22Nov

Ne mogu više

Rano je. Pet ujutro. Leona bulji u strop. Dijete kraj nje ravnomjerno diše u dubokom snu.
“Moram zvati laboratorij da mu dođu izvaditi krv. Plakati će. Znam da će plakati. Ma, što plakati? Urlati će. Ako mu krv ne bude bolja, morat ćemo u bolnicu. Znam da ćemo morati. Teško će to podnijeti iako zna da ću i ja spavati tamo s njim, zna da se neću dati odvojiti od njega. Uostalom, kako se uopće može lako podnijeti bolnica? Jedino ako si lud. Zvati fizioterapeuticu. Moram joj reći da mu pregleda ruku. Negdje ga boli ali nisam sigurna gdje točno. Možda sam mu je ja istegnula kad sam ga dizala iz invalidskih kolica? Težak je. Nisam htjela, ali boli me rame pa sam prilično nespretna. Možda nisam ja kriva? Nadam se da nisam. Stvarno se nadam da nisam. Što da mu skuham? Danima nema apetita. Ne mogu više…”

Što je tiše mogla, iskrala se iz sobe. Vrata kratko zaškripe, a ona napeto zastane. Sin se promeškoljio.
“Spavaj, spavaj, molim te, jako je rano” šaputala je u sebi.
Stavlja đezvu. Probode je bol u ramenu i kičmi, bum, bum, jedna za drugom. Tiho zastenje.
Pokušava ignorirati, kad je probode još jednom. Osamnaest godina nošenja djeteta koje više ne bi trebalo biti dijete. Ljutito zatomi još jedno stenjanje. Sat, možda dva, mira. Očajno želi biti malo sama sa sobom kako bi prikupila snagu za dan .
“Mama”, čuje iz sobe. Osjetio je da je nema.
“Ne mogu više” – šapne tko zna kome i uzdahne. Odlazi u sobu. “Tu sam”- kaže mu tiho. “Spavaj, tu sam” – poljubi ga u kosu, okrene ga na drugu stranu, pažljivo pokrije i izađe. Nakon pet minuta, opet čuje: “Mama”
Legne kraj njega i on ponovno zaspi.

Nakon pranja i presvlačenja, stavlja ga u kolica.
“Hoćeš da ti mama ispeče palačinke?” – on s osmjehom kimne. S velikim optimizmom stavi mu tri palačinke na tanjur i počne ga hraniti sitnim zalogajima, pomno pazeći da se ne zagrcne. Pojeo je dvije trećine jedne palačinke i popio decilitar vode jer mu se na mlijeko dizao želudac. Pričeka malo s davanjem lijekova. Sumnjivo joj je to dizanje želuca. Nakon zadnjeg lijeka, ispovraća te dvije trećine jedne palačinke. Nosi ga na krevet. Briše najprije njega pa kolica.
“ Što ću sad? Da pričekam s ponovnim davanjem lijeka? Možda će nakon sat vremena ipak pojesti nešto? Možda je viroza? Ide nešto naokolo. Tek je prebolio bronhitis. Idealna podloga za dobivanje epi napada. Slab je. A i te promjene vremena... Iako su prošli mjeseci od zadnjeg napada, užasava me pomisao da bi mogao opet. Nikad se neću na to naviknuti. Nikad! Ne mogu više…”

Stavlja chia sjemenke da se natapaju u vodi. Kažu, pune su željeza i omega 3. Pomažu i za stolicu.
“Pomoći će to, sigurno će pomoći” – uvjerena je. Kuha juhu od povrća. Odluči da će udvostručiti količinu sjemenki u juhi. Mora dignuti željezo. Odluči da će miksati ciklu s voćem i u to ubaciti malo sjemenki. “Moram ga nekako nagovoriti da popije. Jetrica. Reći ću mužu da kupi jetrica. Blitvu voli. Ako pomiješam malo jetrica s puno blitve, možda će jesti.
Ponavlja davanje lijekova. Opet mu se diže želudac. “Bem ti, tko je izmislio taj lijek za djecu tako odvratan? Koliko te odvratne kemije mora popiti na dan? Ne mogu više… “ Stavlja mu pjesmice dok kuha ručak. Usput pjeva jer on voli kad ona sluša isto što i on.

Polaže mu ruku na čelo jer nekako klonulo sjedi a oči mu imaju neki staklasti sjaj. Čelo je vrelo. Opet mu se diže želudac.
“Viroza. Znala sam! “ Nosi ga na krevet. Stavlja mu toplomjer pa zatim čepić da smanji temperaturu. On plače.
“Proći će, sine, nije to ništa strašno. Još malo i neće te više boljeti želudac, vidjet ćeš.” Priča mu omiljenu priču. Zapahne je miris izgorenog jela.
“Ne, ne, ne, ne! Bem ti! “ Iskopča plin na štednjaku. Vreli lonac u žurbi hvata golim rukama jer ga čuje kako plače. Vrisne a lonac tresne na pod. Sad plače još više.
“Evo me, odmah ću doći!” – vikne i krpom podigne lonac. Ono proliveno će počistiti kasnije, kad se on malo smiri, kad čepić učini svoje.
Opeklu ruku stavlja nakratko pod mlaz vode. Okrene dlan. Dva plika su već izbila. Pogleda u vis:
“Ne mogu više” – prošapće a najradije bi to vrisnula, onako, iz petnih žila.
Odjednom začuje glas. U sebi, van sebe, od nekud:
“ Ali, kako to misliš da ne možeš više? Koliko vidim, sve si mogla. Ti ne možeš manje, jer voliš. U tome je stvar.”

 

Kada konačno pukneš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Nov 2017 u 08:12
Ma mislim, kužiš....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ... ( Istinita priča ) Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 02 Nov 2017 u 08:47
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ne dam dušu za dva crna i dva bijela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela

Neka sve ide kamo i kako hoće, ja ću po svom.Nemam blagog pojma da li je to dobro ili nije, ali znam i vidim da nije dobro ni tamo kamo ovaj svijet ide. Ne da nije dobro, nego je grozno.Sva ta opsje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Oct 2017 u 09:54
Bit će bolje jednog dana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bit će bolje jednog dana

Kad se mršavi prestanu zlurado smijati debelima. Kada ljepotani i ljepotice ne budu sebe smatrali više vrijednima od onih prosječnog izgleda. Kad moćni bogatuni prestanu misliti da su

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Oct 2017 u 07:20
Pokušaj razumijevanja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2017 u 09:13
Mala kuća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mala kuća

Mala, samotna kuća na obali mora. Sasvim mala. U malu kuću puno više stane. U malu kuću stane više dobrih jutara i lakih noći. Lakše se čuje smijeh. I suza, kad kapne na ne

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2017 u 07:29
Baš kako treba
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Baš kako treba

Znate, postoje tamo neka posebna djeca. Većina ljudi, kad ih samo površno pogleda, zaključi kako ta djeca nisu baš kako treba. Pa tako kažu da:neka od njih ne mogu hodati baš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Sep 2017 u 08:49
Košulja s prozirnim džepovima
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Košulja s prozirnim džepovima

Ako bih mogla odjenuti košulju satkanu od niti duše, sa sedam prozirnih džepova u kojima možeš naslutiti sadržaj, da li bih ti bila lijepa jer bi me, i da ti to nije namjera, i

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2017 u 08:15
Ukupno vijesti 198

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr