20Sep

Žena u trenirci

Marica i Anita ušle su u Crkvu kao i svake nedjelje.
Umočile su prste u blagoslovljenu vodu, prekrižile se, poklonile i sjele na svoje uobičajeno mjesto u zadnjoj klupi. Uvijek su dolazile nešto ranije kako bi njihovo mjesto zatekle slobodnim. Nekako su mislile da na njega imaju pravo, jer one su bile od onih rijetkih koje su redovito dolazile na nedjeljne mise. A, ionako se iz zadnjeg reda ima najbolji pregled situacije.

"Stvarno se svatko usudi doći na misu. Bože me oslobodi od nekih!" - zakoluta Marica očima kad je na brzinu bacila oko.

"Da... Takvi nemaju srama ni pred Bogom, ni pred ljudima" - potvrdila je Anita i strogo odmjerila dvije mlađe žene koje, po njoj, nikako nisu pripadale ovamo, sa svim tim slojevima šminke, žarko crvenom ofarbanom kosom i blagom naznakom dekoltea.

"Nadam se da se naš velečasni ozdravio i da će doći danas. Ovaj na zamjeni niš' ne valja. Propovjedi su mu dosadne. Samo nešto mumlja. Ja ga ništa ne razumijem što priča"- rekla je Marica.

"Teško priča jer se rodio sa zečjom usnom. Zato tako frflja. U ono vrijeme nisu to obavljali kako treba, mislim operacije" - odgovorila je Anita.

"Onda ga nisu ni trebali staviti da drži mise. Mogli su mu dati i neki drugi posao. Propovjedi moraju biti jasne."
Stari svećenik nije došao. Kad je misa počela, Marica je ustala razočarano frknuvši.

Deset minuta nakon početka, ušla je jedna žena srednjih godina, sva zadihana. Očito je žurila.
Marica se sagnula prema Aniti.

"E, pa stvarno! Kasniti na službu, i još doći u trenirci? Pa zar je to odraz poštovanja? Najradije bih je istjerala van. Sramota!"

Anita je pogledala ženu i negodujući odmahnula glavom.

"Svašta! U trenirci je došla. E, to se stvarno rijetko vidi."

Kad su u sredini mise svi ustali radi posvete krvi i tijela Isusovog, i žena u trenirci je ustala. Odjednom je počela plakati. Taj plač je bio tih, ali toliko jak, očajan i gčevit, da joj se cijelo tijelo treslo. Odjednom se nemoćno srušila nazad u klupu, spustila glavu što je niže mogla da bude manje vidljiva i dalje se tresući od iznenadne navale plača, s kojim se očito borila da ga zaustavi, ali joj to nije uspjevalo. Njezina ramena su se i dalje trzala, bolno i nemoćno.

"Ma, što je njoj?" - pitala se Anita šapatom.

"Što god da je, uzalud je došla po pomoć. Doći ovako u trenirci, još i debelo kasniti, a sad se još usuđuje i ovako javno plakati a nikakvo poštovanje nije pružila, teško da je zaslužila Božju milost."

"Svejedno. Nju nešto jako muči. Ja ću je pitati poslije mise ako je budem uhvatila."

"Nećeš valjda?" - upitala je Marica, gledajući s poštovanjem, širom otvorenih očiju u svoju prijateljicu.
"Bogme hoću!" - Anita je odlučno odgovorila.

Ali, nije stigla. Kad se pjevala završna pjesma, nakon svećenikovog blagoslova, žena se prekrižila i crvenih očiju i umornog izraza lica, otišla.

Anita i Marica su razočarano gledale za njom. Ali, nisu htjele odustati. Uhvatile su za rukav svoju poznanicu koja je kraj njih prolazila.

"Poznaješ onu ženu u trenirci koja je plakala tamo u trećem redu?" - pita je Marica puna nade.
"Da, poznajem je. U stvari, ne poznajem je osobno, ali znam njezinu priču. Bila je na misi i u četvrtak. Jadna žena!"

"Jadna? Zašto je jadna?" - pitala je Anita.

"Ona vam je sa svojim teško bolesnim sinom tu u našoj bolnici. Sin ima leukemiju. Kažu da mu nema spasa. Ona kaže da su doktori pokušali sve i da je sad sve u Božjim rukama. Dođe na misu kad god može, većinom kad joj sin spava, tako da se samo iskrade i dotrči do crkve koja je blizu bolnice. Kaže da je još samo molitva drži. Moli za oslobođenje od bolova za svoga sina, za svoju snagu, za svu bolesnu djecu i za svoje dvoje djece koja su već dugo kod bake dok ona ne želi ovog sina ni na trenutak ostaviti samog."

Marica i Anita se nisu ni pogledale onako u čudu kako su često znale. Bilo im je teško pogledati jedna drugu u oči.

"Ja idem kupiti kruh pa moram kuhati ručak" - rekla je Marica tiho, gledajući negdje sa strane.
"I ja moram kuhati, dolaze mi sin i snaha" - rekla je Anita.

Do trgovine nisu ni riječ progovorile. Ali, navečer su obje molile za nepoznatu ženu u trenirci i njezinog sina. Molile su skrušeno, spuštene glave. Anita se nije usudila ni pogledati raspeto tijelo na križu. Samo je na kraju šapnula: "Oprosti. Zaboravila sam. Tko sam ja da sudim? Oprosti mi."

Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Ukupno vijesti 213

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr