20Sep

S kao Sandro

Mali je Sandro imao veoma bujnu i razigranu maštu. Najviše je volio sebe zamišljati kao super junaka i znao se jako uživiti u glavni lik filma kojeg bi pogledao s tatom. Bilo je to slatko, ali mama je ponekad zbog toga bila na sto čuda.

- Hoću frizuru kao Harry Potter! - odlučno je izjavio frizerki kad je došao na red.
Frizerka je začuđeno podigla obrve u nedoumici što da radi s tom Sandrovom željom, a onda je upitno pogledala mamu. Naime, Sandro je imao plavu kosicu, čvrstu i oštru kao u ježa, a i kraću od Harryja. Mama je samo šutke neodređeno mahnula rukom, što je otprilike značilo:

 - Samo ti šišaj kao i dosad.
I tako je frizerka umjesto mašinice uzela škare i skratila ježićeve duge plave bodlje u kraće bodljice.
Mama ju je pohvalila:
- Bravo, teta Dragice! Sad je Sandro isti Harry Potter!
Sandro je nekako ozbiljno i zabrinuto proučavao svoju transformaciju u velikom zrcalu, ali kad je i teta frizerka potvrdila: - Ma, isti! - a onda neoprezno dodala: - Još mu samo nedostaju one okrugle naočale - opustio se i nasmijao.
Do kuće je uvjeravao mamu da moraju nabaviti naočale, jer ne može biti isti kao Harry, ako nema naočale i čarobni štapić.
Srećom, mama se sjetila svojih okruglih hipijevskih sunčanih naočala iz mlađih dana.
- Da, ali Harry nema tamna stakla! - zaključio je plavi - ježić- pljunuti -Harry, pa mami nije preostalo ništa drugo nego da izvadi stakla i pruži sinu prazni, crni okvir. Kad se pogledao u zrcalo, oduševio se. Rukom je zamahnuo prema svom liku, vježbajući čaranje:

- Avada Kedavra! – viknuo je odlučno, onda je pogledao u svoje prazne ruke pa u mamu:

- A štapić, mama? Gdje da nađem štapić?
- Paaa... čarobni štapići su od drveta, zar ne? A stabala s lijepim granama ima koliko god hoćeš. Sjećaš se kako je Harry isprobavao koji mu paše?
- Da! Tako ću i ja svoj naći!

Poslije ga je kroz prozor kuhinje vidjela kako u njihovom malom vrtu, očišćenom grančicom koju je otrgnuo sa mladog stabla šljive, maše iznad kujice Lile i izgovara tajanstvene riječi.

- Iskum, bliskum, obeliskum!!!
Malo je počekao gledajući u Lilu, a onda zaključio:

- Ovaj ne radi - i krenuo u potragu za drugim štapićem.
Sutradan je na putu do vrtića, s crnim praznim okvirom na nosu, držeći se jednom rukom za mamu, a u drugoj noseći tek sređeni čarobni štapić koji će možda klince u vrtiću pretvoriti u svašta, pogotovo onog zločestog Ivicu koji ga stalno gura, susreo susjedu Maru.
- Joooj, vidi frizure! Sad si isti tata! - rekla je.
- Nisam! Ja sam isti Harry Potter! - rekao je ljutito, na što je susjeda Mara skrušeno priznala:
- Vidi, stvarno! Pa ti si Harry! Imaš i naočale i štapić. Oprosti, nisam odmah skužila.


To je potrajalo nekih desetak dana. Kad je mama već pomislila kako će njihova jadna šljiva ostati bez svih grana, došao je tata kući s posla i rekao:
- Vidi Sandro! Nabavio sam Supermana! Hoćemo ga navečer zajedno pogledati?
- Daaaaa!
Poslije večere je idući s tatom do predsoblja da pogledaju film, izjavio:
- A, znaš ti tata da i meni i Supermenu isto počinju imena? S kao Superman i S kao Sandro.
- Vidiš, stvarno! Dobro si to skužio, sine.
Idućeg je dana mama pronašla svog sina kako nešto traži u njezinom ormaru.
- Što to tražiš?
- Onaj crveni stolnjak. Znaš onaj na zvjezdice što si ga stavila na stol za Božić?
- Pa, što će ti stolnjak?
- Za plašt. Sad sam Superman. On je jači od Harryja Pottera – rekao je ozbiljno i nastavio tražiti.
- Dobro, ali ne možeš uzeti stolnjak sine, ionako ti je predug. Naći ćemo nešto drugo.
- Može, samo bez šara jer Supermanov nema šare.
Ali, kako mama ni uz najbolju volju nije pronašla dostojnu zamjenu, iako joj je Sandro dugo objašnjavao da bi njezina večernja crvena haljina isto bila dobra, dokazujući joj to tako što je duge rukave vezao oko vrata puštajući da haljina slobodno pada niz njegova leđa i vuče se po podu, pristala je žrtvovati stolnjak kako bi spasila omiljenu haljinu.
Kasnije ga je zatekla kako kopa po svojoj ladici s donjim rubljem.
- A što sada tražiš?
- One crvene gaće na Mikija, kad već nemam skroz crvene – odgovorio je i ne pogledavši je.
Mama je teško uzdahnula. Znala je što je čeka. Sandro je uvijek želio odlaziti u vrtić kao super junak. Krenuo je u vrtić tek prije mjesec dana i u početku je bilo dosta problema dok se nije prilagodio. Mama je pretpostavljala da mu je vjerojatno bilo lakše ako bi se pretvarao u super junaka koji se ničega ne plaši. Zato mu je u tome i popuštala. Ali jedno je bilo pješice prijeći dvije ulice do vrtića s naočalama bez okvira i s grančicom u ruci, a nešto sasvim drugo s crvenim gaćicama navučenima preko hlača. A kako uopće ljudima objasniti Mikija na Supermanovim gaćama i božićni stolnjak?
Znala je da će ga biti jako teško odgovoriti od toga i da će je čekati teško jutro puno suza ako u vrtić ne bude otišao kao Superman.
- Zašto je to glupo? To nije glupo! Kad to može Superman nositi, onda mogu i ja, S kao Sandro! - već je čula njegovo negodovanje.
 - Nema druge. Nadam se da nisu prodali sva Supermanova odijela za manskenbal - pomislila je i otišla pravac na dječji odjel u trgovački centar.

(Iz knjige "Djeca znaju, i točka")

Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Ukupno vijesti 213

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr