13Nov

Treći dio: - Konačno, Međugorje

Pjesma i suze

Kad smo krenuli na put, upitala sam sestru:
- Što očekuješ od Međugorja?
Malo je razmišljala pa je slegnula ramenima i rekla:
- Ništa. Da ga konačno vidim. Ti?
- Isto tako. Možda da me dirne. Da osjetim mir ili konačno zaplačem. Ustvari, ne puno. Ne nadam se nekom čudu. Možda miru, a to bi bilo puno.
Sestra se zagledala kroz prozor kimnuvši glavom. Obje smo bile svjesne da zapravo glasno umanjujemo očekivanja kako se ne bi vratile potpuno razočarane ako nas ništa tamo ne dotakne. Obje vjerujemo u Boga, ali ne u ljudsku interpretaciju. Nismo praktične vjernice, ne odlazimo redovno u crkvu pa nam je mnogo toga bilo nejasno ili smo čak i puno toga osuđivale, naročito nesrazmjer slavljenja u crkvi sa svakodnevnim životom mnogih vjernika, pa i ponekih svećenika.
Ali, istina je bila da smo očekivale, to smo u sebi obje znale. Nas petero je ustvari pratilo Miu u Međugorje, ili je Mia vodila nas. To još nismo znali.

Put je dug. Miji je bilo muka, par puta je povratila, ali bila je zaista strpljiva. Kad smo se posljednji put zaustavili na stajalištu autoceste iznad Splita, bila je vidljivo umorna. Povratila je čak i vani na zraku. Opet me grizla savjest da sam možda pretjerala i da je nisam smjela voditi. Ali, opet mi je nešto govorilo da sam na dobrom putu i da će sve biti u redu.
I, nakon šest i pol sati putovanja, konačno, Međugorje!
Odlučili smo da ćemo najprije otići u centar na kasni ručak, pa onda u hotel. Kad smo ušli u centar tog malenog gradića, ili bolje reći mjesta, prva reakcija bila je, razočarenje.
Na svakom koraku dižu se stihijski građeni apartmani i hotelčići, puno je zgrada tek u izgradnji a zbijene jedne do druge stoje male prodavaonice đinđuva-minđuva. Ima ih bezbroj, i u svima isto. Kipovi Gospe u svim veličinama i bojama, krunice svih veličina i boja a između njih ostala kičasta roba.
Sestra i ja smo se pogledale.
- Ovo je gore nego kod nas na moru.
- Dobro su unovčili ukazanje.
- Ako ga je bilo…
Imala sam se potrebu zaustaviti s tim negativnim mislima. Čitala sam ponešto o Međugorju i o životu stanovnika prije ukazanja. Međugorje je bilo jako siromašno. Tu nije raslo ništa osim smokava i duhana, a od toga se nije moglo živjeti pošto je država imala monopol nad duhanom i seljaku ne bi ostalo dovoljno ni da plati porez. Nisu imali ni more, ni kakvu rijeku da si barem ribom pomognu. Gotovo su svi očevi morali otići raditi u inozemstvo kako bi školovali i nahranili svoju djecu. Zar im se onda može ovo zamjeriti? Ukazanje je spasilo Međugorje od gladi i od razdvajanja očeva od svoje djece. Vjerojatno bih i ja, da sam kojim slučajem tu rođena, iskoristila tu konstantnu rijeku hodočasnika kako bih zbrinula obitelj na toj škrtoj zemlji od kamena i brda. Ili bih se morala odseliti. Na kraju krajeva, hodočasnici moraju negdje prespavati, većina ih je izdaleka, a i žele si kupiti uspomenu iz Međugorja.
Kad sam si tako objasnila, prestala sam se obazirati na vanjski dojam. Ali, ne samo zbog tih misli, nego i zbog samih ljudi.

Kad smo konačno pojeli nešto toplo, otišli smo u hotel koji je bio malo dalje od centra. Hotel: “Pax cordis”, “Mir u srcu”, kako sam uspjela prevesti s ono malo znanja latinskog. Utonuo u mir, onako usamljen i okružen samom prirodom, meni je odgovarao. Nisam htjela biti u buci. Odmah sam pomislila kako smo pogodili njegovim odabirom.
Dočekala nas je ljubazna domaćica koja je s nama odmah prešla na “ti”, kao da se oduvijek znamo. Kao da su joj dragi prijatelji došli u dugo očekivani posjet. Iako je hotel predivan, divno uređen i ima sve što jednom hodočasniku treba, ona se od srca trudila da se osjećamo kao kod svoje kuće. Kasnije ću otkriti da su svi Međugorčani takvi. Kad sam s Miom ušla u našu sobu, imala sam predivan osjećaj kao da sam tamo gdje trebam biti, što je za mene čudno jer ja ustvari ne volim nigdje biti, osim kod kuće.

Malo smo ostali u hotelu kako bi Mia legla i donekle se odmorila od puta. Odlučili smo da odemo na misu u 18 sati, nestrpljivi da upijemo malo tog ozračja o kojem su nam mnogi pričali i o kojem smo čitali.
Misa je bila na otvorenom. Miu smo zaogrnuli dekom da joj bude toplo pošto je već bio mrak. Misa je, na moju veliku radost, zaista bila divna. Za razliku od nekih domaćih misa, nije bilo toliko pričanja, naputaka i politike. Politike nije bilo nimalo. Bilo je puno pjesme i riječi Božje punih ljubavi i prihvaćanja.
Odjednom, moja se Mia počela glasati. Nisam odmah shvatila što radi. Malo sam je gledala jer sam pomislila da se buni jer joj je svega dosta. Ali, pošto sam s njom gotovo 20 godina, 24 sata na dan, ubrzo sam zaključila da to nije bunt.
Ona je pjevala! I to se jako, jako trudila! Iz petnih je žila pjevala s osmijehom na licu. Toliko se trudila pjevati da sam u jednom trenutku sklopila ruke i šapnula:
- Evo Oče i Majko, moja je vjera slaba, ali dovela sam Vam je i ona Vam pjeva. Iako je jako umorna i sigurno je kuk boli, ona Vam pjeva najbolje što zna – i, krenule su suze. Nakon puno, puno vremena, krenule su moje suze koje su se zabetonirale, kao da ih je strah krenuti jer se neće znati zaustaviti.
Kad je misa završila, iskreno sam joj rekla:
- Predivno si pjevala!
Ona mi se nasmiješila najljepšim osmjehom na svijetu. Osmjehom koji je u sebi krio neku dozu ponosa i bezvremenske tajne.

Nastavak slijedi…

Znala si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znala si

Znala si kad moj osmijeh nije imao nikakve veze s mojim pogledom. Otkrila si da blefiram i da u ruci ne krijem royal flash, nego samo bijedan par dvojki. U tom si trenutku sama pokušala zavarat

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Oct 2019 u 07:13
Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr