26Apr

Kafić znanja

Umjesto da se uključimo u globalnu bitku za mozgove, koje bi se mogli uplašiti prije nego saznamo o čemu se radi, krenimo od mogućeg kafića s temom. A tema može biti znanje. U kafićima se ionako vode razgovori, ljudi se sreću, da bi proveli vrijeme u ciljanom društvu, s odabranom osobom, ili više njih zajedno. Kafići su nezaobilazna zaustavljanja u našem životu. U kafiću se najčešće preispitujemo, što jesmo, a što nismo učinili. Osim usputnih, susreti u kafićima su ciljani do te mjere da se u njima odrađuje posao učinkovitije nego na uredskom sastanku. A kad je tome tako pokrenimo kafiće neka imaju temu.

Sve čemu se želimo posvetiti, mora imati temu. Ma što to bilo jer tema je ono najvažnije oko čega se sučelice stavljaju projekti, odbrojava novac, raspoređuju ljudi i lome koplja. Naša tema su ljudi znanja, za kojima se vode bitke kako ih privući, a kad jednom dođu, sa čime ih zadržati. Bez obzira što su nam usta puna krize, na ljude kao hodajući kapital znanja, ne utječu recesije ni loša gospodarska razdoblja. Zbog toga se njihova migracija povećava iz dana u dan. Gotovo sa sigurnošću možemo reći kako nastaju nova plemena nomada, znanja.

U svijetu brzorastućih tehnologija, ne spava se mirno sve dok tvrtka nije rasterećena brige o dovoljnom broju talentiranih mozgova, koji će pokriti sva područja njihova poslovnog djelovanja. Riječ je o postotku ljudi, koji kad bi odjednom napustili tvrtku, ostavili bi ju u nevoljama. Toga su svjesni samo oni koji razmišljaju, o vrijednosti ljudskog kapitala. Neophodnog za uspjeh svake tvrtke, iako je neopipljiv i nevidljiv. Čak ni pet stoljeća staro  računovodstvo, ne uspijeva informirati potencijalne ulagače o pravoj snazi poduzetništva čija vrijednost počiva u mozgovima njihovih zaposlenika. Jer, intelektualni kapital nadjačava fizički, u smislu korporacijske imovine, pa budući investitori i dioničari sve teže vladaju situacijom.

Nevidljivi kapital dakle postoji, procjenjuje se da u odnosu na njega, opipljivo vlasništvo čini daleko manju proporciju tržišne vrijednosti tvrtke. U nekim primjerima tek pet posto, dok onih devedeset pet predstavlja intelektualno vlasništvo. To vlasništvo znanja danas omogućuje velike potencijale za stabilnu zaradu. E tu je riječ o ljudima koji nakon što odrade svoje, svakog dana izlaze u svijet kao slobodni pojedinci. Ali je taj slobodni pojedinac na visokoj cijeni, zbog mnogo čega. Vrijednost stečena izobrazbom i usavršavanjem, osposobila ga je za sve ono što kao pojedinac može proizvesti u organizaciji gdje radi. Riječ je o kapitalu individue u ekonomskom smislu. Takvi pojedinci su snaga koja povećava vrijednost tvrtke.

Koliko se o prelijevanju takvog kapitala vodi briga? Veoma! Postoje borci, koji znaju razloge zašto trče i dodatni krug. Naime, u dinamičnom svijetu čiji smo aktivni sudionici, razne vrste poslovnih organizacija nastaju i nestaju, zbog niza okolnosti koje poslovima idu ili ne u prilog. Iako se nitko ne nada najgoremu, gubi se financijski kapital, i povlače pouke. Kad se uzme u obzir, da se ljude zapošljava većinom na određeni rok, tada ne zabrinjava činjenica što i organizacije koje ih zapošljavaju traju kratko. Ali dok organizacija gubeći tlo pod nogama, gubi svoj strukturni kapital, ljudski kapital ostaje, a samim time što se više koristi, on se više umnožava.

I čini se da smo stigli do raskoraka, između sadašnjosti i budućnosti. Gorka je spoznaja o prevelikom broju siromašnih, gladnih i nezaposlenih, ali je još gora istina, bitke za ljudski kapital. Zabrinjavaju li koga migracije znanja.?

Što se sve poduzima kako bi se privukli talenti, a, kad ih se jednom dovede, kojim se povlasticama mogu zadržati.

Jedan od uvjeta svakako je sloboda u radnoj sredini, jer talenti žele napredovati u vlastitom razvoju. Ukoliko toga nema, neće ostati, ma kakva financijska beneficija da ih prati.

Jača trend seoba u svijetu bez granica, a kad granice postoje u vidu viza i nepoznavanja tradicije i jezika, njima nisu prepreka, jer talenti imaju visoku cijenu. Bolje se razumije na primjerima iz nogometa. Samo što se nogometaši bore za sebe, a ovdje je riječ o borbi za boljitak društvene zajednice.

Mobilna telefonija primjerice, tako brzim koracima ide naprijed da uza svu silu stručnjaka, ne uspijeva osigurati dovoljan broj talentiranih, za kojima je potražnja kao i procedura zadržavanja na jednom mjestu, već sada bezuspješna. Bez obzira na ponuđene bonuse i dodatne pogodnosti, riječ je o vrsti nepotkupljivih mozgova, koji ostaju jedino ako im posao i plaća udovoljavaju potrebama koje kao talenti imaju  i valorizira se to što oni cijene. Ukoliko ne, ništa ih ne zadržava na jednom mjestu.

Iz vremena industrijskog doba, zbrajala se vrijednost strojeva u tvornicama, a vrijednost robi, određivala se cijenom njezine proizvodnje. Odnosno količinom rada, za ono što je trebalo predstavljati jednaku količinsku vrijednost.

Danas se međutim vrijednost većine dobara i usluga temelji na pameti koja je utkana u njih.

Vrijednost tvrtke su mozgovi. Ljudi imaju moć i potencijal. Ljudski kapital je činjenica a ne  zgodna fraza. I dok se dugo vremena poslovalo po definiciji da su jedan plus jedan, dva, danas se posluje po formuli da jedan plus jedan mogu biti deset, dvanaest, petnaest. Jer znanje može biti multiplikacijska ekonomija, u kojoj možemo umnožiti značenje i vrijednost međusobnih ideja i nadahnuća. Vrijednost počiva u novim kombinacijama, stvaramo strukturu kako bismo poslovali efikasnije i uspješnije.  I možemo reći da su jedan plus jedan, puno više od dva.

Intelektualni kapital zadaje velike glavobolje današnjim čuvarima reda i poretka, jer je on previše raznolik, kompleksan i ovisan o pojedincima i zajednicama koje se ne ponašaju po bontonu, ni razumno. A zašto ne? Jer bi tada izgubili i otjerali inovaciju i vještine neophodne u ekonomiji znanja. Ako se promatra da jedan plus jedan mogu biti deset, umjesto dva, znači da svoju budućnost već živimo, pa veliko i vrijedno nisu više luksuzne zgrade sa puno zaposlenih, već proizveden krajnji rezultat, od velikog značenja. Neovisno gdje.

I tako smo prisiljeni mijenjati razmišljanje o tvrtkama i njihovoj vrijednosti. Nije važan broj zaposlenih, jer za njih mogu raditi razbacani timovi, ili nadahnuti neovisni pojedinci. Bosih nogu i u pidžamama. Jer ovo je potraga za inteligentnim poduzetništvom, koja razmjenjuje najbolje ideje u opuštenoj atmosferi.   

Također valja imati na umu da se pričuva ljudi, u dobi od trideset pet i četrdeset četiri godine, u razvijenim zemljama smanjuje. Umjesto znaka uzbune, neke (zemlje) imaju zelenu, a neke plavu kartu, radi lakšeg ulaska talentima na njihov teritorij? Samo tvrtke koje znaju, kako upravljati s najboljim ljudima, ostvaruju daleko najbolje rezultate. Taj brojčano mali postotak talentiranih ljudi, podiže rast tvrtke na viši postotak povratka novca.

Moglo bi biti smiješno, da nije tragično, pogledati istini u oči i reći što se događa u okruženju? Ljudi su u potrazi za poslom, službene evidencije govore o stotinama tisuća nezbrinutih što  ukazuje koliko je problem velik. A ne rješava se, temeljito ni kontinuirano. Politike vladajućih smjenjuju se svake četvrte godine, i tek se kod smjena malo pitomije spominje i taj problem.

A kriza je počela još 1989.godine, kada je utemeljen novi svijet sa tri w. (worldwidewebsite) koja utipkamo kod pretraživanja na internetu. Počelo je informatičko doba, i naša kriza, jer nam je tadašnja sadašnjost, zaslijepila potrebu za promjenama.

Znalo se da su arhive velike zbog pohrane registratora punih dokumenata. A onda se kao grom iz vedrog neba proširila vijest da se na (do tada bezvrijednom) zrncu pijeska, može načiniti poluvodičke čipove i u njima pohraniti ogromna količina podataka.  To se više ni sa čim od ranije, nije moglo usporediti. I kriza se počela razvijati.

I sada su nam potrebni poduzetnici znanja, kako bi novim poduzetničkim pristupima protresli institucijsku neučinkovitost. Nova ekonomija je ekonomija znanja, neopipljiva moć ali  i„Conditio sin qua non“.

Eto nas na početku, u kafiću znanja, novom mjestu gdje razvijamo snažne serije dijaloga o intelektualnom kapitalu, kroz brojne razgovore. Počinjemo jednostavno, a potencijalno možemo raspravu povesti vrlo snažno. I kafić znanja ulazi u proces u kojem sve više postajemo svjesni našeg osobnog, kao i kolektivnog znanja. Potičemo hrabrost kako vjera i ljubav prema onome što se radi mogu učiniti sve što zamislimo.

I zemlja se čuva kako bi potrajala
Katarina šoštarić Perković

I zemlja se čuva kako bi potrajala

Novi kružni na ulazu u Rabac, uvelike je olakšao prometovanje u svim smjerovima. Na ovoj dionici od Labina predstoji još dosta posla, naime  zbog prekobrojnih vozila, a poglavito t

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Apr 2019 u 07:24
Sve je to moguće staviti na pladanj
Katarina šoštarić Perković

Sve je to moguće staviti na pladanj

Izgovor da nisam  otišla, a tako sam željela, ali taj netko nije bio zainteresiran ni raspoložen da mi pravi društvo, pa sam i ja ostala. Od muke kao prikovana u stanu kojega sam

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Apr 2019 u 07:06
Od jadikovki ništa, prigrlimo svoj život
Katarina šoštarić Perković

Od jadikovki ništa, prigrlimo svoj život

Ozračje pesimizma ipak prožima naše društvo , kao da svi imamo neka loša iskustva koja su se duboko urezala u pamćenje i potisnula toliko drugoga što je i dobro i lijepo

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Apr 2019 u 06:57
Črčkarije
Katarina šoštarić Perković

Črčkarije

Svima nam se događa da negdje krenemo, a onda se učini kao da zapravo ne znamo svoje pravo odredište. Kao da smo na moru bez kompasa ili danas na nepoznatom putu bez GPS-a. I neizostavno se n

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Mar 2019 u 07:01
Život nikada nije gotov
Katarina šoštarić Perković

Život nikada nije gotov

Mnogi su se složili u potrošačkom društvu, koje omogućuje sve kupiti na dohvat ruke,  da bi bilo dobro kupiti i ključ za sreću. Što košta, da košta, za cij

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Mar 2019 u 06:52
Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje
Katarina šoštarić Perković

Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje

O svom životu, odlučujemo svaki dan, u bezbroj malih odluka sadržane su i one krucijalne, da oblikuju život. I sami smo zaslužni, za svaku odluku, jer ju živimo, najmanje pet, a češće d

By: Katarina šoštarić Perković | 12 Mar 2019 u 07:24
Uvijek se može i bolje
Katarina šoštarić Perković

Uvijek se može i bolje

Uvijek se može mnogo toga željeti, i svi želimo, samo je razlika što? Kad je ta želja „dobro“, da bude dobro, da se i drugi oko nas osjećaju dobro. Opušteno, mirnije, sl

By: Katarina šoštarić Perković | 05 Mar 2019 u 07:22
Država na ulici
Katarina šoštarić Perković

Država na ulici

Kad se masa građana okupi na ulicama od Pariza do Bukurešta, malo tko u RH ostaje ravnodušan, čak se i frustracije nekoliko puta povećaju. Kako oni tamo mogu, a mi ne? Izaći na ulice

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Feb 2019 u 07:59
Ne ljutite se, izbor je vaš
Katarina šoštarić Perković

Ne ljutite se, izbor je vaš

Samo kroz jedan dan, može se dogoditi puno razloga, zbog kojih ste uzeli pravo, da budete ljutiti, na prvu osobu koja vam se nađe na putu. Obično su to, one situacije, kad vas iznenadi nečiji isp

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Feb 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 279

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr