20Feb

Anđeo i na zemlji i na nebu

ROBERT PAVLIĆ - (1985 - 2011)
Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću i činiti dokle god me bude bilo, na ovom svijetu. Objavljujem ga, jer mi još uvijek (i tako će biti zauvijek) prokleto fali moj Pavlić - R.I.P. Grga moj
__________________________________________________________
Kažu ljudi, da su anđeli na nebu. Da njime lete i da su dobri. Neki od nas imali smo sreće sresti ih i na ovom svijetu. Vidjeti ih, a oni najsretniji i s njima se družiti. Ja ću vam danas napisati par riječi o jednom anđelu. Ne, nije to ono, kad se ponekad za nekog to kaže, a možda i nije tako, nego je ova napisana riječ, istina. Naš prvi susret bio je pomalo čudan, Spontan i s moje strane nikad zaboravljen. Sin mi reče da će nam u posjet stići jedan njegov dobar prijatelj i to se dogodilo. Stoji preda mnom čovjek visok skoro dva metra, nasmiješenog lica, veseo, simpatičan, miran, mirnog govora. To vam je onaj osjećaj kao da ste nekog čitav život znali, poznavali, prijateljevali. Bio je to Moj Pavlić, moj Grga, da tako sam ga od prve zvao. Zapamtio sam jednu riječ koju je često izgovarao, bila je to «Šeko». Rekao bi moj Grga, da je šeko iz Pavlići. Tako se i prezivao, Pavlić. Pišem ove riječi, za koje bi volio da ih nikada nisam napisao. Pišem ih ne zato što ga nema, jer je on uvijek tu. On je samo otišao prije pet godina na dugi put, ali će nam se vratiti. Jer on je u mislima, u našim razgovorima, uvijek tu.

Nema Pavlića među nama fizički. Nema ga jer je netko bio idiot. Jer mu je netko svojim nemarom, nepažnjom, neljudskošću, egoizmom, to je svaki onaj koji ne brine za druge, oduzeo život. Što je taj nego nečovjek i egoista. Ti i takvi ubili su Pavlića. Ali ne samo njega, nego su u crno zavili, njegovu obitelj. Majku, oca, sestru, rodbinu i pola Hrvatske. Da baš pola, jer Pavlić je imao prijatelje diljem zemlje. Poginuo je prije pet godina, vozeći se iz Pule ka svom domu u Pavliće. Mrak, vlažna i ružna noć. Na cestu je zalutao konj. Ne zato što je životinja kriva, nego što vlasnik ili vlasnici nisu o tim životinjama brigu vodili. Nisu ih držali ograđene, pa se kasnije izmotavali da jesu, da je konj potrgao takozvane «električne čuvare». žicu neku raskinutu, deset centimetra iznad zemlje, to oni zovu «čuvarom». Trebala bi, kao ta žica biti naelektrizirana, pa kada je životinja dirne, osjeti strujni udar. Prema riječima vlasnika, barem iz tiska, zamislite netko je te «čuvare» potrgao. Ma nije to ni bitno, k vragu i žica, nego sam se od noći prije pet godina, pa dosad zapitao milijardu puta, zašto za to nitko nije odgovarao. Ne bi nam to vratilo Pavlića, ali bi spriječilo, ne daj Bože nove nesreće. Konji se i dalje slobodno šeću cestom, kad se prema Puli vozite. Doživio sam to i osobno, a znam i mnogi od vas. U našoj državi nažalost caruje bezakonje, nemoral, svatko radi što ga je volja, nitko za ništa ne odgovara. Pa si ponekad pomislim da je Moj Pavlić, Grga moj, možda i zbog toga htio na neki drugi svijet. Ali onda se uplašim te misli, jer znam da to nije tako. Da je on htio biti tu, s nama, među nama. Da je htio «Šeko» biti prijatelj s pola Hrvatske, što je i bio. I ako ste čuli za «Šeko Rejs» susret ljudi koji voze automobile marke Honda, znajte da je to Pavlić. Znajte da je on okupljao ljude iz čitave Europe Da, on je s tim započeo, po njemu se to i zove «Šeko». On je okupljao i spajao ljude, on je znao biti samo prijatelj. On je bio anđeo.

1

Pavlića više nema. Otišao je prije pet godina. U srazu njegove Honde i na cestu zalutalog konja, nije imao šanse. životinja od skoro tone samo se tamo stvorila. Od onda nije ništa isto i nikad neće biti. Fali dio nas. Fali njegov smijeh, humor, veselje, dobrota, volja da pomogne znanima i neznanima. Fali puno toga. Fali dio tijela. Koliko je Pavlić bio veliki čovjek, vidjelo se kad smo ga ispraćali na njegov posljednji počinak. Na tisuće ljudi iz čitave Hrvatske. Načelnik i ljudi Barbanštine, nisu htjeli u tim danima slaviti Martinje, pa su tu veliku feštu odgodili. Morao sam napisati ove riječi, morao sam ih posvetiti zemaljskom anđelu. Tužan sam i žalostan, ali ne smijem to Mom Pavliću pokazati. On to ne bi htio. Ne bi želio, jer on je oko sebe skupljao samo radosne ljude. Oni koji to nisu bili, postajali bi u njegovom društvu. Robi moj, Pavlić moj, Grga moj, prokleto mi fališ. Kad ovo budeš čitao znaj da je to istina. Da svakodnevno pomislim na tebe, čekam da se vratiš. Fališ mi za popizdit. I nije mi lijepo bez tebe. Uživaj na onom svijetu, misli i ti na nas. Znam da ćemo se opet sresti. Pozdravljam te, ali ne samo ja, nego i svi Hondaši Hrvatske. Svi dobri ljudi i oni manje dobri koji su to postali kad su upoznali tebe. Znam da se sprema novi «Šeko Rejs», naravno da će te i na njemu, kao i na svima do sad, čekati crveni tepih i mjesto za tvoju Hondu. Znam da ni na ovaj nećeš stići, jer je tvoj svijet daleko i treba puno da bi stigao na ovaj. Pogledat ćemo u nebo, a ti prema nama i pogledi će nam se opet sresti, kao jučer i danas i sutra i preksutra......... Zbogom prijatelju moj, volim te!

 

Otvori prozor i naruči vrijeme za ulatrazvuk
Adriano šćulac

Otvori prozor i naruči vrijeme za ulatrazvuk

Sjećam se kako se nekada, dokle je još postojao Sovjetski Savez (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), pričao jedan vic, kada je neki Rus kupio novi auto, te mu rekoše u auto k

By: Adriano šćulac | 20 Feb 2019 u 08:50
 A ljubav, gdje je ljubav?
Adriano šćulac

A ljubav, gdje je ljubav?

Šetnja i šetanje je zdravo. Tako kažu medicinari, i oni koji se razumiju u čovječji organizam a da i ne kažu, trebali bi znati to i sami. Razgibavamo tijelo, trošimo kalorije,

By: Adriano šćulac | 13 Feb 2019 u 08:41
Dajte mi deset deka salame i jednu diplomu magistra ekonomije
Adriano šćulac

Dajte mi deset deka salame i jednu diplomu magistra ekonomije

Baš tako, u ovoj krčmi od države, ne razumiješ ni tko pije ni tko plaća. Ustvari nije ni krčma, jer one su danas dobro uređeni objekti, vrhunska usluga i vrhunska jela. U krčmama s

By: Adriano šćulac | 06 Feb 2019 u 09:40
Tko se nije skrio, magarac (ni) je bio
Adriano šćulac

Tko se nije skrio, magarac (ni) je bio

Nekada se tako znalo reći, čak je to bila i kao neka pjesmica, ili možda igra „Tko se nije skrio, magarac je bio“. Zaboravite više danas na taj izraz, jer i da hoćeš, že

By: Adriano šćulac | 30 Jan 2019 u 09:32
Još samo da izaberemo načelnika
Adriano šćulac

Još samo da izaberemo načelnika

Država smo s mali milijun općina i gradova. Imamo toga više nego Njemačka, Engleska, Francuska,… . Da li ste recimo znali da se najmanja općina u lijepoj našoj nalazi u &Scaro

By: Adriano šćulac | 23 Jan 2019 u 08:54
Damire kupi mi zrakoplov
Adriano šćulac

Damire kupi mi zrakoplov

Ne znam i ne razumijem, zašto se piše i govori negativno o ministru obrane, gospodinu Damiru Krstičeviću? Ne znam ni zašto se stvorila afera oko (ne)kupljenih aviona, Izraela, H

By: Adriano šćulac | 16 Jan 2019 u 09:25
Kiki, kasnim pisanjem, ti znaš i zašto
Adriano šćulac

Kiki, kasnim pisanjem, ti znaš i zašto

Ova naškrabana kartica i kusur teksta, trebala je biti napisana prije nekih šest godina, no, držim se one - kako nikad nije kasno, iliti,- bolje ikad nego nikad -. Koliko je to točno i

By: Adriano šćulac | 09 Jan 2019 u 16:35
Još malo i 2018. godina je za nama, neka nam sljedeća bude puno bolja
Adriano šćulac

Još malo i 2018. godina je za nama, neka nam sljedeća bude puno bolja

Neću u ovom minu osvrtu ni o politici, ni o izborima, ni o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Todoriću, Dalićki, saboru i ostali nezgodama….., jer smo se nažalost nagleda

By: Adriano šćulac | 26 Dec 2018 u 08:23
Tko je to uvijek razdragan i veseo?
Adriano šćulac

Tko je to uvijek razdragan i veseo?

Nas ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto

By: Adriano šćulac | 19 Dec 2018 u 08:00
Čemu se čudimo?
Adriano šćulac

Čemu se čudimo?

Nažalost, na široko i daleko je znano da je ova naša zemlja, zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, država u kojoj vam za sto kuna duga zatvore obrt,

By: Adriano šćulac | 28 Nov 2018 u 08:00
Ukupno vijesti 297

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr