23Jul

Piti il` ne piti, pitanje je sad

Od kada pamtim za sebe slušam priče o štetnosti alkohola na ljudsko zdravlje. Ok, prihvaćam, samo mi nije jasno kako to da do sada nije propala niti jedna vinarija, tvornica piva, tvornica za proizvodnju alkoholnih pića? Čak mi je nedavno i moja liječnica savjetovala da popijem čašu vina nakon ručka i čašu nakon večere. Kada sam joj objasnio da ja ne pijem, samo me čudno pogledala i kroz zube promrmljala:
-“Moš' misliti, a od čega su vam otečena jetra“?
E sada, kada bi joj počeo objašnjavati povijest moje jetre, izbio bi sukob nesagledivih razmjera. S toga sam pokorno izjavio da ću početi piti samo dvije čaše vina.

Kada sam stigao kući rekao sam supruzi:

- „Poručila ti je doktorica da moraš svaki dan popiti po dvije čaše dobrog crnog vina radi kalcija u kostima“.
- „Jesi siguran da je to radi kalcija“?
- „Ej, ako hoćeš piti pij, ako nećeš, baš me briga, ali kada ti se kosti pretvore u prah, ja neću biti krivac“.
Vidio sam zadovoljstvo na supruginom licu, sada sam joj legalizirao svakodnevno pijenje čaše vina nakon ručka. Jednim udarcem ubio sam dvije muhe, a uz to dodao čašu i nakon večere.
Ovo sam ispričao samo iz razloga koliko smo spremni slušati autoritete, vjerovati reklamama, novinskim natpisima, pa čak i velečasnom ( pa bože moj i on je autoritet).

Radi održavanja dobrog zdravlja, trenutno pijem; Tibetansku gljivu, čaj od meda i cimeta i hrpu tableta, sve to razblažim s ponekom šumećom vitaminskom tabletom. Šećer ne koristim, osim što sam danas „maznuo“ tri palačinke sa nutelom. Što je to u odnosu na 12 palačinki koliko sam ih nekada znao pojesti, naravno, nakon obilnog ručka.

Htjedoh reći, u svemu treba biti umjeren, od hrane do sexa.

Nakon što sam „stesao“ 15-ak kilograma, počeo se pokazivati i interes, ženske populacije, za mene.

U ove ljetne dane običavam sjediti na jednoj terasi u centru grada i promatrati ljude (većinom žene) kako dokono šeću gradom. Procjenjujem njihovu dob, dimenzije, a ponekad i pogađam iz koje države dolaze, što su po zanimanju. Tada se sjetim svoje mladosti. Njemice su mahom bile trgovkinje, Engleskinje sekretarice, a Čehinje medicinske sestre.

Njemice su nosile lagane mokasinke na nogama, Engleskinje bi nabadale u štiklama s visokom petom. Kada bi one prolazile, već ako bi ih bilo dvije, čulo se kao da prolazi krdo konja. Sirote Čehinje hodale bi u japankama, tiho i nečujno. Uvijek sam bio slab na žene koje hodaju nečujno i moje supruga je jedna od njih. Sada bih volio da hoda malo bučnije, uvijek se stresem kada se kao duh stvori iza mojih leđa.

- „ Pa jesi ti normalna, jednoga dana ću doživjeti herc šlus, što se šunjaš“?
- „ Samo ljudi koji imaju nečistu savjest se isprepadaju, a tvoja očito baš i nije čista“.
- „ Molim? O čemu ti pričaš, moja savjest je čista kao dječja guza“.
- „ Je, kada se dijete pokaka. Nego kako je bilo danas na kavi s onim komadom“.
Bio sam šokiran, grozničavo sam razmišljao, tko me je vidio, tko je cinker.
- „Bila sam i ja jutros u gradu podići knjige u knjižnici pa sam te vidjela kako gugućeš s onom ženskom, nisam vas htjela smetati.
Oblio me znoj, što god da kažem, iz iskustva znam da ću se još više uvaliti.
- „ Ok. Uhvatila si me i što sada“?
- „ Ništa, samo sam ti htjela reći da je zgodna, dobro, možda ima koju kilu više, al' komad je i po, baš takve ti voliš.
Htjedoh joj reći, od kuda ona zna kakve ja komade volim, kada niti ja to ne znam, volim svakakve, daj što daš u ovim godinama. Nestala je kao što se i pojavila, kao duh.

Tada se sjetih toga susreta na prijepodnevnoj kavici. Leonarda je gospođa u ranim četrdesetima, često je meta muških tračeva u mom društvu, iako, nitko od nas do sada nije izmijenio s njom više od nekoliko rečenica osim Denisa koji radi na stanici za tehnički pregled vozila. On se jedino može pohvaliti da s njom često razgovara pošto je njen punoljetni auto često na granici ispravnosti. Svi smo mrzili Denisa zbog posla koji je radio.
- „Ej, ćao, smijem ti se pridružiti na kavi“?
Kada sam podigao pogled kao da me grom ošinuo. Ispred mene je stajala Leonarda. Svilena minica, duge noge, izraženi dekolte. Sunce se probijalo kroz lagano raširene butine. Za mene, pornić u centru grada. Naglo sam ustao, skoro sam prevrnuo cijeli stol.
- „Svakako izvoli samo“. Tresao sam se u transu.
Konobar je spasio stvar.
- „ Nesicu molim, vaniliju“.
- „ I meni još jednu, produženu“. Naručio sam i sebi iako niti „staru“ još nisam popio.
- „ I veliku čašu vode“. Još sam bio zbunjen, što zbunjen, šokiran. Pogledao sam oko sebe dali me
tko gleda. Nema nikoga. E jebote život, sada kada baš trebam publiku nema nikoga, svi rade. Pomirio sam se sa sudbinom. Znam nitko mi neće vjerovati, a i konobar je novi.
Leonarda je imala manire prave dame. Znala je da se nosi. Uvijek našminkana, dotjerana. Pričalo se da je „opslužuje“ neki Talijan koji je povremeno posjećuje. Naravno, nitko ga nikada nije vidio. Uh što bi ja volio da sam taj Talijan, bar koji sat, ma što sat, koju minutu. U tome razmišljanju me prekide njen glas.
- „ Iznenađen si i zbunjen što sam sjela pored tebe“? Nešto sam promrmljao sebi u bradu. Nisam niti ja sam sebe razumio.
- „ Promatram te već neko vrijeme, sve bolje i bolje mi izgledaš“. Tada sam se ozbiljno počeo
preznojavati. Prebacila je nogu preko noge kao Sharon Stone u „Sirovim strastima“. Srce mi je počelo štekati.
- „ Znaš divim ti se već neko vrijeme“. Sada sam počeo blijediti.
- „ Stvarno si se neko vrijeme zapustio, sada si baš fit. Moram te nešto zamoliti, molim te nemoj me
odbiti“. Toga trenutka je konobar donio kave. Mislim da mi je spasio život. Veliku čašu vode sam ispio naiskap. Sad ili nikad.
- „ Nastavi molim te, slušam“. Vračao sam se u formu. Hladna voda me povratila u život. Bio sam
pomalo nesretan, pa gdje je sada netko iz moga društva da čuje kako me, nedodirljiva Leonarda moli. Sjetio sam se Denisa. Jebeš ti tvoj tehnički pregled, vidi mene.
- „ Obično to ne radim, to nije moj stil, ali .... ma ne znam, neugodno mi je“.
Oho, njoj je neugodno, a meni nije bilo neugodno škicati ispod tamnih naočala, praviti se da ju ne vidim. Prelaziti na drugu stranu ulice samo da bi mi rekla „ĆAO“ i odgibala. Došla maca na vratanca.
Sada sam se već i pomalo razbahatio. Na brzinu sam kovao plan, dali da ju u početku odbijem, zašto ne, neka malo pati. Koliko se samo puta moj prijatelj Goran zbog nje napio. Pa dobro, napio se on bezbroj puta i zbog drugih žena, zapravo, kada god bi se napio, neka žena bi bila razlog, tada bi i zaplakao.
- „ Ma reci samo, nije bed“. Ohrabrivao sam ju.
- „ Ne znam kako da te pitam, molim te reci mi na koji si način skinuo višak kila, vidiš i ja sam se
malo razvalila, trebala bih i ja malo stesati višak“.
- „ Crnim vinom, jednu čašu nakon ručka i jednu čašu nakon večere, obavezno u društvu, a da bi
primjena lijeka bila potpuna mogu ti ja, da ti šapnem, praviti društvo“.
Slatko se nasmijala.
- „ Vrag si ti, vidim ja kako me gledaš svaki puta i ne samo mene, nego pazi se, žena ti je upravo
prošla drugom stranom ulice“.
- „ Haha, moja žena, ona upravo čita knjigu „Smrt u Istanbulu“ ili gleda neku Tursku seriju“.
Leonarda se ustala.
- „ Hvala ti na kavici i na savjetu, odoh u Enoteku kupiti par butelja finog crnog vina i od danas
krećem s terapijom. Nisam niti znala da je tako jednostavna, a ja uz to i volim crno vino, još samo moram naći društvo. Za tebe sam čula da ne piješ, da znam da piješ, možda bi te pozvala na terapiju. Odoh. Ćaooooo“.
Odlepršala je u svojoj laganoj haljinici. Neki turisti dugo su gledali za njom i nešto komentirali. Mene su samo ovlaš pogledali, vidio sam sažaljenje u njihovim očima.
Nakon svega čovjek se pita: PITI IL' NE PITI, PITANJE JE SAD?

Ideali su za budale
Sabotaža

Ideali su za budale

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima j

By: Sabotaža | 07 Jul 2018 u 10:36
Dvoboj u sedam i deset
Sabotaža

Dvoboj u sedam i deset

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.Toga trena upalila se moja p

By: Sabotaža | 02 Jun 2018 u 08:30
Ja je ljubim, ona podriguje
Sabotaža

Ja je ljubim, ona podriguje

Ljudi moji ova neka nova vremena su me potpuno pregazila. Nema više slobode izražavanja, mišljenja i kretanja. Ovo s izražavanjem mi i nije nešto novo. Ova moja kada god ne&scar

By: Sabotaža | 26 May 2018 u 09:01
Lovački mesni narezak
Sabotaža

Lovački mesni narezak

Sjedim jutros na mojoj terasi i dok srčem kavu s užitkom, gledam ovu moju koja, već dobrih pola sata, kantu po kantu zaljeva voćke po dvorištu. Nešto si mislim, pa koji sam ja klinac

By: Sabotaža | 29 Apr 2018 u 07:59
Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?
Sabotaža

Da li sam ja dovoljno (ne)kulturan?

Što sam stariji sve više sam u uvjerenju da su mnoge stvari negdje zapisane, pretpostavljam u nekom kodu, da li DNK ili nekom drugom, pojma nemam. Nakon što, u životu, ispuca&sca

By: Sabotaža | 07 Apr 2018 u 08:40
Vodič za gastarbajtere iz Njemačke
Sabotaža

Vodič za gastarbajtere iz Njemačke

Mogu se pohvaliti činjenicom da sam u životu ispratio (i dočekao) već tri generacije gastarbajtera. Prva generacija su bili očevi mojih prijatelja (opisano u mojoj knjizi "Svi moji ratovi"). Drug

By: Sabotaža | 05 Jan 2018 u 09:15
Život nakon ili prije Apokalipse
Sabotaža

Život nakon ili prije Apokalipse

Kada kažu da je lako biti muško diže mi se (hellooooo, polako) kosa na glavi. Dobro, ja je baš i nemam, ali hipotetski, dizala bi mi se, garant.A ova priča ide ovako:Dođem danas na r

By: Sabotaža | 04 Nov 2017 u 09:36
Svadbarskim sokakom
Sabotaža

Svadbarskim sokakom

Konačno sam i ja nakon duuugih godina dobio priliku da na duže vrijeme posjetim svoj rodni kraj. Poziv na svadbu moje nećake me je jako obradovao, a boravak od punih tjedan dana omogućila mi je av

By: Sabotaža | 22 Oct 2017 u 08:24
Cica i guzica
Sabotaža

Cica i guzica

Gledam ovu pizdariju u Splitu. Kaže sto iljada mulaca će da se drmusa i partija tri dana, a „svirače“ naj poznatiji Dj-evi. Gledam te „svirače“, hrpa dugmadi i mixera ispre

By: Sabotaža | 27 Aug 2017 u 20:19
Niko tako himen
Sabotaža

Niko tako himen

Jutros tek što je kazaljka prešla brojku 9 za nekih 35-40 minuta kad evo ti ding-dong. Kreten lego na zvono ko narkoman na iglu i ne skida se. Pa jebote ćuk, a taman sam onu bario cijel

By: Sabotaža | 12 Aug 2017 u 08:10
Ukupno vijesti 241

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr