21Feb

Žena u trenirci

Marica i Anita ušle su u Crkvu kao i svake nedjelje.
Umočile su prste u blagoslovljenu vodu, prekrižile se, poklonile i sjele na svoje uobičajeno mjesto u zadnjoj klupi. Uvijek su dolazile nešto ranije kako bi njihovo mjesto zatekle slobodnim. Nekako su mislile da na njega imaju pravo, jer one su bile od onih rijetkih koje su redovito dolazile na nedjeljne mise. A, ionako se iz zadnjeg reda ima najbolji pregled situacije.

"Stvarno se svatko usudi doći na misu. Bože me oslobodi od nekih!" - zakoluta Marica očima kad je na brzinu bacila oko.

"Da... Takvi nemaju srama ni pred Bogom, ni pred ljudima" - potvrdila je Anita i strogo odmjerila dvije mlađe žene koje, po njoj, nikako nisu pripadale ovamo, sa svim tim slojevima šminke, žarko crvenom ofarbanom kosom i blagom naznakom dekoltea.

"Nadam se da se naš velečasni ozdravio i da će doći danas. Ovaj na zamjeni niš' ne valja. Propovjedi su mu dosadne. Samo nešto mumlja. Ja ga ništa ne razumijem što priča"- rekla je Marica.

"Teško priča jer se rodio sa zečjom usnom. Zato tako frflja. U ono vrijeme nisu to obavljali kako treba, mislim operacije" - odgovorila je Anita.

"Onda ga nisu ni trebali staviti da drži mise. Mogli su mu dati i neki drugi posao. Propovjedi moraju biti jasne."
Stari svećenik nije došao. Kad je misa počela, Marica je ustala razočarano frknuvši.

Deset minuta nakon početka, ušla je jedna žena srednjih godina, sva zadihana. Očito je žurila.
Marica se sagnula prema Aniti.

"E, pa stvarno! Kasniti na službu, i još doći u trenirci? Pa zar je to odraz poštovanja? Najradije bih je istjerala van. Sramota!"

Anita je pogledala ženu i negodujući odmahnula glavom.

"Svašta! U trenirci je došla. E, to se stvarno rijetko vidi."

Kad su u sredini mise svi ustali radi posvete krvi i tijela Isusovog, i žena u trenirci je ustala. Odjednom je počela plakati. Taj plač je bio tih, ali toliko jak, očajan i gčevit, da joj se cijelo tijelo treslo. Odjednom se nemoćno srušila nazad u klupu, spustila glavu što je niže mogla da bude manje vidljiva i dalje se tresući od iznenadne navale plača, s kojim se očito borila da ga zaustavi, ali joj to nije uspjevalo. Njezina ramena su se i dalje trzala, bolno i nemoćno.

"Ma, što je njoj?" - pitala se Anita šapatom.

"Što god da je, uzalud je došla po pomoć. Doći ovako u trenirci, još i debelo kasniti, a sad se još usuđuje i ovako javno plakati a nikakvo poštovanje nije pružila, teško da je zaslužila Božju milost."

"Svejedno. Nju nešto jako muči. Ja ću je pitati poslije mise ako je budem uhvatila."

"Nećeš valjda?" - upitala je Marica, gledajući s poštovanjem, širom otvorenih očiju u svoju prijateljicu.
"Bogme hoću!" - Anita je odlučno odgovorila.

Ali, nije stigla. Kad se pjevala završna pjesma, nakon svećenikovog blagoslova, žena se prekrižila i crvenih očiju i umornog izraza lica, otišla.

Anita i Marica su razočarano gledale za njom. Ali, nisu htjele odustati. Uhvatile su za rukav svoju poznanicu koja je kraj njih prolazila.

"Poznaješ onu ženu u trenirci koja je plakala tamo u trećem redu?" - pita je Marica puna nade.
"Da, poznajem je. U stvari, ne poznajem je osobno, ali znam njezinu priču. Bila je na misi i u četvrtak. Jadna žena!"

"Jadna? Zašto je jadna?" - pitala je Anita.

"Ona vam je sa svojim teško bolesnim sinom tu u našoj bolnici. Sin ima leukemiju. Kažu da mu nema spasa. Ona kaže da su doktori pokušali sve i da je sad sve u Božjim rukama. Dođe na misu kad god može, većinom kad joj sin spava, tako da se samo iskrade i dotrči do crkve koja je blizu bolnice. Kaže da je još samo molitva drži. Moli za oslobođenje od bolova za svoga sina, za svoju snagu, za svu bolesnu djecu i za svoje dvoje djece koja su već dugo kod bake dok ona ne želi ovog sina ni na trenutak ostaviti samog."

Marica i Anita se nisu ni pogledale onako u čudu kako su često znale. Bilo im je teško pogledati jedna drugu u oči.

"Ja idem kupiti kruh pa moram kuhati ručak" - rekla je Marica tiho, gledajući negdje sa strane.
"I ja moram kuhati, dolaze mi sin i snaha" - rekla je Anita.

Do trgovine nisu ni riječ progovorile. Ali, navečer su obje molile za nepoznatu ženu u trenirci i njezinog sina. Molile su skrušeno, spuštene glave. Anita se nije usudila ni pogledati raspeto tijelo na križu. Samo je na kraju šapnula: "Oprosti. Zaboravila sam. Tko sam ja da sudim? Oprosti mi."

Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jan 2018 u 09:29
Što ti je godina dana....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što ti je godina dana....

Spakiraš plastičnu jelku u kartonsku kutiju i staviš je na vrh ormara, par se puta posvađaš i pomiriš s mužem, popiješ par kavica s prijateljicom, jednom se grdno

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Dec 2017 u 08:50
Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica, a ja imam divan šareni kišobran. Neka ljudi ogovaraju jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2017 u 07:25
Što bi bilo da nisu?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što bi bilo da nisu?

Sto puta su me prevarili na istu foru slatkorječivosti. Izmišljali dim samo da bi drugima mogli reći: „Gdje ima dima, ima i vatre“. Krali mi energiju na slamku pretvarajući se

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Nov 2017 u 07:14
Kada konačno pukneš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Nov 2017 u 08:12
Ma mislim, kužiš....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ... ( Istinita priča ) Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 02 Nov 2017 u 08:47
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ukupno vijesti 204

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr