21Sep

Sretno vam skijanje

Sjećam se bio je ponedjeljak, mjesec prosinac 92' godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako onaj Švabo Alzheimer, pokušava da mi zamuti pamćenje, ne uspijeva u tome. Dan da je bio ponedjeljak pamtim po tome što smo svakog ponedjeljka za večeru „tukli“ po pohancima koji su ostali od nedjeljnog ručka i to ne po bilo kakvim pohancima, već po batkovima koje je obožavao „ljubi ga majka“. Moja supruga se držala načela da hrane uvijek treba biti dovoljno u koliko nam dođu gosti. Zato je kuhala količine kao da očekuje „vojsku spasa“. Danas, kada smo u kući ostali samo nas dvoje, ne mijenja naviku.
„Neka se nađe, možda nam neko svrati pa da imamo čime ga počastiti“.

„Ženo božja, ko da nam svrati, pa mjesecima nam nitko ne zalazi u kuću, ajde priznajem da su nekada i znali doći neki gosti ali samo da bi ispipali mogu li posuditi neku lovu na malo duži period, sada kada su namirisali da love nema, nitko nam niti ne dolazi. Ne dolazi nam ni onaj majstor za peć od kada nema rakije u kući, namirisao je i on krizu, a ne znam jesi li primijetila da se niti mačak ne vraća kući svakoga dana“.
„Neka, neka se nađe, možda neko ipak navrati“, ona je i dalje bila uporna.
Ali danas sam je provalio dok sam „tukao“ po posljednjim komadima odojka koji su ostali od zadnjih praznika. Cilj joj je skuhati što više, tako da se to razvuće na par dana. Već sam počeo roktati od ovoga odojka.

Kao što sam i počeo, bio je ponedjeljak 92' godine. Za vrijeme večere moja kći je sazvala zbor stanara naše kuće. Bio sam pomalo iznenađen ali i ljut. Zna se tko može sazvati zbor stanara! Predsjednik, a predsjednik sam ja, ali kada sam pogledao u suprugu i sina bilo mi je jasno. Prisutni kvorum je već odradio pripremni sastanak, a ovaj večeras je samo formalnost koju treba proforme verificirati. Kći je počela:
„Vidi tata, svi koji si to mogu priuštiti idu poslije nove godine na skijanje. Jedino mi idemo kod bake na kolinje. Mi smo odlučili da prekinemo tu tradiciju i da ove godine svi zajedno odemo lijepo na skijanje. Dobro, ti se groziš hladnoće, ali u hotelu je bazen s lijepim pogledom na skijalište. Ti ćeš se lijepo banjati i gledati mene i brata kako skijamo, mama će uživati u šetnji i svi sretni“.
Nisam mogao samo tako ovu njihovu podlu odluku prihvatiti, iako, ruku na srce, bila mi je već puna kapa odlaska na kolinje svake godine. O nekoj promjeni i sam sam razmišljao ali skijanje, to mi niti jednog trenutka nije padalo na pamet. Neke toplice s vrelom vodom, e to mi je često padalo na pamet.

„Od kuda tebi ideja da si mi to „možemo priuštiti“. Bacio sam značajan pogled prema supruzi koja je složila nevinu facu.
„Vidi ja jesam još mala ali nisam glupa. Na sebi imaš toliko zlata da bi se postidili i lokalni đilkoši. Kupio si si novi auto, a mama, kada misli da mi spavamo, svako veće tuće po kalkulatoru i nešto zbraja. U onoj crnoj torbi, koju nikada pred nama ne otvaraš, nosiš jedan pištolj, a u onoj „oficirskoj“ drugi. Pa naoružaniji si nego NATO. Pričaš o tome da planiraš kupiti kuću. Čini mi se da se ima“.
Taman kada sam htio da dignem galamu, supruga me strogo pogledala.
„Ni pisnuo da nisi, djeca hoće na skijanje, idemo na skijanje. Ovdje ti je broj telefona hotela koji se njima sviđa, sutra ih nazovi i rezerviraj 14 dana, zapravo ja sam već rezervirala, ti samo sutra uplati“.
Pokušao sam smanjiti broj dana, ali njen pogled je govorio sve. Nakon sastanka svi su bili sretni. Na stol je, za desert, stigla zdjela puna šnenokli. Znali su sve moje slabosti.

Hotel na samom skijalištu, predivno, u hotelu pola ljudi iz moga grada, neopisivo. Neka, neka su samo supruga i djeca sretna. Prvi dan sam išao s djecom iznajmiti opremu. Pošto su još bili mali dobro sam se uznojio noseći svu opremu do staze. Trebalo je naći i učitelja skijanja. Napokon kada sam sve obaveze riješio odlučih konačno otići na hotelski bazen i lijepo se izbanjati. Ulazak u „grijani“ bazen, brrr. Voda je bila hladnija nego vanjska temperatura. Nakon deset minuta sam poplavio, potražio sam spas u sauni. Za saunu sam se bolje pripremio. Ponio sam novine, cigarete. Nadao sam se da ću unutra zateći neku dobru koku za neformalno druženje. Sauna je bila prazna. Ona debela baba što me vodila u saunu čudno me gledala. „Ovo vam je prvi puta u životu da idete u saunu“? „Ma neee, uf koliko sam ja puta već bio“. Morao sam slagati da ne ispadnem seljak. Baba je nestala. Nakon dvije minute počeo sam teško disati, u trećoj više nisam imao zraka, a u petoj sam počeo gubiti svijest.

Iz saune sam izletio brzinom metka. Jebale vas i vaše banje i vaše saune. Otišao sam na aperitiv bar na cugu, bio sam ljut. Na aperitivu sam našao Vilija, dugogodišnjeg prijatelja koji je s porodicom bio smješten u susjednom hotelu. Kada je čuo da ne skijam počeo me nagovarati da sutra iznajmim opremu, da uzmem učitelja skijanja i da će mi se sigurno svidjeti.
Za večerom sam ispričao supruzi i djeci kako sam proveo dan. Ostali su ozbiljni iako sam im u očima mogao iščitati podsmijehe. Znali su da im je daljnji ostanak ugrožen u koliko mi ili si pod hitno ne nađem neku zanimaciju. Tada sam im rekao da mi je prijatelj predložio da i ja učim skijati i da ozbiljno razmatram tu mogućnost. Svi su bili oduševljeni.
Jutarnji odlazak na skijalište. Odlučio sam odmah iz garderobe iskijati na stazu. Pa šta, vidio sam ja i veće mulce od sebe da skijaju. Prva mala uzbrdica. Stigao sam skoro do vrha, rekoh skoro.

Tada sam krenuo u nazad. Iza mene je bilo desetak djece, neka škola skijanja. Porušio sam ih kao domino kocke. Dojurila je neka ženska, ja sam još ležao raskrečen kao žaba. Pored mene su prolazili neki poznanici iz moga grada, ma šta neki. Prolazili su svi koji su bili u hotelu. Kao da su jedan drugom javljali da ja ležim raskrečen kao žaba. Pomoći niotkud. Tada je na mene počela vikati i ona njihova učiteljica skijanja. Konačno spas. Pomogao mi je Janez, moj učitelj skijanja. Utješio me. „Ništa strašno, to se svakome od nas desilo samo ljudi zaboravljaju, dobro, baš da desetero djece srušiš i nije uobičajeno, al' jbg“.
Nikada nisam volio školu, a ovu skijašku, e nju sam odmah zamrzio. Janez i ja radili smo na baby stazi s tim da su mala dječica imala privilegiju da se „tanjurom“ (sky lift) voze gore. Meni su zabranili kada sam pokidao treći konopac koji je držao „tanjur“. Morao sam „stepati“gore, nakon svakog spuštanja. Nakon tri dana već sam dobro napredovao. Najviše sam napredovao u padanju. Imao sam i svoj fan klub. Na stazi na kojoj sam ja učio znalo se okupiti stotinjak gledatelja. Kasnije sam čuo da su organizirali i internu kladionicu. Nakon škole skijanja, koja je trajala svakoga dana po 2 sata, bio sam toliko umoran da bi otišao prileći.

Trajalo bi to i do večere. Na večeri o skijanju nije nitko pričao, svi su se pravili ludi, bilo im je neugodno. Tada sam odlučio. Proskijaću pa makar mi to bilo zadnje. Sljedećeg jutra Janez me čekao na baby stazi. „Janez idemo odmah na onu dugačku i široku stazu, Dosta je zajebancije. Hoću da skijam a ne da zabavljam ljude“. Janez me pokušavao odgovoriti da nisam još spreman, da je preopasno. Nisam se dao. Krenuli smo na onu „opasnu“ stazu. Moji fanovi su išli za nama. Toga ih je jutra bilo nešto više. Dolazak na automat za poništavanje karata za žičaru mi je i danas trauma. Opet ta mala uzbrdica i opet sam skoro stigao do vrha, skoro. Opet je iza mene bila škola skijanja i opet sam ih sve oborio. Ona učiteljica skijanja bila je prava kučka. Opet se derala na mene kao da je luda. Nije im bilo dosta što se ona dere na mene, nego su i neke mame počele dreku na mene. Od toga dana niti moja djeca me više nisu zvala tata.

Stigao sam na vrh. Upitao sam prvog koji je došao do mene dali je to Triglav. Bilo je jezoviti visoko. Tada je stigao i Janez. Ja sam se toliko ukopao štapovima u snijeg da sam ih jedva izvukao ( naravno, onaj Vili „kurva“ sve je to fotkao iz nekog grma ).
Nakon sat i po vremena Janez i ja smo stigli do kraja staze. Dočekao me aplauz mojih fanova ali i razočaranje što nisam niti jednom pao. Janez me pohvalio. Otišli smo popiti kuhanu rakiju. Tu smo našli i onu bijesnu učiteljicu, Nakon treće rakije sve mi je oprostila.Tada mi je Janez priznao.

„Znaš, ti i jedna slijepa djevojka ste mi do sada bili najteži učenici, a 25 godina radim kao učitelj skijanja“.
Janezu sam dao otkaz, ostali smo dobri prijatelji još dugo godina nakon toga. Kada god bi proskijao pored njega uvijek je svojim učenicima, sa suzama radosnicama u očima govorio o meni.
Odlazak na skijanje za moju obitelj nakon te 93' godine postalo je redovito. Obišli smo mnoga skijališta. Upoznali nove prijatelje. Družili se i zabavljali. Nikada nisam ozbiljnije pao, čak mogu reći da sam i dobro skijao s obzirom na moje porijeklo i zemljopisnu pripadnost.
Danas više ne odlazim na skijanje. Djeca su porasla, mi smo ostarili, tako da nam ostaju samo lijepe uspomene na ta vremena. Jedino što za kraj mogu poručiti svima koji ovih dana odlaze na skijanje: SRETNO VAM SKIJANJE i uživajte u životu.

Zvao sam je Emily
Sabotaža

Zvao sam je Emily

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 12 Sep 2018 u 07:45
Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka
Sabotaža

Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka

Jutro, tek pokoji sat nakon svitanja probudi me krik koji je uz kuknjavu prerastao u žestoki plač. Inače ne volim nasilna buđenja. Nekako mi je prirodnije kada se sam od sebe probudim ranom zorom

By: Sabotaža | 08 Sep 2018 u 08:58
Sva sreća pa sam bio urokan
Sabotaža

Sva sreća pa sam bio urokan

Obično kada odem nekom liječniku specijalisti on mi kaže 'molim vas da terapiju uzimate redovno svaki dan, po mogućnosti u isto vrijeme'.Ja kao prvi Titov pionir koji je položio zakletvu o bla bl

By: Sabotaža | 31 Aug 2018 u 10:30
Kako da se uda kada joj je svaka subota radna
Sabotaža

Kako da se uda kada joj je svaka subota radna

Upravo sam odgledao jedan romantičan film i jednostavno nisam izdržao. Na kraju sam zaplakao. Zapravo o čemu se radi? Sjedi jedan macho mladić sam u kući koja ima dvadesetak soba. Ispred kuće (v

By: Sabotaža | 25 Aug 2018 u 07:30
U našem gradu svi se znadu
Sabotaža

U našem gradu svi se znadu

Da ja živim u najdosadnijem naselju na svijetu to je već opće poznata stvar. Tu se ništa nikada ne događa. A kada se i dogodi to je toliko mizerno da niti kere ne zalaju. Kad smo već kod

By: Sabotaža | 16 Aug 2018 u 07:21
Ideali su za budale
Sabotaža

Ideali su za budale

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima j

By: Sabotaža | 07 Jul 2018 u 10:36
Dvoboj u sedam i deset
Sabotaža

Dvoboj u sedam i deset

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.Toga trena upalila se moja p

By: Sabotaža | 02 Jun 2018 u 08:30
Ja je ljubim, ona podriguje
Sabotaža

Ja je ljubim, ona podriguje

Ljudi moji ova neka nova vremena su me potpuno pregazila. Nema više slobode izražavanja, mišljenja i kretanja. Ovo s izražavanjem mi i nije nešto novo. Ova moja kada god ne&scar

By: Sabotaža | 26 May 2018 u 09:01
Lovački mesni narezak
Sabotaža

Lovački mesni narezak

Sjedim jutros na mojoj terasi i dok srčem kavu s užitkom, gledam ovu moju koja, već dobrih pola sata, kantu po kantu zaljeva voćke po dvorištu. Nešto si mislim, pa koji sam ja klinac

By: Sabotaža | 29 Apr 2018 u 07:59
Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?
Sabotaža

Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?

Što sam stariji sve više sam u uvjerenju da su mnoge stvari negdje zapisane, pretpostavljam u nekom kodu, da li DNK ili nekom drugom, pojma nemam. Nakon što, u životu, ispuca&sca

By: Sabotaža | 07 Apr 2018 u 08:40
Ukupno vijesti 246

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr