20Sep

Ne mogu više

Rano je. Pet ujutro. Leona bulji u strop. Dijete kraj nje ravnomjerno diše u dubokom snu.
“Moram zvati laboratorij da mu dođu izvaditi krv. Plakati će. Znam da će plakati. Ma, što plakati? Urlati će. Ako mu krv ne bude bolja, morat ćemo u bolnicu. Znam da ćemo morati. Teško će to podnijeti iako zna da ću i ja spavati tamo s njim, zna da se neću dati odvojiti od njega. Uostalom, kako se uopće može lako podnijeti bolnica? Jedino ako si lud. Zvati fizioterapeuticu. Moram joj reći da mu pregleda ruku. Negdje ga boli ali nisam sigurna gdje točno. Možda sam mu je ja istegnula kad sam ga dizala iz invalidskih kolica? Težak je. Nisam htjela, ali boli me rame pa sam prilično nespretna. Možda nisam ja kriva? Nadam se da nisam. Stvarno se nadam da nisam. Što da mu skuham? Danima nema apetita. Ne mogu više…”

Što je tiše mogla, iskrala se iz sobe. Vrata kratko zaškripe, a ona napeto zastane. Sin se promeškoljio.
“Spavaj, spavaj, molim te, jako je rano” šaputala je u sebi.
Stavlja đezvu. Probode je bol u ramenu i kičmi, bum, bum, jedna za drugom. Tiho zastenje.
Pokušava ignorirati, kad je probode još jednom. Osamnaest godina nošenja djeteta koje više ne bi trebalo biti dijete. Ljutito zatomi još jedno stenjanje. Sat, možda dva, mira. Očajno želi biti malo sama sa sobom kako bi prikupila snagu za dan .
“Mama”, čuje iz sobe. Osjetio je da je nema.
“Ne mogu više” – šapne tko zna kome i uzdahne. Odlazi u sobu. “Tu sam”- kaže mu tiho. “Spavaj, tu sam” – poljubi ga u kosu, okrene ga na drugu stranu, pažljivo pokrije i izađe. Nakon pet minuta, opet čuje: “Mama”
Legne kraj njega i on ponovno zaspi.

Nakon pranja i presvlačenja, stavlja ga u kolica.
“Hoćeš da ti mama ispeče palačinke?” – on s osmjehom kimne. S velikim optimizmom stavi mu tri palačinke na tanjur i počne ga hraniti sitnim zalogajima, pomno pazeći da se ne zagrcne. Pojeo je dvije trećine jedne palačinke i popio decilitar vode jer mu se na mlijeko dizao želudac. Pričeka malo s davanjem lijekova. Sumnjivo joj je to dizanje želuca. Nakon zadnjeg lijeka, ispovraća te dvije trećine jedne palačinke. Nosi ga na krevet. Briše najprije njega pa kolica.
“ Što ću sad? Da pričekam s ponovnim davanjem lijeka? Možda će nakon sat vremena ipak pojesti nešto? Možda je viroza? Ide nešto naokolo. Tek je prebolio bronhitis. Idealna podloga za dobivanje epi napada. Slab je. A i te promjene vremena... Iako su prošli mjeseci od zadnjeg napada, užasava me pomisao da bi mogao opet. Nikad se neću na to naviknuti. Nikad! Ne mogu više…”

Stavlja chia sjemenke da se natapaju u vodi. Kažu, pune su željeza i omega 3. Pomažu i za stolicu.
“Pomoći će to, sigurno će pomoći” – uvjerena je. Kuha juhu od povrća. Odluči da će udvostručiti količinu sjemenki u juhi. Mora dignuti željezo. Odluči da će miksati ciklu s voćem i u to ubaciti malo sjemenki. “Moram ga nekako nagovoriti da popije. Jetrica. Reći ću mužu da kupi jetrica. Blitvu voli. Ako pomiješam malo jetrica s puno blitve, možda će jesti.
Ponavlja davanje lijekova. Opet mu se diže želudac. “Bem ti, tko je izmislio taj lijek za djecu tako odvratan? Koliko te odvratne kemije mora popiti na dan? Ne mogu više… “ Stavlja mu pjesmice dok kuha ručak. Usput pjeva jer on voli kad ona sluša isto što i on.

Polaže mu ruku na čelo jer nekako klonulo sjedi a oči mu imaju neki staklasti sjaj. Čelo je vrelo. Opet mu se diže želudac.
“Viroza. Znala sam! “ Nosi ga na krevet. Stavlja mu toplomjer pa zatim čepić da smanji temperaturu. On plače.
“Proći će, sine, nije to ništa strašno. Još malo i neće te više boljeti želudac, vidjet ćeš.” Priča mu omiljenu priču. Zapahne je miris izgorenog jela.
“Ne, ne, ne, ne! Bem ti! “ Iskopča plin na štednjaku. Vreli lonac u žurbi hvata golim rukama jer ga čuje kako plače. Vrisne a lonac tresne na pod. Sad plače još više.
“Evo me, odmah ću doći!” – vikne i krpom podigne lonac. Ono proliveno će počistiti kasnije, kad se on malo smiri, kad čepić učini svoje.
Opeklu ruku stavlja nakratko pod mlaz vode. Okrene dlan. Dva plika su već izbila. Pogleda u vis:
“Ne mogu više” – prošapće a najradije bi to vrisnula, onako, iz petnih žila.
Odjednom začuje glas. U sebi, van sebe, od nekud:
“ Ali, kako to misliš da ne možeš više? Koliko vidim, sve si mogla. Ti ne možeš manje, jer voliš. U tome je stvar.”

 

Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Ukupno vijesti 213

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr