23Sep

Kad plačeš i kad se smiješ

Kad ti suze peru obraze a ti ih onako ljuta ne sebe brišeš misleći da bi trebala biti jača od njih, sjeti se… One ti nikad ne lažu.
Ljutito ih brišeš jer znaš da su u pravu ali im to ne želiš priznati, optužujući sebe da pretjeruješ kao i uvijek.
Ali, nije lako vidjeti što bi ti ustvari htjela, onako, bez kalkulacije, potpuno iskreno. Previše je tu tuđih utjecaja.
Misliš da bi ustvari trebala biti sretna jer imaš više nego neki, ali neki unutarnji glas ti nemilosrdno šapuće: “Da, ok, imaš naoko dosta, ali tražiš nemoguće od sebe kad se prisiljavaš na pomirenje s tim putem kojeg su ti drugi popločali, koji ide prema nečem jasnom za ostali svijet. Plašiš se jer u dubini sebe znaš da tu ne pripadaš. Ne pripadaš, jasno je kao dan, jer te ujutro buđenje ne privlači.” - ljutito dlanom mičeš suzu s obraza.
“Šuti!” – kažeš joj jer joj ne želiš vjerovati. Istina, drugi te često hvale, oni vide da daješ sve od sebe, ali tvoje suze znaju da to što daješ, daješ da bi drugi bili sretni i ti si zaista sretna zbog njih, ali koliko daješ sebi kad ostaješ sama, koliko se voliš, koliko si zaboravila da je važno znati primiti koliko i dati? Ali, ti si jaka, tebi očito ništa ne treba, toliko jaka da samo daješ. Hmmm… Da, da... Poznato i krivo.
Plačeš od umora i ujedno misliš da na njega nemaš pravo. Tko tu laže? Suze tebi ili ti sebe? Tvoja duša je u krhkom tijelu a ne u oklopu.
Plačeš jer misliš da si sama u svemu. Nije u tome stvar kad malo bolje razmisliš, zar ne? Koliko ustvari ikome vjeruješ nakon svega da bi si dozvolila ranjivu blizinu?
Plačeš jer želiš da te prepoznaju kao svoju a ogledalo ti vraća pogled neprepoznavanja. Tko je ta osoba s aktovkom u ruci a cijeli je život sanjala kistove?
Plačeš jer se želiš uklopiti a gledaš u nebo u potrazi za nekim asteroidom s kojeg si slučajno i očito ispala dok si sanjala svemirska prostranstva u mladosti?
Lažu suze? Ne, one nikad ne lažu. Zato ih voli. One su zaista, ti. Slušaj ih. Najgore je kad presahnu, vjeruj mi, kad ih ostaviš tamo negdje u dubini do koje nemaš pristupa. To je strah od istine, strah od osude. Zato ih voli što su tu. One su nada u bolje sutra dok ti peru obraze.

Kad se nasmiješ onako spontano, ne očekujući to od same sebe, tada si prepoznala ono što tvojoj duši godi.
Kad nekog dočekaš osmijehom koji ti iznenada ozari lice jer je očima drago što nju ili njega vide, tada osjetiš da si živa, da voliš, da ti je stalo.
Kad te nakon dugog osjećaja gubitka za kojeg si mislila da nikad neće proći, nasmije zraka sunca koja se probila kroz krošnju stoljetnog stabla osvjetlivši stranicu knjige na kojoj si stala, ili osobu koja ti priča, tada znaš da se nisi predala, iako si to dugo željela. Dobila si znak da si voljena.
Kad se u samoći doma nasmiješ sebi onako bezveze, iz čista mira, gledajući svoju raščupanu kosu, svoju umrljanu trenirku, svoje prljave nokte nakon sadnje proljetnog cvijeća ili nakon što si završila sliku koja ti je jako dugo živjela u primislima, ali uvijek je za nju postojalo: “sutra ću, danas nemam vremena”, tada znaj... Ni jedna prošla suza nije uzalud prala tvoje obraze.
Kad se pogledaš u ogledalo, pomireno se nasmiješ i kažeš: “Baš me briga! Takva sam kakva sam, a netko me i takvu voli”, tada se voliš više nego što si se ikad voljela.
Svaki put kad se probudiš i ne osjetiš težinu u želucu, kad te raduje ono što si sebi danas dala u zadatak, ti si na pravom mjestu, na tvojoj dionici ceste koju si spremna popločati prema dalje, prema negdje, s dobrim odmorištima kraj puta.
Kad se makar na tren osjetiš ispunjenom u nečijem društvu, u dubokom i iskrenom razgovoru, u nečijem zagrljaju, u tješenju nekog, u nečem što upravo radiš, u nekom zajedničkom planiranju, u onom što si napisala, onako da je izašlo tebi pred očima kao tvoja istina, ti znaš da nikad nisi plakala uzalud jer si učila od nekog tko nikad ne laže. I, bila si hrabra. Nisi se svojih suza plašila. Nisi ih zakopala. Nisi ih izbjegavala. Jer, one su, ti. Kao što je i iskren i spontan osmijeh, ti. (09:11:34/01.06.2017.)

Vesna Ferluga - Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Kako je Darko pobjegao od kuće
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je Darko pobjegao od kuće

Darko je bio ljut. Jako ljut.  Odlučio je da mu je ovog puta svega dosta, da su mu se mama i tata popeli navrh glave i da će pobjeći od kuće pa neka vide!  Jučer su se opet svađali.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jun 2019 u 09:40
Tiho
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Tiho

Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem. Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jun 2019 u 10:24
Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo

Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 May 2019 u 13:08
Ukupno vijesti 236

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr