22Nov

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak dojam.
Pošto imam sklonost opravdavati ljude kako bih ih bolje razumijela, ući dublje u način reagiranja na ono što ih boli i okupira, tako je bilo i u tom slučaju. Dugo sam razmišljala da li da o tome pišem, ali, evo me... Možda meni tako bude jasnije a i nekom drugom koji se nosi sa sličnim situacijama i ne zna kako da ih emotivno proživi i preživi.

Prije par godina, šetale smo jednom ulicom, Mia i ja. Bio je krasan proljetni dan.
Na jednom zidiću sjedili su djed i unuka, slatka djevojčica duge plave kose od nekih 5, 6 godina.
Odmah sam primijetila da nas djevojčica netremice gleda, to jest, da gleda Miu u invalidskim kolicima. Navikne se čovjek na to buljenje. Nije ti uvijek svejedno, valjda ovisi o danu. Ponekad si pomiren a ponekad uznemiren. Tog mi je dana bilo svejedno, sve dok nismo prošli ispred njih a mala je djevojčica upitala djeda:

- Jel'da, djede, da je ova djevojčica jadna? – osjetila sam to kao ubod nožem u trbuh. Više mi nije bilo svejedno. Nastavila sam dalje hodati praveći se da to pitanje nisam čula. Samo sam provjerila da ga Mia nije slučajno čula. Ali, ona je zadovoljno slušala svoju priču na mobitelu pa mi je bilo malo lakše.
Krajičkom oka vidjela sam da se djed nelagodno premješta na zidiću jer je znao da sam to morala čuti, bilo je dovoljno glasno. Na moju veliku žalost, odgovorio je:
- Je, ona je jadna.

U trenu sam osjetila ljutnju, poriv da se zaustavim i da kažem djedu:
- Nemojte učiti dijete da je jadan svatko tko se na neki način razlikuje – i da mu na dugo i široko objašnjavam o smislu postojanja svakog bića na kugli zemaljskoj. Ali, nisam. Sa knedlom u grlu nastavila sam dalje. Došlo mi je da zaplačem, ne toliko zbog tih riječi, koliko zbog vlastite nemoći da objasnim ljudima koliko nama dani, kao i svim ostalima, znaju biti i divni i teški.
Zašto nisam ništa rekla?

Zbog toga jer znam djeda i unuku. Ne prisno, nego po pričanju. Mali smo grad. Ljudske se sudbine u malom gradu teško sakriju.
Maloj je djevojčici majka umrla neposredno nakon što ju je rodila. Otac je, vrlo brzo nakon toga, otišao u Njemačku, prepustivši dijete baki i djedu. Pobjegao je? Možda. Od svoje tuge, od krivice, od malog bića koje je krivio za smrt supruge pa je ne može gledati. Od straha što i kako dalje. Tko zna?

Činjenica je da je mala djevojčica ubrzo dobila dva brata blizanca. Otac je nikad nije posjetio sa svojim sinovima i novom suprugom. Tko zna da li su braća za nju i znala. Svako toliko bi poslao malo novca, valjda tako nastojeći oprati savjest, barem donekle. Neki ljudi svoje osjećaje peru novcem. Drukčije ne znaju.
Prošlo mi je kroz glavu opravdanje za tu djevojčicu i njenog djeda, zašto baš tako formulirano pitanje i zašto baš takav odgovor.
Mala će djevojčica rasti s teškim teretom sudbine nekoliko života na svojim krhkim leđima. Smrt majke izazvane njenim rođenjem. Bijeg oca koji ju je možda zbog toga krivio, toliko da ni njezinu vlastitu braću nije htio s njom upoznati. Baku i djeda koji su već odgojili vlastitu djecu, spremili ih za samostalne živote i kad su trebali malo odahnuti, došla im je ona, mala, nemoćna, tako naglo otrgnuta od zagrljaja vlastite majke i oca. Opet su neplanirano morali uzeti u ruke tijek sudbine jednog života u već poodmaklim godinama i manjkom snage.

Kad je tako pitala, možda je podsvjesno osjećala taj silan teret kojeg će cijelog života nositi i htjela je znati da li je netko ipak nesretniji od nje? Možda je tako tražila nadu, u saznanju da ima i težih sudbina od njene? Možda su i njoj nebrojeno puta razne susjede, tete, poznati i nepoznati ljudi rekli; jadno dijete, i to ju je jako boljelo. Možda je djed odgovorio kako je odgovorio da bi joj pružio tu nadu, zrno hrabrosti da nastavi dalje, bez obzira na teret kojeg će cijeli život nositi? Nekom je uvijek gore nego tebi, dijete drago.
Da, možda...
Ali, ipak...

Zašto se tješimo time da je nekom gore nego nama? Uvijek ima bolesnije djece, nesretnijih i siromašnijih ljudi. Zar je to neka utjeha? Ne bi trebala biti.
Utjeha bi trebala sasvim drukčije izgledati. Trebali bi se bolje vidjeti, više nastojati razumijeti.
Onda bi možda, barem donekle, bolje shvatili da se u svakom od nas krije neka težina koja nas određuje, zbog koje jesmo kakvi jesmo.

Svaka težina u sebi krije naznaku mudrosti. Svaka sudbina je važna i ima puno slojeva. Osuđivanje i etiketiranje ne daje odgovore na vlastita pitanja, čak dapače, samo daje lažnu sigurnost koja je prečesto klimava.
Jedino što daje poneke odgovore je prihvaćanje važnosti svakog života, nastojanje da se razumije što se skriva iza fasade. Ponekad je to divna, svjetla soba. Ponekad tamna i klaustofobična. Kako koji dan, kad uspomene naglo izrone, kad te osjećaji krivice gaze kao teretni vlak sa sto vagona.
Bilo bi divno kad se ne bi tješili time da je nekom gore nego nama, nego time da nas netko konačno nastoji razumijeti. I vidjeti, zaista vidjeti. (09:10/29.09.2017.)

Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta

Rano je jutro. Magdalena je bila ljuta na sebe što se nije probudila prije kćerke. Bilo je puno posla kojeg je mislila obaviti prije nego li se kćerkica probudi. Uzdahnula je. Sama si je kriv

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Sep 2016 u 07:20
Pedeset i još jedna???
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pedeset i još jedna???

Bez obzira na to što bih, da mi padne na pamet upaliti sve te svjećice, morala kraj stola držati, (za svaki slučaj), vatrogasni aparat, što bih pritom potrošila sav plin iz upa

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Sep 2016 u 10:35
S nekim je ljudima vrijeme zaista relativan pojam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

S nekim je ljudima vrijeme zaista relativan pojam

Činjenica je da ti u druženju s nekim ljudima dva sata prođe kao deset minuta, a s nekima ti deset minuta izgleda kao da si s njima najmanje dva sata. Vrijeme je relativan pojam kad se radi o razgo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Sep 2016 u 06:41
Dopustit ću si da te volim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dopustit ću si da te volim

Dopustit ću si da te volim. Došlo je vrijeme da konačno pokušam svoj strah ostaviti ispod uveloga lišća, u najdubljem i najnepristupačnijem dijelu šume. Tamo negdje, g

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Aug 2016 u 07:29
Djeca znaju kako
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Djeca znaju kako

        Ponekad se pitam, zašto mi veliki ne znamo kao djeca davati? Mi gledamo cijenu dara pa je tako netko po nama zaslužio onaj od 50 kn, netko od 100 kn,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Aug 2016 u 07:08
Nikad više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nikad više

Kao i svako jutro, probudila se prije njega i skuhala mu kavu. Kao i obično, ispekla mu je dva tosta sa šunkom, ulila puno mlijeka u malo kave i sve mu to servirala na stol. Kao i obično, on

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Aug 2016 u 07:20
Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek

        - Sine moj...sada si u godinama kada se ne može još reći da si sasvim odrastao, ali nisi više ni malo dijete. Imaš moj blagoslov da bu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Aug 2016 u 07:11
Libret ot pensieri
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Libret ot pensieri

Dok je šlovek žif, piše svoj libret ot pensieri. Diboto si su se moji lepi, a i oni mušni pensieri rodili va mojen grodu rojenja. Neki su prišli lahko, koko da hi je cekal

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Jul 2016 u 07:33
Kako je baka zabila jedanaesterac
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je baka zabila jedanaesterac

Nina je ušutjela prije nekih dva mjeseca. Ono malo što bi rekla, bilo je kratko i osorno odgovaranje na pitanja ukućana. Naizmjence je djelovala tužno, nezainteresirano i bezvoljno, a

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2016 u 07:28
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr