22Nov

Josip i Frane su susjedi

Josip je bogati trgovac koji je svoje bogatstvo stekao mutnim poslovima, onakvima kakvi se rade ispod stola, s velikim provizijama za kupovanje po maloj cijeni i neizdavanjem računa. Naročito mu je dobro išlo za vrijeme rata i kasnije pretvorbe kad je i sagradio svoju velebnu kuću, nalik na kakav omanji dvorac, privučen tišinom koja mu je trebala nakon napornih poslovnih dogovora i transakcija, i pogledom koji mami uzdahe. Čak je imala i dva tornja. U jednom je bio sofisticirani teleskop uperen prema nebu, kroz koji, istina, Josip nikad nije proškicao, jer njega su ipak više zanimala ovozemaljska bogatstva od nebeskih, ali je dobro služio za impresioniranje bogatih klijenata. On i njegova gospođa nisu imali djece, ali je skupi psić zato dobivao svu gospođinu pažnju. Mazila ga je, kupala, šetala, pazila da uvijek ima besprijekornu frizuru i miris nimalo sličan psećem, uvijek je nekako više mirisao na neku francusku madmazel. Toliko joj je vremena oduzimao da ga za dijete ne bi ni imala. A, istina, za svoju se figuru previše toga morala odricati i previše se mučila da bi je tako lako upropastila. Njezino se stalno tepanje i Liličino sitno avkanje čulo sve do Franinog dvorišta koje je često vrvilo dječjim razigranim glasovima.

Frane je bio pošten i, kako se takvi, pošteni i vrijedni većinom nazivaju, prosječan građanin s troje djece. Radio je potplaćen posao a žena je kućnom buđetu pomagala čisteći apartmane i čuvajući tuđu djecu. Njihovu skromnu kuću nisu krasili tornjevi, krasili su je mirisi tek ispečenog kruha, vesela cika i vrt pun voćaka i svakakvog sezonskog povrća.

Josip je naprosto poludio kad je prije sedam godina čuo tko je kupio susjedni teren, ali ovog je puta prekasno upregnuo svoje odvjetnike. Zemljište je bilo privatno i plaćeno i tu se više ništa nije dalo iskemijati kako bi ostalo netaknuto. Samo je mogao bespomoćno gledati kako se diže priprosta prizemnica koja mu je pokvarila pogled na vlastitu i prirodnu raskoš. Pitao se od kuda Frani novac za dizanje kuće. Doznao je da je naslijedio nešto malo nakon smrti tetke iz Australije.

Jedne je noći u Franinoj kući buknuo požar. Tko je bio za to kriv, nikad se nije doznalo. Da li je neko dijete odlučilo malo eksperimentirati dok su svi spavali, da li je došlo do nekog kratkog spoja u instalacijama, možda je mama zaboravila isključiti peglu kad ju je dijete uplašeno nečim pozvalo, ili je umorni tata zaspao sa cigaretom u ruci, za ovu priču nije ni važno. Život je nepredvidljiv i nesreća se dogodi većinom kad joj se najmanje nadaš, iz nikakve zle namjere.

Josipa i njegovu gospođu, probudila je vriska i zapomaganje. Gospođa je odmah u naručje uzela psića koji se, uznemiren tom bukom, sitnim glasićem razlajao, i zajedno sa suprugom pogledala kroz prozor.

Plameni jezici su već lizali fasadu a cijela je Franina obitelj nemoćno stajala u vrtu i očajavala. Franina je žena nemoćno pala na koljena a dječica su je plačući grlila.

Josip se zabrinuo za svoju kuću jer nije čuo zavijanje vatrogasnih kola. Odmah je osjetio ljutnju.

- Glupan jedan nepismeni, sigurno se nije sjetio ni vatrogasce zvati. Izgleda da ću ja morati.

Kad je to obavio, opet je stao na prozor i čekao. Nadao se da će pristojna udaljenost biti dovoljna da požar ne zahvati i njegovu kuću.

- Joj, vidi Josipe kako nam se Lilica uznemirila! Tiho, zlato, mamica te čuva, ništa ti ne brini, neće se tebi ništa dogoditi. Ma što rade, što rade?! Još ćemo i mi sve ovo izgubiti zbog njih! – brzo je i nervozno govorila, gladeći Liličino meko, sjajno krzno.

- Tako ti je to kad niškoristi imaš za susjede. Ništa takvi ne cijene. Dobro što svoje pale, ali bogme, ako zapale i moje, znat će s kim imaju posla! – Josip se sve više ljutio.

Kako su njihove kuće bile prilično udaljene od ostatka naselja, Josip se malo zamislio. Na kratko je pomislio da bi bilo dobro da ode pomoći Frani pri gašenju, ne zbog Franine kuće koju je očito već progutala vatra, nego zbog svoje kuće. Nećkao se jer nikad s Franom nije htio imati posla. Iako su bili susjedi već pet godina, Frano mu je jako išao na živce sa svom tom dječjom dernjavom, pilom i čekićem, i prostačkim roštiljanjem vikendom u kojem su tekli potoci Karlovačkog s drugim obiteljima koja su dovodila još djece. Njegovo je društvo barem bilo civilizirano s kristalnim čašama punim najboljeg šampanjca uz bazen i tihim raspravljanjima o poslovnom svijetu i mogućnostima investiranja. Njegovo je društvo znalo da su dadilje jeftine i time lako dostupne.

U jednom je napadu dobrote, nakon što je pročitao nadahnjujuću priču o bogatstvu davanja na facebooku, a sve što se nazivalo bogatstvom Frani je bilo privlačno, predložio ženi da im pokloni njihovu staru garderobu koju više ne nose, ali ona ga je otrijeznila, rekavši:

- Ma daj, mora da se šališ. Svi znaju kako nosimo garderobu najbolje kvalitete. Još da netko od naših prijatelja vidi tvoju košulju na Frani ili moju haljinu na njegovoj debeloj ženi. Umrla bih od sramote. Radije ću je baciti.

Zato je Josip odahnuo kad je čuo zvuk brojnih automobila koji su jureći stigli Franinoj kući. Vidio je ljude kako s kantama trče prema vrtnoj slavini, kako viču jedno drugom naredbe usput se dogovarajući, a još je više odahnuo kad je čuo zavijanje vatrogasnih kola.

Nije sišao, nije ništa htio pitati jer mu je bilo samo na pameti da se za to brinu oni koji su za to plaćeni i oni koji iz nekog razloga žele biti kraj Frane i njegove obitelji jer se, za raliku od njega, mogu s njima poistovjetiti, dok je njegov život tisućama kilometara udaljen od prosječnosti. On ionako mora sutra na važan sastanak nakon kojeg on i supruga imaju plaćeno krstarenje kruzerom u probranom i provjerenom društvu koje nudi bezbroj poslovnih mogućnosti i luksuzne zabave.

- A, gdje će spavati dok im se kuća obnovi? – sjetila se pitati supruga jer joj je palo na pamet da bi mogli pitati da prespavaju kod njih, a to nikako nije htjela jer ono krstarenje je i njoj bilo na pameti, pošto se jako htjela maknuti iz sela i uroniti u svijet bogato urešenih dama i koketirajuće gospode koja još nisu stigla vidjeti njezinu uspješnu liposukciju.

- Ne brini, vidiš koliko je njih došlo? Spavati će kod nekog i siguran sam da će im netko pomoći obnoviti kuću. To nije naš problem. Ne vidim zašto bi bio. Mi nismo ništa palili. Sami su si krivi pa neka snose posljedice.

Kad su se uvjerili da je, zahvaljujući vatrogascima i ljudima iz naselja, njihova kuća sigurna jer je požar bio ugašen, legli su u krevet. Supruga je zagrlila Lilicu koja je još uvijek drhturila, a Josip je pokušao sa sebe otresti Franino lice kad je u jednom trenutku pogledao prema njegovoj kući i kad su im se pogledi sreli.

- Nemam ja ništa s tim. Uostalom, sutra je novi dan a u tom novom danu ja imam obveza. Sami su si krivi. Nesnalažljivi nepismenjaci. Piromani! Takva će im i djeca biti – govorio je sebi dok je tonuo u san u kojem ga je ganjao plameni zmaj sa sedam glava i devet rogova, a spasonozni je kruzer, pun ovozemaljskog, opipljivog bogatstva, isplovio prerano.

Svaka sličnost s vladom i narodom je namjerna. (10:09/21.07.2017.)

Kada konačno pukneš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Nov 2017 u 08:12
Ma mislim, kužiš....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ... ( Istinita priča ) Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 02 Nov 2017 u 08:47
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ne dam dušu za dva crna i dva bijela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela

Neka sve ide kamo i kako hoće, ja ću po svom.Nemam blagog pojma da li je to dobro ili nije, ali znam i vidim da nije dobro ni tamo kamo ovaj svijet ide. Ne da nije dobro, nego je grozno.Sva ta opsje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Oct 2017 u 09:54
Bit će bolje jednog dana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bit će bolje jednog dana

Kad se mršavi prestanu zlurado smijati debelima. Kada ljepotani i ljepotice ne budu sebe smatrali više vrijednima od onih prosječnog izgleda. Kad moćni bogatuni prestanu misliti da su

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Oct 2017 u 07:20
Pokušaj razumijevanja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2017 u 09:13
Mala kuća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mala kuća

Mala, samotna kuća na obali mora. Sasvim mala. U malu kuću puno više stane. U malu kuću stane više dobrih jutara i lakih noći. Lakše se čuje smijeh. I suza, kad kapne na ne

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2017 u 07:29
Baš kako treba
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Baš kako treba

Znate, postoje tamo neka posebna djeca. Većina ljudi, kad ih samo površno pogleda, zaključi kako ta djeca nisu baš kako treba. Pa tako kažu da:neka od njih ne mogu hodati baš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Sep 2017 u 08:49
Košulja s prozirnim džepovima
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Košulja s prozirnim džepovima

Ako bih mogla odjenuti košulju satkanu od niti duše, sa sedam prozirnih džepova u kojima možeš naslutiti sadržaj, da li bih ti bila lijepa jer bi me, i da ti to nije namjera, i

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2017 u 08:15
Ukupno vijesti 198

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr