22Jan

Razlozi za ponos

Majke djece s teškoćama možda nemaju mnogo od svjetovnih stvari ali imaju nešto što je za ostali svijet upravo začuđujuće. Imaju ponos.

Ponos na što? Koji pak može biti njihov razlog da osjećaju ponos? - pitati će mnogi neupućeni.

Prvih par godina, sve su majke djece s teškoćama živjele kao i ja, prolazeći sve one faze kako bi jednog dana shvatile da su ponosne na svoje dijete, ali i na sebe.

Fazu negacije, fazu ljutnje, fazu tuge i fazu prihvaćanja i pomirenja s dijagnozom.

Kad su sve to svladale, a ni u snu neću umanjivati koliko je teško doći do zadnje faze i što je sve do nje trebalo proći, ostaje im ostatak života boriti se s fazama napretka i nazadovanja, osjećajem umora, neispavanosti, straha od starenja, ne zbog sebe, nego zbog vlastitog djeteta, i s puno toga još.

To je zaista težak život. Težak i psihički i fizički. Život s puno padova, ponovnih ustajanja, ponovnih početaka, usamljen jer ga tek rijetki razumiju, a o borbama za dostojanstvo svog djeteta da i ne govorim.

Ali, koliko god bio težak, onaj period kad tvoje dijete napreduje ne može se zamijeniti za nikakvo bogatstvo ovog svijeta. To je period takve gole sreće da ga je teško i pojmiti nekom tko se tako beskrajno dugo nije tome nadao usprkos raznim prognozama i konačno doživio.

Kako je moje dijete već odraslo, kako sam sve to prošla i još puno toga imam za proći, samo molim Boga da me zdravlje služi, kad sam jednom došla do faze pomirenja i prihvaćanja s teškom dijagnozom, kako u sebi, tako sam i u ostalim majkama djece s teškoćama prepoznala, ponos.

Kad sam u tuđem gradu i šetamo moja Mia i ja, kad susretnemo drugu majku i njeno djete s teškoćama, mi se odmah prepoznamo. Nije to prepoznavanje po imenu, niti po tome što smo se negdje slučajno srele ali se više ne možemo sjetiti gdje. To je neko dublje prepoznavanje.

Prepoznajemo jedna kod druge tu zajedničku borbu, taj zajednički inat, tu ljubav zbog koje smo bile spremne odreći se svega što smo za sebe željele kako bi se brinule za jedan krhki život u kojem nam je jedina zajednička želja da bude sretan i ispunjen, bez obzira na teškoće. Prepoznajemo jedna kod druge sve one pokušaje ne pridavanja pažnje tužnih coktanja jezikom, odvraćenih pogleda ili buljenja. Svu onu borbu s raznim operacijama, rehabilitacijama, birokracijama, pokušaje intergacija koje za premnogu djecu još nemaju sluha, što se sve zajedno može opisati kao zajednička frustracija koju nam je donijela demokracija u kojoj jedino vlada korporacija i nečija provizija.

Imamo mi i te kakvog razloga za ponos, ma koliko to nekome čudno zvučalo.

Naša su djeca do sad prošla ono što mnogi neće ni u tri života. Mi smo smogle snage da uvijek ponovo pobijedimo vlastite strahove, sumnje i boli, nazadovanja naše djece, svako buđenje iz narkoze dok smo doslovno umirale kad je dijete bilo od nas odvedeno i uspavano umjetnim snom. Naučile smo se boriti, a to su naučile čak i neke od nas koje prirodno nismo bile tome sklone, ali imale smo za koga to naučiti i morale smo to naučiti da bi naše dijete bilo prihvaćeno kao jednakovrijedno.

Borile smo se toliko, i još se borimo s djetetovom dijagnozom, sa sobom, sa nerazumjevanjem okoline, da se u prolazu prepoznajemo kao da se oduvijek znamo. Prepoznajemo jedna kod druge i još nešto… Da nam je netko prije rekao da ćemo moći proći sve što smo prošle, uvjereno bi odgovorile da nema šanse. Ali, tu smo, šetamo s našom djecom, zahvalne na tom zatišju u kojem se možemo bezbrižno šetati.

Ponekad se samo nasmiješimo jedna drugoj. Ponekad kažemo djeci: “Gle, kako lijepi dečko, ili, gle, kako lijepa curica, vidiš kako ti se smješi?”, jer se i naša djeca prepoznaju u dubini sebe.

Ponekad se zaustavimo i razmjenimo iskustva, sretne što možemo pričati s nekim tko neće imati grč u želucu dok to sluša, ili se osjećati nelagodno na neki način, ili nas žaliti.

Ponekad samo prođemo jedna kraj druge, ali nema šanse da se nismo primijetile i osjetile.

Dok ponosno šetamo gradom s našom djecom, mi smo uvijek u tom trenutku pobjednice. Pobijedile smo dijagnozu, svoje strepnje, nerazumijevanje svijeta, sva ona padanja, nazadovanja, besane noći, otkrile bogatstvo unutarnjeg svijeta svojih anđela koje nema nikakve veze s ostatkom današnjih materijalnih težnji i nadanja, naučile pravu vrijednost davanja, bezuvjetne ljubavi i svoje snage koje nismo bile svjesne.
Da, mi imamo razlog za ponos.

12.01.2017./07:53:03

Kako nasmijati tetu pekaricu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nasmijati tetu pekaricu

Priča iz knjige u nastajanju za malu i onu vječnu djecu koja ne broje godine. KAKO NASMIJATI TETU PEKARICU - Tonkice, mislim da si sad već dovoljno velika da možeš sama otići po kruh u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Jan 2017 u 09:47
Bruno
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bruno

Dr. Suzana zaista više nije znala što da radi sa Brunom, na koji način da dođe do njega i tako mu pomogne. Već je dva mjeseca hospitaliziran u njihovoj psihijatrijskoj ustanovi, svako

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jan 2017 u 08:45
Sretan rođendan
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sretan rođendan

Mala je Anđela otvorila oči. San je bio nemiran, i onako bunovna, nije u prvi tren shvatila gdje je. Ugledala je bijeli strop i naslutila metalne rešetke oko sebe. Osjetila je tupi udarac str

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Dec 2016 u 09:36
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Dec 2016 u 09:14
Peti dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Peti dio: - Konačno, Međugorje

Najljepša uspomena Kad sam se vratila, dočekala me sestra. Kad me vidjela onako uplakanu ostala je iznenađena, jer rijetko je kad imala priliku vidjeti me takvu, ako me ikad i vidjela. Promu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Dec 2016 u 07:21
Četvrti dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Četvrti dio: - Konačno, Međugorje

Brdo ukazanja Prva destinacija idućeg dana bilo nam je Brdo ukazanja. Do sad sam taj obavezni hodočasnički put zbog kojeg se i dolazi u Međugorje, vidjela samo na fotografijama. Bila sam zaista s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2016 u 07:34
Treći dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Treći dio: - Konačno, Međugorje

Pjesma i suze Kad smo krenuli na put, upitala sam sestru: - Što očekuješ od Međugorja? Malo je razmišljala pa je slegnula ramenima i rekla: - Ništa. Da ga konačno vidim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Dec 2016 u 07:23
Drugi dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Drugi dio: - Konačno, Međugorje

Naša priča u 5 nastavaka Naša priča u 5 nastavaka 2. Previše slučajnosti da bi bilo slučajno Do 31.10., datuma kojeg smo odredili za posjet Međugorju, ostalo je malo vi&sc

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Nov 2016 u 07:40
Prvi dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prvi dio: - Konačno, Međugorje

Naša priča u 5 nastavaka 1. Odluka - A, da odemo u Međugorje? – sestra mi je postavila to pitanje kad smo razgovarale preko Skype. Iako godinama pričamo o tome kako bi voljele otić

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Nov 2016 u 07:32
`Samo` to
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

`Samo` to

Svi ste zdravi. Zajedno ste. Volite se. Barem ti tako izgleda. Posvađate se tu i tamo, ali, Bože moj... Računi malo vrište, ali svako toliko im uspiješ začepiti halapljivu gubicu. Ba

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Nov 2016 u 07:15
Ukupno vijesti 157

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr