20Sep

Razlozi za ponos

Majke djece s teškoćama možda nemaju mnogo od svjetovnih stvari, ali imaju nešto što je za ostali svijet upravo začuđujuće. Imaju ponos.

Ponos na što? Koji pak može biti njihov razlog da osjećaju ponos? - pitati će mnogi neupućeni.

Prvih par godina, sve su majke djece s teškoćama živjele kao što sam i ja, prolazeći sve one faze kako bi jednog dana shvatile da su ponosne na svoje dijete, ali i na sebe.

Fazu negacije, fazu ljutnje, fazu tuge i fazu prihvaćanja i pomirenja.

Kad su sve to svladale, a ni u snu neću umanjivati koliko je teško doći do zadnje faze i što je sve do nje trebalo proći, ostaje im ostatak života boriti se s fazama napretka i nazadovanja.

To je zaista težak život. Težak i psihički i fizički. Život s puno padova, ponovnih ustajanja, ponovnih početaka, usamljen jer ga tek rijetki razumiju, a o borbama za dostojanstvo svog djeteta da i ne govorim. Ali, koliko god bio težak, onaj period kad tvoje dijete napreduje ne može se zamijeniti za nikakvo bogatstvo ovog svijeta. To je period takve gole sreće da ga je teško i pojmiti nekom tko se tako beskrajno dugo nije tome nadao i konačno doživio.

Ali, kako je moje dijete već odraslo, kako sam sve to prošla i još puno toga imam za proći, samo molim Boga da me zdravlje služi, kad sam jednom došla do faze pomirenja i prihvaćanja s teškom dijagnozom, kako u sebi, tako sam i u ostalim majkama djece s teškoćama prepoznala ponos.

Kad sam u tuđem gradu i šetamo se moja Mia i ja, kad susretnemo drugu majku i njeno djete s teškoćama, mi se odmah prepoznamo. Nije to prepoznavanje po imenu, niti po tome što smo se negdje slučajno srele ali se više ne možemo sjetiti gdje. To je neko dublje prepoznavanje.

Prepoznajemo jedna kod druge tu zajedničku borbu, taj zajednički inat, tu ljubav zbog koje smo bile spremne odreći se svega što smo ikad htjele kako bi se brinule za jedan krhki život u kojem nam je jedina zajednička želja da bude sretan i ispunjen bez obzira na teškoće. Prepoznjemo jedna kod druge sve one pokušaje ne pridavanja pažnje tužnih coktanja jezikom, odvraćenih pogleda ili buljenja. Svu onu borbu s raznim operacijama, rehabilitacijama, birokracijama, pokušaje intergacija koje za premnogu djecu još nemaju sluha, što se sve zajedno može opisati kao zajednička frustracija koju nam je donijela demokracija u kojoj jedino vlada korporacija i nečija provizija.

 

Imamo mi i te kakvog razloga za ponos, ma koliko je to nekome bilo čudno.

Naša su djeca do sad prošla ono što mnogi neće ni u tri života. Mi smo smogle snage da uvijek ponovo pobijedimo vlastite strahove, sumnje i boli, nazadovanja naše djece, svako buđenje iz narkoze dok smo doslovno umirale kad je dijete bilo od nas odvedeno i uspavano umjetnim snom. Naučile smo se boriti. To su naučile čak i neke od nas koje prirodno nismo bile tome sklone, ali imale smo za koga to naučiti i morale smo to naučiti da bi naše dijete bilo prihvaćeno kao jednakovrijedno. Borile smo se toliko, i još se borimo s djetetovom dijagnozom, sa sobom, s nerazumjevanjem okoline, da se u prolazu prepoznajemo kao da se oduvijek znamo. Prepoznajemo jedna kod druge i još nešto… Da nam je netko prije rekao da ćemo moći proći sve što smo prošle, uvjereno bi odgovorile da nema šanse. Ali, tu smo, šetamo s našom djecom, zahvalne na tom zatišju u kojem se možemo bezbrižno šetati.

Ponekad se samo nasmiješimo jedna drugoj. Ponekad kažemo djeci: “Gle, kako lijepi dečko, ili gle kako lijepa curica, vidiš kako ti se smješi?” , jer se i naša djeca prepoznaju u dubini sebe.

Ponekad se zaustavimo i razmjenimo iskustva, sretne što možemo pričati s nekim tko neće imati grč u želucu dok to sluša, ili se osjećati nelagodno na neki način, ili nas žaliti.

Ponekad samo prođemo jedna kraj druge, ali nema šanse da se nismo primjetile i osjetile.

Dok ponosno šetamo gradom s našom djecom, mi smo uvijek u tom trenutku pobjednice. Pobijedile smo dijagnozu, svoje strepnje, nerazumijevanje svijeta, sva ona padanja, nazadovanja, besane noći, otkrile bogatstvo unutarnjeg svijeta svojih anđela koje nema nikakve veze s ostatkom današnjih materijalnih težnji i nadanja, naučile pravu vrijednost davanja, bezuvjetne ljubavi i svoje snage koje nismo bile svjesne.

Da, mi imamo razlog za ponos.

Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Ukupno vijesti 213

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr