26Jun

Zvao sam je Emili

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog grada, Osijeka. Ribiči su također odlučili provesti jedan ugodan dan na obali im omiljene rijeke. Dokone domaćice zaobilaznim putem su se vračale kućama. Promenada je bila mjesto istinskog užitka. Dok sam se tako sanjareći, u polu snu, prisjećao s kim sam sve šetao po Promenadi, začuh jedan umiljati glas.
-  Komšija, grizu li danas ribe? (nekada su se susjedi zvali komšije).
-  Ooo, Emilija to ste vi. Danas baš i ne, ali prekjučer .................. Ribič joj je objašnjavao, kao da se pravda. Ona ga je samo sa smiješkom slušala, ma naslušala se ona tih ribičkih priča, o velikim,
maestralnim ulovima.

Odlučio sam da je malo bolje pogledam. Dok sam ja smišljao strategiju za ulet, već je sjedila pored mene.
- Baš sam nepristojna, slobodno?
Skočio sam kao da sam još u vojsci. Vojne rane još su bile svježe.
- Emilija Papić. Pružila mi je ruku.
Nisam nikada bio tip koga je lako zbuniti. Pristojno sam joj se predstavio. Istoga trena, na biciklu je projurio moj prijatelj Šime. čuo sam ga samo kako me pozdravlja sa,  „pozdrav Kapetane“. – Pozdrav Šime, odzdravih mu ja. Sumnjam da je čuo, a sumnjam da mu je bilo i važno.
Šime je bio moj prijatelj. Ne onaj dnevni, ali povremeno smo se znali intenzivno družiti. Između nas je bilo nepisano pravilo, kada si u društvu neke dame, uz pozdrav se dodaje i neka titula. Akademska. Poželjno.
Začudio me je njegov pozdrav, s obzirom da su nam odnosi od prošle subote bili zategnuti. Naime, Šime je išao na upoznavanje s roditeljima svoje nove ribe i uvijek je maltretirao mene da idem sa njim. Kao ja sam finih manira i kulturan tip. Odbio sam ga rekavši mu:
- Šime, do sada sam išao 14 puta sa tobom, od toga, 13 puta smo bježali nakon što si se ti nalio rakije s ocem djevojke. Neću više, izgubit ću negdje glavu zbog tebe. Nije mi to oprostio.

Šime je bio odličan prijatelj ali imao je jedan problem, kad god bi cugnuo nije se baš mogao kontrolirati. Radio je u jednom poznatom restoranu i bio je vrhunski konobar. Kad je god radio,
sve goste je persirao i oslovljavao ih sa „gospodine“ (ipak su to bile 70-te).
Naravno,  na Šimu se moglo uvijek računati. „Komadi“ su se vodili na večeru u restoran kod Šime. Još ako bi dobio zadatak da napravi ambijent ili ublaži neugodnu situaciju u vrijeme besparice (koja je bila česta), e tu je bio svjetski prvak. Na poziv,-„molim platiti“, on bi se samo nasmijao i rekao:- „doktore, molim Vas da prihvatite, ovaj puta kuća časti, znate stara majka našega gazde vam je neizmjerno zahvalna što ste ju izliječili i poručuje da ju više ne boli“, naravno „doktor“  bi se malo bunio, ali samo malo. Kad je bilo para podmirio se dug. Svi su bili zadovoljni i gazda i „doktor“ i dama, a boga mi i Šime. Sve usluge smo mu morali višestruko vračati, a Šimi se nije bilo dobro zamjeriti.
Emilija je popušila cigaretu i uz pogled od kojih su me prošli žmarci „odlepršala“ niz Promenadu.
- čao komšija, moram ići, radim poslijepodne. ćao i vama. Uputila mi je još jedan pogled od kojeg sam, definitivno zanijemio.
- Ona Vam je doktorica u bolnici, radi na očnom, jako fina djevojka, a i tata joj je doktor. Iz Daruvara je.
- Nego kakav ste vi to Kapetan? čuo sam onog na biciklu kako vas pozdravlja. Niste valjda vojnik?
- Ma ne ne, (grozničavo sam razmišljao), ja sam Pomorski kapetan.

- Aha, tako. Mislim da niti ribič nije znao što je to Pomorski kapetan, a bogami, nisam znao ni ja. Zato sam ga brže bolje pozdravio i otišao u suprotnom smjeru. To jutro sam trljao oko puna dva sata, malo sam stavio i bibera na prste, bile su poprilično crvene. Strpljivo sam čekao na red u bolničkoj čekaonici. Radi poslijepodne, došao sam malo ranije, da budem prvi.
Iz ordinacije je izašao jedan mali, debeli, ćelavi doktor sa naočalama kao tegla od krastavaca, baš sam pomislio, „bože kome ćeš ti popraviti vid kada ni sebi nisi uspio“, začuh poznati glas.
- Kapetane, od kuda vi ovdje kod nas? Bila je to Emilija.
Pokazah joj na oko.-   Dođite, ja ću vas pregledati.

Više nisam osjećao bol u oku, bio sam hepi. Kapala mi je u oko, osjetio sam njen dah, uh, pa ja sam ponovo zaljubljen. Ma znala je ona da sam sam išao „uništiti“ oko. Zbog ljubavi, naravno. U znak zahvalnosti, pozvao sam je na večeru.
- Može, komšija mi je ispričao da si Pomorski kapetan. Puna mi je kapa ovih doktora, snobovi, želim se družiti sa zanimljivim ljudima, a ti mi se činiš zanimljiv. Prešla je na ti, a to je oduvijek bio dobar znak. Udariti novu „recku“, a iznad dopisati titulu, to se cijeni. Jednom je jedan naš prijatelj, nakon što smo ga ukorili da previše u detalje priča o sinoćnjem „bliskom susretu„ s damom rekao, -  pa jebeš sex ako nitko ne zna za njega.

Šimi sam nekoliko puta objasnio da mi je ovo vrlo važno veče, da je dotična dama doktorica, da sam ja večeras Pomorski kapetan i da nemam love. Šime je bio vrlo miran, trebao je to biti prvi znak za uzbunu. Pojavila se na vratima, naravno, izazvala je pažnju i divljenje svih gostiju, čak je i Šime zanijemio. Skoro smo se potukli za njen kaput, ok, kaput sam mu prepustio, stolicu nikako. Nisam mogao, nakon što sam je posjeo, a da ne prošaram pogledom po restoranu. Muški su me mrzili, žene su mrzile nju. Bio sam zadovoljan. Večera je prolazila u ležernom razgovoru. Niti Šime nije često prilazio stolu, što je za mene trebao biti drugi znak za uzbunu. Izbjegavao sam sve teme koje bi mogle da je navedu da počnemo razgovor „o mom zanimanju“. Nisam se niti njenog zanimanja puno doticao.
- Priznaj, što si si to stavljao u oči, samo da bi me vidio? Bio sam provaljen. Slatko provaljen.
- Odvezi me kući, pa ćemo tamo popiti kavu. Recka je bila na vidiku, akademska recka.
- Šefe, molim račun!! Već sam se počeo ustajati očekujući, da će Šime, prema dogovoru reći, da uvaženog gosta i Pomorskog kapetana koji, sa svojih svjetskih putovanja donosi vrijedne poklone, kuća  časti.- Izvolite račun gospodine, tu sam vam zbrojio i one zadnje dvije večere koje ste sa onim pizdama pojeli, a kavijar je skup, no vi to najbolje znate, pa vi ste Pomorski kapetan. Manču (bakšiš) možete posebno dodati i nemojte škrtariti. Začudo, zašto nisam bio iznenađen. Za razliku od mene, Emilija je bila šokirana. Pokušao sam smijehom preokrenuti neugodnu situaciju.- Što je pederu, opet nemaš love, dokad ću ja da te taliram i koji Pomorski kapetan, gospođice, on vam je ljeti konobar na moru, a zimi šverca rifle i porniće mađarima. On vam je malo pilot, malo doktor, malo veterinar, a još ima gusaka da to puše, vi ste jedna od njih.

Što je bilo previše, previše, u restoranu je nastao tajac. Krajičkom oka sam primijetio čarliku koji je na brzinu odlazio. Najvjerojatnije je i on bio dekintiran. Emilija je zgrabila kaput i samo kroz zube promrmljala GADE i izletjela iz restorana. Zbunjeno sam gledao Šimu. Nisam mogao doći k sebi.- Rekao sam ti da ću ti vratiti onaj neodlazak na upoznavanje, sada smo 1 : 1, ja se opet nalizo i ispala frka, mala mi dala nogu. Tiho mi je prišapnuo Šime.
- Ajmo ljudi, predstava je završena, ovo je moj prijatelj, morao sam ga spasiti ove male. Nedavno je kidnula iz popravnog doma, sigurno je murja već čapila, a predstavlja se kao doktorica. Idemo mi prijatelju popiti jedan viskač. Moram li napomenuti da Emiliju nikada više nisam vidio. Recka, a recka se popunila nekom polovnjačom, ženom nekog mesara. Bar je bilo čvaraka, kobasa i kulena. često je Šima znao pričati o Emiliji, jednom  je čak rekao i da mu je malo, ali samo malo, žao. Da bi volio da to nije napravio pa da vidi kako bi se Pomorski kapetan iskoprcao iz te priče. Baš te večeri,  kada je o tome pričao, sa radija se čuo čola kako pjeva: ZVAO SAM JE EMILi.

(Franjo Sabo)

Bila je to ljubav na prvi pogled
Sabotaža

Bila je to ljubav na prvi pogled

Vrijeme romantike i romantičara, očito, davno je iza nas.Danas vladaju neki drugi prioriteti ali ja sam tako prokleto staromodan, da se i danas zaljubim na prvi pogled, upravo kao i nekada.Toga jutr

By: Sabotaža | 18 Jun 2017 u 09:18
Dubioza kolektiv
Sabotaža

Dubioza kolektiv

Primijetio sam kako se neki moji prijatelji užurbano informatički opismenjavaju. Polaze kurseve za treću životnu dob iako su po meni još u drugoj životnoj dobi. Što znači, ovi u tr

By: Sabotaža | 06 May 2017 u 09:14
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„ Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična oso

By: Sabotaža | 08 Apr 2017 u 09:43
Gaće za (ne)daj Bože
Sabotaža

Gaće za (ne)daj Bože

Crno, tmurno, maglovito. Sve me to nekako podsjeća na srčani udar. Eto tako mi nekako izgleda i ova naša svakodnevica. Nitko se više ne smije. Nema zdrave zafrkancije. Svi su ljuti i n

By: Sabotaža | 01 Apr 2017 u 08:09
E moj Tesla, ti i tvoja struja
Sabotaža

E moj Tesla, ti i tvoja struja

Tehnološki bum koji vlada posljednjih 20 godina jednostavno nas starije pomalo zbunjuje. Ali ne samo nas. Zbunjeni su i ovi mlađi.Gledam neki dan u kafiću jedan momak kojem je zazvonio mobite

By: Sabotaža | 11 Mar 2017 u 20:30
Zbogom dome, slatki dome
Sabotaža

Zbogom dome, slatki dome

Pomalo mi se više penje na onu stvar kukanje kako nam mladost odlazi iz "Lijepe Naše". Kako nam sela izumiru i kako nas je sve manje u toj bajnoj "Lijepoj Našoj".Slike autobusa ko

By: Sabotaža | 04 Mar 2017 u 08:42
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična osob

By: Sabotaža | 22 Jan 2017 u 09:36
Dan kada me pere depra
Sabotaža

Dan kada me pere depra

Dok sam bio lijep i mlad (ovo lijep sam ubacio čisto radi floskule), nisam znao što je to depresija. Jednostavno čudio sam se ljudima koji sebe nazivaju meteoropatima.Kaže on: „ pere m

By: Sabotaža | 14 Jan 2017 u 09:55
Sretno vam skijanje
Sabotaža

Sretno vam skijanje

Sjećam se bio je ponedjeljak, mjesec prosinac 92' godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako onaj Švabo Alzheimer, pokušava da mi zamuti pa

By: Sabotaža | 07 Jan 2017 u 08:53
Ili CIA, ili gradonačelnik
Sabotaža

Ili CIA, ili gradonačelnik

Kada je Mark Zuckenberg osnivao facebook nije niti slutio kavu pizdariju radi. Od kada je nastao facebook u ludnicama je sve manje ludih, tako da su se pobunili i doktori i sestre. Posla sve manje, a

By: Sabotaža | 18 Dec 2016 u 08:59
Ukupno vijesti 229

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr