20Sep

Josip i Frane su susjedi

Josip je bogati trgovac koji je svoje bogatstvo stekao mutnim poslovima, onakvima kakvi se rade ispod stola, s velikim provizijama za kupovanje po maloj cijeni i neizdavanjem računa. Naročito mu je dobro išlo za vrijeme rata i kasnije pretvorbe kad je i sagradio svoju velebnu kuću, nalik na kakav omanji dvorac, privučen tišinom koja mu je trebala nakon napornih poslovnih dogovora i transakcija, i pogledom koji mami uzdahe. Čak je imala i dva tornja. U jednom je bio sofisticirani teleskop uperen prema nebu, kroz koji, istina, Josip nikad nije proškicao, jer njega su ipak više zanimala ovozemaljska bogatstva od nebeskih, ali je dobro služio za impresioniranje bogatih klijenata. On i njegova gospođa nisu imali djece, ali je skupi psić zato dobivao svu gospođinu pažnju. Mazila ga je, kupala, šetala, pazila da uvijek ima besprijekornu frizuru i miris nimalo sličan psećem, uvijek je nekako više mirisao na neku francusku madmazel. Toliko joj je vremena oduzimao da ga za dijete ne bi ni imala. A, istina, za svoju se figuru previše toga morala odricati i previše se mučila da bi je tako lako upropastila. Njezino se stalno tepanje i Liličino sitno avkanje čulo sve do Franinog dvorišta koje je često vrvilo dječjim razigranim glasovima.

Frane je bio pošten i, kako se takvi, pošteni i vrijedni većinom nazivaju, prosječan građanin s troje djece. Radio je potplaćen posao a žena je kućnom buđetu pomagala čisteći apartmane i čuvajući tuđu djecu. Njihovu skromnu kuću nisu krasili tornjevi, krasili su je mirisi tek ispečenog kruha, vesela cika i vrt pun voćaka i svakakvog sezonskog povrća.

Josip je naprosto poludio kad je prije sedam godina čuo tko je kupio susjedni teren, ali ovog je puta prekasno upregnuo svoje odvjetnike. Zemljište je bilo privatno i plaćeno i tu se više ništa nije dalo iskemijati kako bi ostalo netaknuto. Samo je mogao bespomoćno gledati kako se diže priprosta prizemnica koja mu je pokvarila pogled na vlastitu i prirodnu raskoš. Pitao se od kuda Frani novac za dizanje kuće. Doznao je da je naslijedio nešto malo nakon smrti tetke iz Australije.

Jedne je noći u Franinoj kući buknuo požar. Tko je bio za to kriv, nikad se nije doznalo. Da li je neko dijete odlučilo malo eksperimentirati dok su svi spavali, da li je došlo do nekog kratkog spoja u instalacijama, možda je mama zaboravila isključiti peglu kad ju je dijete uplašeno nečim pozvalo, ili je umorni tata zaspao sa cigaretom u ruci, za ovu priču nije ni važno. Život je nepredvidljiv i nesreća se dogodi većinom kad joj se najmanje nadaš, iz nikakve zle namjere.

Josipa i njegovu gospođu, probudila je vriska i zapomaganje. Gospođa je odmah u naručje uzela psića koji se, uznemiren tom bukom, sitnim glasićem razlajao, i zajedno sa suprugom pogledala kroz prozor.

Plameni jezici su već lizali fasadu a cijela je Franina obitelj nemoćno stajala u vrtu i očajavala. Franina je žena nemoćno pala na koljena a dječica su je plačući grlila.

Josip se zabrinuo za svoju kuću jer nije čuo zavijanje vatrogasnih kola. Odmah je osjetio ljutnju.

- Glupan jedan nepismeni, sigurno se nije sjetio ni vatrogasce zvati. Izgleda da ću ja morati.

Kad je to obavio, opet je stao na prozor i čekao. Nadao se da će pristojna udaljenost biti dovoljna da požar ne zahvati i njegovu kuću.

- Joj, vidi Josipe kako nam se Lilica uznemirila! Tiho, zlato, mamica te čuva, ništa ti ne brini, neće se tebi ništa dogoditi. Ma što rade, što rade?! Još ćemo i mi sve ovo izgubiti zbog njih! – brzo je i nervozno govorila, gladeći Liličino meko, sjajno krzno.

- Tako ti je to kad niškoristi imaš za susjede. Ništa takvi ne cijene. Dobro što svoje pale, ali bogme, ako zapale i moje, znat će s kim imaju posla! – Josip se sve više ljutio.

Kako su njihove kuće bile prilično udaljene od ostatka naselja, Josip se malo zamislio. Na kratko je pomislio da bi bilo dobro da ode pomoći Frani pri gašenju, ne zbog Franine kuće koju je očito već progutala vatra, nego zbog svoje kuće. Nećkao se jer nikad s Franom nije htio imati posla. Iako su bili susjedi već pet godina, Frano mu je jako išao na živce sa svom tom dječjom dernjavom, pilom i čekićem, i prostačkim roštiljanjem vikendom u kojem su tekli potoci Karlovačkog s drugim obiteljima koja su dovodila još djece. Njegovo je društvo barem bilo civilizirano s kristalnim čašama punim najboljeg šampanjca uz bazen i tihim raspravljanjima o poslovnom svijetu i mogućnostima investiranja. Njegovo je društvo znalo da su dadilje jeftine i time lako dostupne.

U jednom je napadu dobrote, nakon što je pročitao nadahnjujuću priču o bogatstvu davanja na facebooku, a sve što se nazivalo bogatstvom Frani je bilo privlačno, predložio ženi da im pokloni njihovu staru garderobu koju više ne nose, ali ona ga je otrijeznila, rekavši:

- Ma daj, mora da se šališ. Svi znaju kako nosimo garderobu najbolje kvalitete. Još da netko od naših prijatelja vidi tvoju košulju na Frani ili moju haljinu na njegovoj debeloj ženi. Umrla bih od sramote. Radije ću je baciti.

Zato je Josip odahnuo kad je čuo zvuk brojnih automobila koji su jureći stigli Franinoj kući. Vidio je ljude kako s kantama trče prema vrtnoj slavini, kako viču jedno drugom naredbe usput se dogovarajući, a još je više odahnuo kad je čuo zavijanje vatrogasnih kola.

Nije sišao, nije ništa htio pitati jer mu je bilo samo na pameti da se za to brinu oni koji su za to plaćeni i oni koji iz nekog razloga žele biti kraj Frane i njegove obitelji jer se, za raliku od njega, mogu s njima poistovjetiti, dok je njegov život tisućama kilometara udaljen od prosječnosti. On ionako mora sutra na važan sastanak nakon kojeg on i supruga imaju plaćeno krstarenje kruzerom u probranom i provjerenom društvu koje nudi bezbroj poslovnih mogućnosti i luksuzne zabave.

- A, gdje će spavati dok im se kuća obnovi? – sjetila se pitati supruga jer joj je palo na pamet da bi mogli pitati da prespavaju kod njih, a to nikako nije htjela jer ono krstarenje je i njoj bilo na pameti, pošto se jako htjela maknuti iz sela i uroniti u svijet bogato urešenih dama i koketirajuće gospode koja još nisu stigla vidjeti njezinu uspješnu liposukciju.

- Ne brini, vidiš koliko je njih došlo? Spavati će kod nekog i siguran sam da će im netko pomoći obnoviti kuću. To nije naš problem. Ne vidim zašto bi bio. Mi nismo ništa palili. Sami su si krivi pa neka snose posljedice.

Kad su se uvjerili da je, zahvaljujući vatrogascima i ljudima iz naselja, njihova kuća sigurna jer je požar bio ugašen, legli su u krevet. Supruga je zagrlila Lilicu koja je još uvijek drhturila, a Josip je pokušao sa sebe otresti Franino lice kad je u jednom trenutku pogledao prema njegovoj kući i kad su im se pogledi sreli.

- Nemam ja ništa s tim. Uostalom, sutra je novi dan a u tom novom danu ja imam obveza. Sami su si krivi. Nesnalažljivi nepismenjaci. Piromani! Takva će im i djeca biti – govorio je sebi dok je tonuo u san u kojem ga je ganjao plameni zmaj sa sedam glava i devet rogova, a spasonozni je kruzer, pun ovozemaljskog, opipljivog bogatstva, isplovio prerano.

Svaka sličnost s vladom i narodom je namjerna. (10:09/21.07.2017.)

Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Ukupno vijesti 213

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr