17Dec

Razlozi za ponos

Majke djece s teškoćama možda nemaju mnogo od svjetovnih stvari, ali imaju nešto što je za ostali svijet upravo začuđujuće. Imaju ponos.

Ponos na što? Koji pak može biti njihov razlog da osjećaju ponos? - pitati će mnogi neupućeni.

Prvih par godina, sve su majke djece s teškoćama živjele kao što sam i ja, prolazeći sve one faze kako bi jednog dana shvatile da su ponosne na svoje dijete, ali i na sebe.

Fazu negacije, fazu ljutnje, fazu tuge i fazu prihvaćanja i pomirenja.

Kad su sve to svladale, a ni u snu neću umanjivati koliko je teško doći do zadnje faze i što je sve do nje trebalo proći, ostaje im ostatak života boriti se s fazama napretka i nazadovanja.

To je zaista težak život. Težak i psihički i fizički. Život s puno padova, ponovnih ustajanja, ponovnih početaka, usamljen jer ga tek rijetki razumiju, a o borbama za dostojanstvo svog djeteta da i ne govorim. Ali, koliko god bio težak, onaj period kad tvoje dijete napreduje ne može se zamijeniti za nikakvo bogatstvo ovog svijeta. To je period takve gole sreće da ga je teško i pojmiti nekom tko se tako beskrajno dugo nije tome nadao i konačno doživio.

Ali, kako je moje dijete već odraslo, kako sam sve to prošla i još puno toga imam za proći, samo molim Boga da me zdravlje služi, kad sam jednom došla do faze pomirenja i prihvaćanja s teškom dijagnozom, kako u sebi, tako sam i u ostalim majkama djece s teškoćama prepoznala ponos.

Kad sam u tuđem gradu i šetamo se moja Mia i ja, kad susretnemo drugu majku i njeno djete s teškoćama, mi se odmah prepoznamo. Nije to prepoznavanje po imenu, niti po tome što smo se negdje slučajno srele ali se više ne možemo sjetiti gdje. To je neko dublje prepoznavanje.

Prepoznajemo jedna kod druge tu zajedničku borbu, taj zajednički inat, tu ljubav zbog koje smo bile spremne odreći se svega što smo ikad htjele kako bi se brinule za jedan krhki život u kojem nam je jedina zajednička želja da bude sretan i ispunjen bez obzira na teškoće. Prepoznjemo jedna kod druge sve one pokušaje ne pridavanja pažnje tužnih coktanja jezikom, odvraćenih pogleda ili buljenja. Svu onu borbu s raznim operacijama, rehabilitacijama, birokracijama, pokušaje intergacija koje za premnogu djecu još nemaju sluha, što se sve zajedno može opisati kao zajednička frustracija koju nam je donijela demokracija u kojoj jedino vlada korporacija i nečija provizija.

 

Imamo mi i te kakvog razloga za ponos, ma koliko je to nekome bilo čudno.

Naša su djeca do sad prošla ono što mnogi neće ni u tri života. Mi smo smogle snage da uvijek ponovo pobijedimo vlastite strahove, sumnje i boli, nazadovanja naše djece, svako buđenje iz narkoze dok smo doslovno umirale kad je dijete bilo od nas odvedeno i uspavano umjetnim snom. Naučile smo se boriti. To su naučile čak i neke od nas koje prirodno nismo bile tome sklone, ali imale smo za koga to naučiti i morale smo to naučiti da bi naše dijete bilo prihvaćeno kao jednakovrijedno. Borile smo se toliko, i još se borimo s djetetovom dijagnozom, sa sobom, s nerazumjevanjem okoline, da se u prolazu prepoznajemo kao da se oduvijek znamo. Prepoznajemo jedna kod druge i još nešto… Da nam je netko prije rekao da ćemo moći proći sve što smo prošle, uvjereno bi odgovorile da nema šanse. Ali, tu smo, šetamo s našom djecom, zahvalne na tom zatišju u kojem se možemo bezbrižno šetati.

Ponekad se samo nasmiješimo jedna drugoj. Ponekad kažemo djeci: “Gle, kako lijepi dečko, ili gle kako lijepa curica, vidiš kako ti se smješi?” , jer se i naša djeca prepoznaju u dubini sebe.

Ponekad se zaustavimo i razmjenimo iskustva, sretne što možemo pričati s nekim tko neće imati grč u želucu dok to sluša, ili se osjećati nelagodno na neki način, ili nas žaliti.

Ponekad samo prođemo jedna kraj druge, ali nema šanse da se nismo primjetile i osjetile.

Dok ponosno šetamo gradom s našom djecom, mi smo uvijek u tom trenutku pobjednice. Pobijedile smo dijagnozu, svoje strepnje, nerazumijevanje svijeta, sva ona padanja, nazadovanja, besane noći, otkrile bogatstvo unutarnjeg svijeta svojih anđela koje nema nikakve veze s ostatkom današnjih materijalnih težnji i nadanja, naučile pravu vrijednost davanja, bezuvjetne ljubavi i svoje snage koje nismo bile svjesne.

Da, mi imamo razlog za ponos.

Pusti me da živim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pusti me da živim

Mene je život naučio da mi nitko za ništa nije toliko kriv, koliko sam sama kriva što sam ponekad nekom dozvolila da negativno utječe na moje vrijednovanje vlastitog života. A, do pr

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Feb 2016 u 07:54
Srce na pola puta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce na pola puta

Život je takav... Koliko god ga planiraš, i koliko god misliš da ga imaš pod kontrolom, on najčešće gradi tvoju cestu prema tamo negdje, gdje nikad nisi, ni u snu pomisl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Feb 2016 u 07:21
Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta

Rano je jutro. Magdalena je bila ljuta na sebe što se nije probudila prije kćerke. Bilo je puno posla kojeg je mislila obaviti prije nego li se kćerkica probudi. Uzdahnula je. Sama si je kriv

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Feb 2016 u 11:08
Kako se postaje dobar
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako se postaje dobar

Pošto sam sama sebi često komplicirana, pa su mi vjerojatno zbog toga i ljudi i odnosi često komplicirani, ja o svemu tome razmišljam otprilike ovako: Ako voliš muljati ljude,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Feb 2016 u 07:48
Bero
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bero

 Bero nije imao nikog svog. Trenutno je živio kao podstanar kod jednog mladića koji izgleda nije mogao voditi računa ni o sebi kako treba, a kamoli da bi se svom podstanaru posvetio toliko da

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Jan 2016 u 07:57
Nešto nedostaje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nešto nedostaje

Na ovom površno - materijalističkom svijetu, većina nas ima osjećaj kao da nam nešto nedostaje, barem većina onih s kojima znam pričati o tome. Praznina koju osjećamo u nutrini kao

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jan 2016 u 07:33
Kad bi znao bi li...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad bi znao bi li...

Kad bi sa sigurnošću znao da će ti iduća godina biti zadnja u životu, da li bi se tada promijenio? Da li bi više volio a manje sudio? Da li bi ti manje toga smetalo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Jan 2016 u 07:31
Darko je Darko
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Darko je Darko

Majka koja ima dijete koje ne hoda, ne služi se rukama i ne priča, želi da njezino dijete makar ponešto uspije izgovoriti kako bi moglo komunicirati s njom i s drugim ljudima pa puno vježba

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Jan 2016 u 08:39
Ja nisam `samo pas` ja sam Didi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ja nisam `samo pas` ja sam Didi

Ne kužim ljude. Zaista ih ne kužim. Zato ih se ponekad bojim. Prije nego li sam dobila ime, bila sam kod gazde koji me stalno tukao i vikao na mene. Nakon što je shvatio da mora ponekad kup

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Dec 2015 u 08:08
Sretan rođendan
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sretan rođendan

Mala je Anđela otvorila oči. San je bio nemiran, i onako bunovna, nije u prvi tren shvatila gdje je. Ugledala je bijeli strop i naslutila metalne rešetke oko sebe. Osjetila je tupi udarac str

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Dec 2015 u 07:33
Ukupno vijesti 201

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr