15Nov

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak dojam.
Pošto imam sklonost opravdavati ljude kako bih ih bolje razumijela, ući dublje u način reagiranja na ono što ih boli i okupira, tako je bilo i u tom slučaju. Dugo sam razmišljala da li da o tome pišem, ali, evo me... Možda meni tako bude jasnije a i nekom drugom koji se nosi sa sličnim situacijama i ne zna kako da ih emotivno proživi i preživi.

Prije par godina, šetale smo jednom ulicom, Mia i ja. Bio je krasan proljetni dan.
Na jednom zidiću sjedili su djed i unuka, slatka djevojčica duge plave kose od nekih 5, 6 godina.
Odmah sam primijetila da nas djevojčica netremice gleda, to jest, da gleda Miu u invalidskim kolicima. Navikne se čovjek na to buljenje. Nije ti uvijek svejedno, valjda ovisi o danu. Ponekad si pomiren a ponekad uznemiren. Tog mi je dana bilo svejedno, sve dok nismo prošli ispred njih a mala je djevojčica upitala djeda:

- Jel'da, djede, da je ova djevojčica jadna? – osjetila sam to kao ubod nožem u trbuh. Više mi nije bilo svejedno. Nastavila sam dalje hodati praveći se da to pitanje nisam čula. Samo sam provjerila da ga Mia nije slučajno čula. Ali, ona je zadovoljno slušala svoju priču na mobitelu pa mi je bilo malo lakše.
Krajičkom oka vidjela sam da se djed nelagodno premješta na zidiću jer je znao da sam to morala čuti, bilo je dovoljno glasno. Na moju veliku žalost, odgovorio je:
- Je, ona je jadna.

U trenu sam osjetila ljutnju, poriv da se zaustavim i da kažem djedu:
- Nemojte učiti dijete da je jadan svatko tko se na neki način razlikuje – i da mu na dugo i široko objašnjavam o smislu postojanja svakog bića na kugli zemaljskoj. Ali, nisam. Sa knedlom u grlu nastavila sam dalje. Došlo mi je da zaplačem, ne toliko zbog tih riječi, koliko zbog vlastite nemoći da objasnim ljudima koliko nama dani, kao i svim ostalima, znaju biti i divni i teški.
Zašto nisam ništa rekla?

Zbog toga jer znam djeda i unuku. Ne prisno, nego po pričanju. Mali smo grad. Ljudske se sudbine u malom gradu teško sakriju.
Maloj je djevojčici majka umrla neposredno nakon što ju je rodila. Otac je, vrlo brzo nakon toga, otišao u Njemačku, prepustivši dijete baki i djedu. Pobjegao je? Možda. Od svoje tuge, od krivice, od malog bića koje je krivio za smrt supruge pa je ne može gledati. Od straha što i kako dalje. Tko zna?

Činjenica je da je mala djevojčica ubrzo dobila dva brata blizanca. Otac je nikad nije posjetio sa svojim sinovima i novom suprugom. Tko zna da li su braća za nju i znala. Svako toliko bi poslao malo novca, valjda tako nastojeći oprati savjest, barem donekle. Neki ljudi svoje osjećaje peru novcem. Drukčije ne znaju.
Prošlo mi je kroz glavu opravdanje za tu djevojčicu i njenog djeda, zašto baš tako formulirano pitanje i zašto baš takav odgovor.
Mala će djevojčica rasti s teškim teretom sudbine nekoliko života na svojim krhkim leđima. Smrt majke izazvane njenim rođenjem. Bijeg oca koji ju je možda zbog toga krivio, toliko da ni njezinu vlastitu braću nije htio s njom upoznati. Baku i djeda koji su već odgojili vlastitu djecu, spremili ih za samostalne živote i kad su trebali malo odahnuti, došla im je ona, mala, nemoćna, tako naglo otrgnuta od zagrljaja vlastite majke i oca. Opet su neplanirano morali uzeti u ruke tijek sudbine jednog života u već poodmaklim godinama i manjkom snage.

Kad je tako pitala, možda je podsvjesno osjećala taj silan teret kojeg će cijelog života nositi i htjela je znati da li je netko ipak nesretniji od nje? Možda je tako tražila nadu, u saznanju da ima i težih sudbina od njene? Možda su i njoj nebrojeno puta razne susjede, tete, poznati i nepoznati ljudi rekli; jadno dijete, i to ju je jako boljelo. Možda je djed odgovorio kako je odgovorio da bi joj pružio tu nadu, zrno hrabrosti da nastavi dalje, bez obzira na teret kojeg će cijeli život nositi? Nekom je uvijek gore nego tebi, dijete drago.
Da, možda...
Ali, ipak...

Zašto se tješimo time da je nekom gore nego nama? Uvijek ima bolesnije djece, nesretnijih i siromašnijih ljudi. Zar je to neka utjeha? Ne bi trebala biti.
Utjeha bi trebala sasvim drukčije izgledati. Trebali bi se bolje vidjeti, više nastojati razumijeti.
Onda bi možda, barem donekle, bolje shvatili da se u svakom od nas krije neka težina koja nas određuje, zbog koje jesmo kakvi jesmo.

Svaka težina u sebi krije naznaku mudrosti. Svaka sudbina je važna i ima puno slojeva. Osuđivanje i etiketiranje ne daje odgovore na vlastita pitanja, čak dapače, samo daje lažnu sigurnost koja je prečesto klimava.
Jedino što daje poneke odgovore je prihvaćanje važnosti svakog života, nastojanje da se razumije što se skriva iza fasade. Ponekad je to divna, svjetla soba. Ponekad tamna i klaustofobična. Kako koji dan, kad uspomene naglo izrone, kad te osjećaji krivice gaze kao teretni vlak sa sto vagona.
Bilo bi divno kad se ne bi tješili time da je nekom gore nego nama, nego time da nas netko konačno nastoji razumijeti. I vidjeti, zaista vidjeti. (09:10/29.09.2017.)

Kako nasmijati tetu pekaricu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nasmijati tetu pekaricu

Priča iz knjige u nastajanju za malu i onu vječnu djecu koja ne broje godine. KAKO NASMIJATI TETU PEKARICU - Tonkice, mislim da si sad već dovoljno velika da možeš sama otići po kruh u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Jan 2017 u 09:47
Razlozi za ponos
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Razlozi za ponos

Majke djece s teškoćama možda nemaju mnogo od svjetovnih stvari ali imaju nešto što je za ostali svijet upravo začuđujuće. Imaju ponos. Ponos na što? Koji pak može b

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2017 u 07:53
Bruno
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bruno

Dr. Suzana zaista više nije znala što da radi sa Brunom, na koji način da dođe do njega i tako mu pomogne. Već je dva mjeseca hospitaliziran u njihovoj psihijatrijskoj ustanovi, svako

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jan 2017 u 08:45
Sretan rođendan
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sretan rođendan

Mala je Anđela otvorila oči. San je bio nemiran, i onako bunovna, nije u prvi tren shvatila gdje je. Ugledala je bijeli strop i naslutila metalne rešetke oko sebe. Osjetila je tupi udarac str

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Dec 2016 u 09:36
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Dec 2016 u 09:14
Peti dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Peti dio: - Konačno, Međugorje

Najljepša uspomena Kad sam se vratila, dočekala me sestra. Kad me vidjela onako uplakanu ostala je iznenađena, jer rijetko je kad imala priliku vidjeti me takvu, ako me ikad i vidjela. Promu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Dec 2016 u 07:21
Četvrti dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Četvrti dio: - Konačno, Međugorje

Brdo ukazanja Prva destinacija idućeg dana bilo nam je Brdo ukazanja. Do sad sam taj obavezni hodočasnički put zbog kojeg se i dolazi u Međugorje, vidjela samo na fotografijama. Bila sam zaista s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2016 u 07:34
Treći dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Treći dio: - Konačno, Međugorje

Pjesma i suze Kad smo krenuli na put, upitala sam sestru: - Što očekuješ od Međugorja? Malo je razmišljala pa je slegnula ramenima i rekla: - Ništa. Da ga konačno vidim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Dec 2016 u 07:23
Drugi dio: - Konačno, Međugorje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Drugi dio: - Konačno, Međugorje

Naša priča u 5 nastavaka Naša priča u 5 nastavaka 2. Previše slučajnosti da bi bilo slučajno Do 31.10., datuma kojeg smo odredili za posjet Međugorju, ostalo je malo vi&sc

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Nov 2016 u 07:40
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr