10Dec

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak dojam.
Pošto imam sklonost opravdavati ljude kako bih ih bolje razumijela, ući dublje u način reagiranja na ono što ih boli i okupira, tako je bilo i u tom slučaju. Dugo sam razmišljala da li da o tome pišem, ali, evo me... Možda meni tako bude jasnije a i nekom drugom koji se nosi sa sličnim situacijama i ne zna kako da ih emotivno proživi i preživi.

Prije par godina, šetale smo jednom ulicom, Mia i ja. Bio je krasan proljetni dan.
Na jednom zidiću sjedili su djed i unuka, slatka djevojčica duge plave kose od nekih 5, 6 godina.
Odmah sam primijetila da nas djevojčica netremice gleda, to jest, da gleda Miu u invalidskim kolicima. Navikne se čovjek na to buljenje. Nije ti uvijek svejedno, valjda ovisi o danu. Ponekad si pomiren a ponekad uznemiren. Tog mi je dana bilo svejedno, sve dok nismo prošli ispred njih a mala je djevojčica upitala djeda:

- Jel'da, djede, da je ova djevojčica jadna? – osjetila sam to kao ubod nožem u trbuh. Više mi nije bilo svejedno. Nastavila sam dalje hodati praveći se da to pitanje nisam čula. Samo sam provjerila da ga Mia nije slučajno čula. Ali, ona je zadovoljno slušala svoju priču na mobitelu pa mi je bilo malo lakše.
Krajičkom oka vidjela sam da se djed nelagodno premješta na zidiću jer je znao da sam to morala čuti, bilo je dovoljno glasno. Na moju veliku žalost, odgovorio je:
- Je, ona je jadna.

U trenu sam osjetila ljutnju, poriv da se zaustavim i da kažem djedu:
- Nemojte učiti dijete da je jadan svatko tko se na neki način razlikuje – i da mu na dugo i široko objašnjavam o smislu postojanja svakog bića na kugli zemaljskoj. Ali, nisam. Sa knedlom u grlu nastavila sam dalje. Došlo mi je da zaplačem, ne toliko zbog tih riječi, koliko zbog vlastite nemoći da objasnim ljudima koliko nama dani, kao i svim ostalima, znaju biti i divni i teški.
Zašto nisam ništa rekla?

Zbog toga jer znam djeda i unuku. Ne prisno, nego po pričanju. Mali smo grad. Ljudske se sudbine u malom gradu teško sakriju.
Maloj je djevojčici majka umrla neposredno nakon što ju je rodila. Otac je, vrlo brzo nakon toga, otišao u Njemačku, prepustivši dijete baki i djedu. Pobjegao je? Možda. Od svoje tuge, od krivice, od malog bića koje je krivio za smrt supruge pa je ne može gledati. Od straha što i kako dalje. Tko zna?

Činjenica je da je mala djevojčica ubrzo dobila dva brata blizanca. Otac je nikad nije posjetio sa svojim sinovima i novom suprugom. Tko zna da li su braća za nju i znala. Svako toliko bi poslao malo novca, valjda tako nastojeći oprati savjest, barem donekle. Neki ljudi svoje osjećaje peru novcem. Drukčije ne znaju.
Prošlo mi je kroz glavu opravdanje za tu djevojčicu i njenog djeda, zašto baš tako formulirano pitanje i zašto baš takav odgovor.
Mala će djevojčica rasti s teškim teretom sudbine nekoliko života na svojim krhkim leđima. Smrt majke izazvane njenim rođenjem. Bijeg oca koji ju je možda zbog toga krivio, toliko da ni njezinu vlastitu braću nije htio s njom upoznati. Baku i djeda koji su već odgojili vlastitu djecu, spremili ih za samostalne živote i kad su trebali malo odahnuti, došla im je ona, mala, nemoćna, tako naglo otrgnuta od zagrljaja vlastite majke i oca. Opet su neplanirano morali uzeti u ruke tijek sudbine jednog života u već poodmaklim godinama i manjkom snage.

Kad je tako pitala, možda je podsvjesno osjećala taj silan teret kojeg će cijelog života nositi i htjela je znati da li je netko ipak nesretniji od nje? Možda je tako tražila nadu, u saznanju da ima i težih sudbina od njene? Možda su i njoj nebrojeno puta razne susjede, tete, poznati i nepoznati ljudi rekli; jadno dijete, i to ju je jako boljelo. Možda je djed odgovorio kako je odgovorio da bi joj pružio tu nadu, zrno hrabrosti da nastavi dalje, bez obzira na teret kojeg će cijeli život nositi? Nekom je uvijek gore nego tebi, dijete drago.
Da, možda...
Ali, ipak...

Zašto se tješimo time da je nekom gore nego nama? Uvijek ima bolesnije djece, nesretnijih i siromašnijih ljudi. Zar je to neka utjeha? Ne bi trebala biti.
Utjeha bi trebala sasvim drukčije izgledati. Trebali bi se bolje vidjeti, više nastojati razumijeti.
Onda bi možda, barem donekle, bolje shvatili da se u svakom od nas krije neka težina koja nas određuje, zbog koje jesmo kakvi jesmo.

Svaka težina u sebi krije naznaku mudrosti. Svaka sudbina je važna i ima puno slojeva. Osuđivanje i etiketiranje ne daje odgovore na vlastita pitanja, čak dapače, samo daje lažnu sigurnost koja je prečesto klimava.
Jedino što daje poneke odgovore je prihvaćanje važnosti svakog života, nastojanje da se razumije što se skriva iza fasade. Ponekad je to divna, svjetla soba. Ponekad tamna i klaustofobična. Kako koji dan, kad uspomene naglo izrone, kad te osjećaji krivice gaze kao teretni vlak sa sto vagona.
Bilo bi divno kad se ne bi tješili time da je nekom gore nego nama, nego time da nas netko konačno nastoji razumijeti. I vidjeti, zaista vidjeti. (09:10/29.09.2017.)

Darko je Darko
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Darko je Darko

Majka koja ima dijete koje ne hoda, ne služi se rukama i ne priča, želi da njezino dijete makar ponešto uspije izgovoriti kako bi moglo komunicirati s njom i s drugim ljudima pa puno vježba

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Jan 2016 u 08:39
Ja nisam `samo pas` ja sam Didi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ja nisam `samo pas` ja sam Didi

Ne kužim ljude. Zaista ih ne kužim. Zato ih se ponekad bojim. Prije nego li sam dobila ime, bila sam kod gazde koji me stalno tukao i vikao na mene. Nakon što je shvatio da mora ponekad kup

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Dec 2015 u 08:08
Sretan rođendan
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sretan rođendan

Mala je Anđela otvorila oči. San je bio nemiran, i onako bunovna, nije u prvi tren shvatila gdje je. Ugledala je bijeli strop i naslutila metalne rešetke oko sebe. Osjetila je tupi udarac str

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Dec 2015 u 07:33
Ni pola miliona Djedova božičnjaka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ni pola miliona Djedova božičnjaka

Svaka skromna osoba je veći učitelj od bilo kojeg bahatog čovjeka koji se voli hvaliti svojim postignućima. Svaki siromašan čovjek ima veće znanje u poimanju života nego bilo ko

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Dec 2015 u 07:48
Nije važno
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nije važno

Znaš, reći ću ti iskreno... Nemoj se ljutiti što mi tvoje mišljenje o meni nije važno. Nije mi važno zbog toga, jer me ti gledaš ali pritom me ne vidiš. Vidi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Dec 2015 u 07:44
Sama
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sama

Kad si dugo vremena posve sama u borbi za nekog ili nešto što smatraš dobrim i pravednim, ispočetka osjećaš ljutnju. Stalno si postavljaš pitanja: - Zašto

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Dec 2015 u 07:31
Klik!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Klik!

A, što me pitaš kako sam... živa sam. Ako je to uopće neka prednost na ovakvom svijetu po kojem hoda sve više onih koji su sve manje živi.  Kako bih bila više

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Nov 2015 u 07:47
Posebne potrebe
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Posebne potrebe

Kad sretneš dijete s poteškoćama, nemoj od njega tražiti da se spusti na tvoj nivo, nego se ti nastoj dignuti na njegov.Jer, njemu ne treba novac da bi bio sretan. Dijete s pote&scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Nov 2015 u 07:31
Glava ispod jastuka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Glava ispod jastuka

Malena je Majda često u zadnje vrijeme spavala s glavom ispod jastuka.Imala je samo šest godina i nije mogla razumijeti zašto mama i tata  kasno navečer znaju vikati jedno na drug

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Nov 2015 u 09:27
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr