20Jun

Kad plačeš i kad se smiješ

Kad ti suze peru obraze a ti ih onako ljuta ne sebe brišeš misleći da bi trebala biti jača od njih, sjeti se… One ti nikad ne lažu.
Ljutito ih brišeš jer znaš da su u pravu ali im to ne želiš priznati, optužujući sebe da pretjeruješ kao i uvijek.
Ali, nije lako vidjeti što bi ti ustvari htjela, onako, bez kalkulacije, potpuno iskreno. Previše je tu tuđih utjecaja.
Misliš da bi ustvari trebala biti sretna jer imaš više nego neki, ali neki unutarnji glas ti nemilosrdno šapuće: “Da, ok, imaš naoko dosta, ali tražiš nemoguće od sebe kad se prisiljavaš na pomirenje s tim putem kojeg su ti drugi popločali, koji ide prema nečem jasnom za ostali svijet. Plašiš se jer u dubini sebe znaš da tu ne pripadaš. Ne pripadaš, jasno je kao dan, jer te ujutro buđenje ne privlači.” - ljutito dlanom mičeš suzu s obraza.
“Šuti!” – kažeš joj jer joj ne želiš vjerovati. Istina, drugi te često hvale, oni vide da daješ sve od sebe, ali tvoje suze znaju da to što daješ, daješ da bi drugi bili sretni i ti si zaista sretna zbog njih, ali koliko daješ sebi kad ostaješ sama, koliko se voliš, koliko si zaboravila da je važno znati primiti koliko i dati? Ali, ti si jaka, tebi očito ništa ne treba, toliko jaka da samo daješ. Hmmm… Da, da... Poznato i krivo.
Plačeš od umora i ujedno misliš da na njega nemaš pravo. Tko tu laže? Suze tebi ili ti sebe? Tvoja duša je u krhkom tijelu a ne u oklopu.
Plačeš jer misliš da si sama u svemu. Nije u tome stvar kad malo bolje razmisliš, zar ne? Koliko ustvari ikome vjeruješ nakon svega da bi si dozvolila ranjivu blizinu?
Plačeš jer želiš da te prepoznaju kao svoju a ogledalo ti vraća pogled neprepoznavanja. Tko je ta osoba s aktovkom u ruci a cijeli je život sanjala kistove?
Plačeš jer se želiš uklopiti a gledaš u nebo u potrazi za nekim asteroidom s kojeg si slučajno i očito ispala dok si sanjala svemirska prostranstva u mladosti?
Lažu suze? Ne, one nikad ne lažu. Zato ih voli. One su zaista, ti. Slušaj ih. Najgore je kad presahnu, vjeruj mi, kad ih ostaviš tamo negdje u dubini do koje nemaš pristupa. To je strah od istine, strah od osude. Zato ih voli što su tu. One su nada u bolje sutra dok ti peru obraze.

Kad se nasmiješ onako spontano, ne očekujući to od same sebe, tada si prepoznala ono što tvojoj duši godi.
Kad nekog dočekaš osmijehom koji ti iznenada ozari lice jer je očima drago što nju ili njega vide, tada osjetiš da si živa, da voliš, da ti je stalo.
Kad te nakon dugog osjećaja gubitka za kojeg si mislila da nikad neće proći, nasmije zraka sunca koja se probila kroz krošnju stoljetnog stabla osvjetlivši stranicu knjige na kojoj si stala, ili osobu koja ti priča, tada znaš da se nisi predala, iako si to dugo željela. Dobila si znak da si voljena.
Kad se u samoći doma nasmiješ sebi onako bezveze, iz čista mira, gledajući svoju raščupanu kosu, svoju umrljanu trenirku, svoje prljave nokte nakon sadnje proljetnog cvijeća ili nakon što si završila sliku koja ti je jako dugo živjela u primislima, ali uvijek je za nju postojalo: “sutra ću, danas nemam vremena”, tada znaj... Ni jedna prošla suza nije uzalud prala tvoje obraze.
Kad se pogledaš u ogledalo, pomireno se nasmiješ i kažeš: “Baš me briga! Takva sam kakva sam, a netko me i takvu voli”, tada se voliš više nego što si se ikad voljela.
Svaki put kad se probudiš i ne osjetiš težinu u želucu, kad te raduje ono što si sebi danas dala u zadatak, ti si na pravom mjestu, na tvojoj dionici ceste koju si spremna popločati prema dalje, prema negdje, s dobrim odmorištima kraj puta.
Kad se makar na tren osjetiš ispunjenom u nečijem društvu, u dubokom i iskrenom razgovoru, u nečijem zagrljaju, u tješenju nekog, u nečem što upravo radiš, u nekom zajedničkom planiranju, u onom što si napisala, onako da je izašlo tebi pred očima kao tvoja istina, ti znaš da nikad nisi plakala uzalud jer si učila od nekog tko nikad ne laže. I, bila si hrabra. Nisi se svojih suza plašila. Nisi ih zakopala. Nisi ih izbjegavala. Jer, one su, ti. Kao što je i iskren i spontan osmijeh, ti. (09:11:34/01.06.2017.)

Vesna Ferluga - Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo

Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 May 2019 u 13:08
Teta, jesi li sretna?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teta, jesi li sretna?

- Teta, jesi li sretna? - pitala me mala Nina u parku jednog predivnog sunčanog dana dok je trčala prema klupi na kojoj sam sjedila s mojom Miom uz sebe. Priznajem, toliko me zatekla tim iznenadnim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Apr 2019 u 10:06
Ali, zašto, tata?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ali, zašto, tata?

Svako je malo dijete ponekad puno pametnije od svakog naoko odraslog stvorenja. Odrasli za odgovore, a još manje za pitanja prečesto nemaju previše strpljenja.   Odrasli misle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Mar 2019 u 15:14
O, da mi je znati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

O, da mi je znati!

Jedno dijete leži u svom krevetu.  To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Feb 2019 u 11:18
 Životne filozofije tete Pine, No 1
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Životne filozofije tete Pine, No 1

Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Feb 2019 u 14:42
Dobro jutro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dobro jutro

Nije me bilo dugo vremena, ali tu sam negdje. Nešto ne pišem baš u zadnje vrijeme, ali doći će i to vrijeme kad ću opet propisati, jer znam sebe. Lakše je kad se neke st

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Feb 2019 u 09:30
Mama je zaspala
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mama je zaspala

Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod dokto

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Jan 2019 u 08:41
Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu

Netko će se zaljubiti a netko odljubiti. Povremeno će nas naljutiti nepravda, ali ne i iznenaditi. Navikli smo kao magare na batine. Ali, s druge strane, dobrota u ljudima će nam, isto tako, povrem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Jan 2019 u 08:55
Perspektiva jednog anđela na zemlji
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Perspektiva jednog anđela na zemlji

Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Dec 2018 u 09:01
Ukupno vijesti 228

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr