ga prijeći ili ostati na njemu, bilo mi je pitanje? Sjetih se da je Most odugovlačio, sa slaganjem prijašnje Vlade, i kako mi se to činilo predugo. Osim nabrojanih uglavnom su ostali bili stari i poznati znalci, uvijek isti, samo što mijenjaju imena koalicija.

Zadržao sam se, te je ovima iz glasačkog odbora to postalo čudno i počeli su me pogledavati. Objasnio sam im kako nemam mobitela te neću fotografirati  listić, nisam ja predsjednica države pa da to radim, osim toga ne trebam nikome pokazivati kome sam ja to dao glas.

Izbori su završili, sad slijede dogovori, pregovori, trgovine i kako se to sve zove. Odlazeći domu svome, pazio sam da negdje ne uprljam odijelo i cipele, jer znam da će mi za par mjeseci opet trebati. Znam da će opet biti izbori, jer taj most koji bi trebao spajati, to baš i ne čini, a bez njega je teško, mada ne i nemoguće složiti, tko će nas i kako voditi. Očekujem uskoro još jedne izbore, pa u svibnju iduće godine još jedne, one lokalne, onda nam stižu, za mjesne odbore, pa opet neki, i tako u nedogled. Ako smo u čemu prvi u Europi onda smo po izborima. Imamo one na vrijeme, pa prijevremena, poslije vremena, uglavnom živjeli izbori i političari, kad već običan narod ne može. Nažalost, na izbore je izašlo malo birača, a i kako će, kad su za većinu, pogotovu mladih, izbori Njemačka, Austrija, Irska Nizozemska, Švedska, Danska,……a ne ovi naši.