16Aug

Zbogom dome, slatki dome

Pomalo mi se više penje na onu stvar kukanje kako nam mladost odlazi iz "Lijepe Naše". Kako nam sela izumiru i kako nas je sve manje u toj bajnoj "Lijepoj Našoj".

Slike autobusa koji svakodnevno napuštaju kolodvore. Uplakanih majki koje još dugo mašu za autobusima. Izjave pred kamerama reportera gladnih senzacionalizma. Tužna je to slika, reći će mnogi. Oni trezveniji će reći da je to realnost, a oni stariji (i mudriji) će reći da je tako oduvijek bilo.

I ja sam jedan od onih koji je popratio mnoge migracije. I tada je bilo suza kada bi parnjača ispustila paru i reskim zviždukom najavila polazak vlaka iz Vinkovaca za Ulm, Stuttgart, München, Berlin.
I tada je bilo suza, mahanja bijelim maramicama. Nije se toga puno promijenilo, samo su prijevozna sredstva postala komfornija, brža i jeftinija.

I tada je Švabo vapio za radnom snagom iz naših krajeva. I tada su naši očevi odlazili na rad u Njemačku. Sve je bilo isto kao i sada.

Mi djeca čekali smo Božić, Uskrs i Urlaub. Znali smo da će tada doći kući naši očevi. Donijeti nam slatke stranjske čokolade. Neki jeftini poklon. Usput će mami sprašiti novo dijete (ako se zalomi) i to je to.
Djed i baka bit će veseli. Vidjet će sina koji je uspio u stranjskom svijetu, a on će im pričati kako ga je njegov Ober (šef) pohvalio da je odličan radnik.
Na odlasku slika će biti ista. Opet će mame mahati bijelim maramicama. Mi djeca sretno bi mahala za vlakom u kojem tata ide zaraditi nove novce da bi nam kupio za sljedeće praznike čokoladu, onu finu stranjsku, Njemačku.
Djed i baka bi se vratili svojim obavezama i spočitavanju ostaloj djeci kojih je , hvala Bogu, bilo još barem pola tuceta, a koji se nisu odvažili otići u "bijeli svijet", trbuhom za kruhom.
Još dugo bi se prepričavalo kako je tata došao kući s Opel karavanom (dizel) i kako je skoro zaboravio (već nakon nekoliko mjeseci) materinji jezik, pa često ubaci i pokoju njemačku riječ.

Tate bi dolazile za praznike. Donosili bi skromne poklone. Slali novce za gradnju velike kuće. Treba biti što veća. Neka se zna da tata radi u dojčlandu. naravno, tu bi se ugrađivali i detalji koje je tata vidio po bauštelama, tako da gradnji nikada kraja.
Djed i baka bi u međuvremenu umrli. Tata nije došao na sprovod. Telefona nije bilo,a telegram je onaj glupi Švapski poštar zagubio ili bi pošiljatelj pogriješio adresu.
Taman kada je izgledalo da je kuća gotova, prvi susjed je napravio isto novu kuću, samo metar višu. E tu bi mama digla frku da ona neće da susjedina kuća bude viša od njene.
Godine su prolazile. Zidali su se "Dvori". Tata se već trebao konačno vratiti, ali djeca su porasla. Trebaju na fakultet. Košta to u velikim gradovima.
Tata je odlučio ostati još koju godinu. Samo da djeca završe škole i fakultete.
Na Dvorima se za vrijeme svakoga Urlauba nešto gradilo. Treba graditi. Puno je djece. Gdje će svi stati kada se požene i poudaju.

Završila djeca fakultete. Poženila se i poudavala. Tata napravio svadbe o kojima se još dugo pričalo. Ali mladenci ne bi da žive na selu. Oni hoće da žive u gradu.
Odlučio tata podići u Dojčlandu kredit. Kupiti djeci nešto u gradu. Na selu Dvori se prazne. Postaju sve veći.
Djeca kukaju kako je sve u gradu skupo pa dolaze vikendom na selo mami na ručak.
Skrpali su i oni po jedno, dva djeteta. Čisto neka se nađe. Onako, da dida kada dođe iz Dojčlanda može negdje gurnuti koji stoticu maraka.
Mama za to vrijeme živi sama u Dvorima. Obrađuje veliki vrt. Hrani čopor svinja. Puna su dvorišta kokoši.
Kaže neka: doći će djeca u nedjelju na ručak, treba im napuniti gepek auta. Skup je život u gradu.

Prolaze godine. Tata se umorio u Dojčlandu. Bliži se vrijeme da ode u penziju. Konačno kupio je i on (polovnog) repaša, Mercedes -dizel. Stao je na ćupriju i s ponosom gleda u svoje Dvore. Gleda u prazne Dvore u kojima je mama, koja u mnoge sobe već godinama nije ušla.
Zna on, u nedjelju će doći svi. I sinovi i kćeri, zetovi i snahe. Doći će i unuci koji mu ni ime ne znaju. Oni ga zovu Opa. Naći će se tu pokoja Marka za svakoga. Pitanje je samo tko će biti uvjerljiviji. Tko će mu se više umiliti.
Gleda ih tata za vrijeme ručka. Gleda i pred sobom vidi neke nepoznate ljude. Nepoznatu djecu. Gledaju i oni njega. Niti ga oni ne poznaju. Malo su ga vidjeli. Samo za blagdane.

Ostarjelo se. Mama i tata su "otišli". Ostali su prazni Dvori. Sinovi i kćeri nikako da se dogovore kako ih podijeliti. Sve se manje vide. Sve se manje druže, a Dvori propadaju. pomalo se ruše. Na kraju odluče ih prodati. Cijena nije bog zna šta, ali bolje i to nego da propadnu.

Stasali su i unuci. Pozavršavali i oni škole i fakultete. Žive s roditeljima koji su "morali" u penziju. Teško se živi, ali Bože moj. Neka samo djeca imaju. Prolaze godine. Vremena se mijenjaju. Potrebe djece su sve veće. Nitko se ne ženi. kažu: Kako se ženiti? Nema posla, a ovi matorci imaju male penzije. Nemoš' ni pošteni mobitel kupiti.

I onda su negdje pročitali da je onaj jedan otišao u Irsku. Drugi u Njemačku. Svi se hvale kako im je tamo odlično. Pročitavši to, za njima krenuli i ostali. Autobusi i avioni puni. Mame stoje i mašu maramicom za autobusom. Brišu suze, ali znaju. Vozi taj autobus svaki dan u oba smjera. Brzo će oni doći kući, a mama će im spremiti lonac sarme, filovane paprike. ispeći kolača za cijeli mjesec, a čula je da se uvode i avionske linije. Evo njih vikendom. Kući su oni za sat-dva.
Kako su to one isplanirale. Možda će djeca moći kupiti i mjesečni pokaz za avion.

Ovu kolumnu nisam napisao da bih nekoga povrijedio ili uvrijedio. Jednostavno, napisao sam ju iz potrebe da ukažem da su se migracije događale i ranije. Možda čak i u većem obimu nego danas. Samo što tada nije bilo društvenih mreža koje bi od svega radile senzaciju. Niti senzacionalističkih medija koji u nedostatku ozbiljne informacije narodu glupostima "mažu" pamet.

Jedan od onih koji je mlad otišao od kuće sam i ja. Imao sam nepunih šesnaest. Nisam otišao trbuhom za kruhom iz potrebe. Moja obitelj je bila dobrostojeća. Otišao sam samo zato što sebe nisam vidio u tom i takvom okruženju. Želio sam nešto novo. Nešto drugačije. To sam i pronašao.

Za razliku od "tate" od kojega sam počeo ovu priču (moja tata nije radio u Njemačkoj). Današnja djeca su pametnija. Oni odlaze familijarno (ili stvaraju obitelji tamo gdje žive). Oni neće raditi Dvore. Oni tamo rade, zarađuju. Oni putuju i uživaju u životu na jedan svoj način. S toga prestanimo kukati kako nam mladost odlazi, a sela odumiru. Tu priču slušam četrdeset godina, a sela su sve veća.

Današnja djeca, za razliku od mnogih, su shvatila da je dom tamo gdje si sretan, a kada im i tamo dojadi, bez emocija će reći ZBOGOM DOME SLATKI DOME i život potražiti negdje drugdje.

Franjo Sabo

Niko tako himen
Sabotaža

Niko tako himen

Jutros tek što je kazaljka prešla brojku 9 za nekih 35-40 minuta kad evo ti ding-dong. Kreten lego na zvono ko narkoman na iglu i ne skida se. Pa jebote ćuk, a taman sam onu bario cijel

By: Sabotaža | 12 Aug 2017 u 08:10
Sodoma i Gomora stigla i u naš grad
Sabotaža

Sodoma i Gomora stigla i u naš grad

Sve nešto čitam ovih dana kako se na Jadranu pojavila Sodoma i Gomora. S obzirom na to da se današnju djecu naziva razno-raznim imenima, u prvi mah sam pomislio da se radi o nekim novim

By: Sabotaža | 15 Jul 2017 u 09:43
Bila je to ljubav na prvi pogled
Sabotaža

Bila je to ljubav na prvi pogled

Vrijeme romantike i romantičara, očito, davno je iza nas.Danas vladaju neki drugi prioriteti ali ja sam tako prokleto staromodan, da se i danas zaljubim na prvi pogled, upravo kao i nekada.Toga jutr

By: Sabotaža | 18 Jun 2017 u 09:18
Dubioza kolektiv
Sabotaža

Dubioza kolektiv

Primijetio sam kako se neki moji prijatelji užurbano informatički opismenjavaju. Polaze kurseve za treću životnu dob iako su po meni još u drugoj životnoj dobi. Što znači, ovi u tr

By: Sabotaža | 06 May 2017 u 09:14
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„ Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična oso

By: Sabotaža | 08 Apr 2017 u 09:43
Gaće za (ne)daj Bože
Sabotaža

Gaće za (ne)daj Bože

Crno, tmurno, maglovito. Sve me to nekako podsjeća na srčani udar. Eto tako mi nekako izgleda i ova naša svakodnevica. Nitko se više ne smije. Nema zdrave zafrkancije. Svi su ljuti i n

By: Sabotaža | 01 Apr 2017 u 08:09
E moj Tesla, ti i tvoja struja
Sabotaža

E moj Tesla, ti i tvoja struja

Tehnološki bum koji vlada posljednjih 20 godina jednostavno nas starije pomalo zbunjuje. Ali ne samo nas. Zbunjeni su i ovi mlađi.Gledam neki dan u kafiću jedan momak kojem je zazvonio mobite

By: Sabotaža | 11 Mar 2017 u 20:30
Zvao sam je Emili
Sabotaža

Zvao sam je Emili

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 18 Feb 2017 u 08:19
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična osob

By: Sabotaža | 22 Jan 2017 u 09:36
Dan kada me pere depra
Sabotaža

Dan kada me pere depra

Dok sam bio lijep i mlad (ovo lijep sam ubacio čisto radi floskule), nisam znao što je to depresija. Jednostavno čudio sam se ljudima koji sebe nazivaju meteoropatima.Kaže on: „ pere m

By: Sabotaža | 14 Jan 2017 u 09:55
Ukupno vijesti 231

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr