19Sep

Iz knjige `Djeca znaju, i točka`

Iz knjige „Djeca znaju, i točka"                                                                                            ..........

- Niste mi odgovorili zašto Mia ne može hodati i zašto tako drži ruke.

Mia je upravo završila svoj sladoled pa je mama uzela čistu, meku krpu, obrisala joj zamusana usta i sebi ruke, dajući si tako još malo vremena da razmisli o odgovoru. Ipak joj je bilo drago što se ta znatiželjna, živahna djevojčica imala potrebu vratiti.

- Mia se rodila jako, jako mala, jer se rodila prije vremena. Kako je bila premalena, nije težila ni jedan kilogram kad se rodila, stavili su je u inkubator.

- Znam što je to, iknu... inkbu..., znate, to što ste rekla. I moj mlađi brat je morao biti unutra kad se rodio, isto je bio premalen, sve dok dovoljno nije narastao da može ići kući iz bolnice. To izgleda kao staklena kutija i grije bebe da im bude kao u mami­nom trbuhu. Vidjela sam kad sam ga posjećivala, mada su me pustili da ga gledam samo preko stakla.

- Da, to je to. Mia je ipak bila premalena, pa su joj i žilice u glavici bile pretanke i neke su zbog toga malo popucale. Zbog toga joj je teško hodati i pričati. Ali, ako malo bolje razmisliš, nema djeteta koje baš sve može i koje nema nešto drukčije, zar ne? Samo se to kod nekog više vidi, a kod nekog manje. Ali, koliko god se vidi ili ne vidi, svako dijete je jedinstveno po nečemu u čemu je najbolje i što zna i umije više i bolje od druge djece. Kao da je svako dijete došlo na svijet da bude posebno. Tako i Mia.

Ajna je neko vrijeme ozbiljno razmišljala, šutke ližući sladoled. Zatim je ustala, sta­la ispred Mije i podigla majicu. Pokazala joj je veliku, tamnocrvenu mrlju na trbuhu.

   - Vidiš, ja imam ovo. Ne vidi se ispod majice, ali s tim sam se rodila. Bila sam i u bolnici kad se raširilo. Nije to lijepo vidjeti pa nosim jednodjelni kupaći kostim, a i doktor mi je rekao da to moram skrivati od sunca. Imam i debeli ožiljak ispod koljena kad sam pala s bicikla, ravno na kamen. Morali su mi šivati. Evo, tu! - digla je nogavicu da joj pokaže. Mia se nasmiješila. Očito joj se Ajna jako sviđala.

- Sviđa ti se moja narukvica? Mama mi ju je kupila za rođendan. Na njoj piše moje ime - Mia je ispustila kratak glas - Rekla je, da! Naučila sam kako kaže da - izjavila je s ponosom.

- O, od Mije možeš puno naučiti, kao i Mia od tebe - rekla je mama s osmijehom, a Mia je veselo ciknula.

- Mogu je malo voziti?

- Možeš, ali samo tu po terasi, i ako Mia to želi. Pitaj je.

- Pa, nisam ni mislila dalje. Hoćeš da te vozim tu po terasi? - Mia je, uz smiješak pustila kratak zvuk.

- Rekla je da hoće!

- Vas dvije se sve bolje razumijete.

Na početku je pomalo nespretno gurala kolica, dok nije shvatila kako se njima upravlja.

Mama je čula kako ozbiljno priča Miji:

- Vidiš, ti ne možeš hodati, a ja ne znam plivati. Sad ću u drugi razred, a još to nisam naučila i zbog toga mi se neki rugaju. A, tako se trudim... Uđem u more i pljuskam, pljuskam, mašem i nogama i rukama, ali ništa. Kao kamen potonem. Jako se uplašim pa onda brzo stavim leptiriće. Mama mi kaže da će mi vjerojatno samo doći da zaplivam, kad me strah prođe. Ali ja mislim da me možda nikad neće proći, jer stalno razmišljam o tome čega sve ima u dubini što me iznenada može zgrabiti, i kako se lako utopiti - i pričala je o svom ve­likom strahu od dubine, kao da joj je laknulo što je to mogla nekom priznati, nekom tko joj se zbog toga neće smijati.

- A, voliš li ti plivati u moru?

Mia je odmahnula glavom. Njoj je u moru uvijek bilo jako hladno, koliko god more bilo toplo, i zbog toga su se njeni mišići jako stezali pa bi se brzo umarala.

- E, onda me ti razumiješ. Ni ja ne volim plivati, samo se volim brčkati u plićaku. Sad vježbam ronjenje.

Kad su se vratile, upitala je mamu:

- A, što Mia zna, a da je u tome bolja od neke djece?

- Mia najviše na svijetu voli knjige. Mislim da je ona najvjerojatnije pročitala više knjiga od sve djece u gradu - odgovorila je mama, a Mia je od ponosa veselo ciknula.

- Knjige? Ma, daj! Ja ne volim čitati knjige, a najmanje one za školu. To mi je nekako teško i dosadno.

- Mia to obožava. Vidiš ovaj mobitel oko njenog vrata? Na njemu ima puno sni­mljenih knjiga i stalno ih sluša.

- Onda si ti jako pametna - zaključila je Ajna. Mia se nasmiješila

- A, što ti znaš u čemu si možda bolja od neke djece? - upitala ju je mama.

- Ja jako volim pjevati. U zboru sam, i voditeljica mi često daje da pjevam solo. Kažu da imam lijep glas i dobar sluh. Kad imamo neku feštu, svi traže da pjevam. Kad pje­vam, onda sam sretna.

- Kad Mia sluša dobru knjigu, onda je ona sretna. Svatko je sretan kad radi ono što voli.

- A što ne voli?

- Ne voli vježbanje, jer mora puno vježbati.

- Ja ne volim ići kod zubara. To mi je najgore na svijetu. I, ne volim kad mi se netko ruga.

- To nitko ne voli.

- Teta, mogu li joj ja sada obrisati usta? - upitala je kad je primijetila da je ostalo malo zamazanog od sladoleda.

- Možeš, kako ne - mama joj je pružila krpu, a Ajna ju je pažljivo obrisala.

- Ti si sigurno morala puno biti u bolnici - komentirala je. Mia je ispustila kratak zvuk, a zatim dodala:

- Mama!

- Što mi je time htjela reći?

- Htjela ti je reći da je puno bila u bolnici, ali da je i njezina mama bila s njom, pa joj je tako bilo lakše.

- I, mama je spavala s tobom u bonici? - upitala je u nevjerici.

- Blago tebi! Kad sam ja bila u bolnici, mama mi je samo smjela doći u posjet. Kako mi je nedostajala! Puno sam plakala jer sam tada bila manja.

Mia joj je svojim kratkim glasom poručila kako ju potpuno razumije.

- Koliko je sati? - iznenada je upitala.

- Sad će šest.

- Joooj, mama mi je rekla da dođem u pet i pol jer moramo ići kod kume. Sigurno će se ljutiti na mene. Moram ići. Hoćete li i sutra doći?

- Mislim da hoćemo. Idemo svaki dan u šetnju, pa možemo opet ovdje doći, ako ti želiš.

- Želim! Mia i ja smo sad prijateljice - rekla je. Mia je to potvrdila.

- Onda, odoh ja. Bok, teta! Bok, Mia! Vidimo se sutra! - rekla je veselo i otrčala.

Mama se s tugom sjetila koliko su puta neke mame, tate ili bake, na pitanja svoje djece: "Zašto se ona curica, tako velika, još vozi u kolicima? Zašto ona ne može ho­dati? Zašto tako drži ruke?" - odgovarale samo sa: "Šuti i ne bulji, to nije pristojno! Bolesna je.", i samim time stavili djetetu do znanja da je to neka tema koju je najbolje izbjegavati, i da su oni koji imaju neki invaliditet osobe koje su samo vrijedne žalje­nja.

A, kad se djecu ostavi da sama priđu i stvore svoje zaključke, ako im se odgovori iskreno, ona će prihvatiti različitost, jer je svako dijete na tom svjetu različito i jedin­stveno.

Mama je razmišljala:

- Djeca znaju, i točka! Često znaju i bolje od odraslih kako prihvatiti ono što je nai­zgled drukčije, jer su svjesna da ni sama zaista ne sliče nikome, za to dobivaju potvrdu svakog dana. Po nečemu se uvijek razlikuju. Šteta što ih se uči da je dobro biti sličan, a da je različitost nešto što se zna osuđivati. Tako se djeca samo zbunjuju i ne usude se pričati o svojim jedinstvenim strahovima, manama i ljubavima, i na kraju prestaju postavljati pitanja, što je šteta.

Mamu je to Mia naučila, a mama se nadala da je možda naučila i Ajnu. Zbog Mije i sve djece s teškoćama, svijetu su jako potrebne Ajne koje zaista žele prići bliže i čuti iskren odgovor.

      - Imaš novu prijateljicu? - upitala ju je. Mia je bila jako sretna. Do kuće se veselo smijala. Mama je znala da po svojoj glavi prebire razgovor s Ajnom i jako se ponosila svojim anđelom koji možda ne može puno toga uraditi svojim tijelom, ali ima veliku moć da može promijeniti svakoga tko joj s ljubavlju priđe.
08:25:44/11.05.2017.

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Kako je Darko pobjegao od kuće
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je Darko pobjegao od kuće

Darko je bio ljut. Jako ljut.  Odlučio je da mu je ovog puta svega dosta, da su mu se mama i tata popeli navrh glave i da će pobjeći od kuće pa neka vide!  Jučer su se opet svađali.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jun 2019 u 09:40
Tiho
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Tiho

Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem. Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jun 2019 u 10:24
Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo

Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 May 2019 u 13:08
Ukupno vijesti 236

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr