19Nov

Piti il` ne piti, pitanje je sad

Od kada pamtim za sebe slušam priče o štetnosti alkohola na ljudsko zdravlje. Ok, prihvaćam, samo mi nije jasno kako to da do sada nije propala niti jedna vinarija, tvornica piva, tvornica za proizvodnju alkoholnih pića? Čak mi je nedavno i moja liječnica savjetovala da popijem čašu vina nakon ručka i čašu nakon večere. Kada sam joj objasnio da ja ne pijem, samo me čudno pogledala i kroz zube promrmljala:
-“Moš' misliti, a od čega su vam otečena jetra“?
E sada, kada bi joj počeo objašnjavati povijest moje jetre, izbio bi sukob nesagledivih razmjera. S toga sam pokorno izjavio da ću početi piti samo dvije čaše vina.

Kada sam stigao kući rekao sam supruzi:

- „Poručila ti je doktorica da moraš svaki dan popiti po dvije čaše dobrog crnog vina radi kalcija u kostima“.
- „Jesi siguran da je to radi kalcija“?
- „Ej, ako hoćeš piti pij, ako nećeš, baš me briga, ali kada ti se kosti pretvore u prah, ja neću biti krivac“.
Vidio sam zadovoljstvo na supruginom licu, sada sam joj legalizirao svakodnevno pijenje čaše vina nakon ručka. Jednim udarcem ubio sam dvije muhe, a uz to dodao čašu i nakon večere.
Ovo sam ispričao samo iz razloga koliko smo spremni slušati autoritete, vjerovati reklamama, novinskim natpisima, pa čak i velečasnom ( pa bože moj i on je autoritet).

Radi održavanja dobrog zdravlja, trenutno pijem; Tibetansku gljivu, čaj od meda i cimeta i hrpu tableta, sve to razblažim s ponekom šumećom vitaminskom tabletom. Šećer ne koristim, osim što sam danas „maznuo“ tri palačinke sa nutelom. Što je to u odnosu na 12 palačinki koliko sam ih nekada znao pojesti, naravno, nakon obilnog ručka.

Htjedoh reći, u svemu treba biti umjeren, od hrane do sexa.

Nakon što sam „stesao“ 15-ak kilograma, počeo se pokazivati i interes, ženske populacije, za mene.

U ove ljetne dane običavam sjediti na jednoj terasi u centru grada i promatrati ljude (većinom žene) kako dokono šeću gradom. Procjenjujem njihovu dob, dimenzije, a ponekad i pogađam iz koje države dolaze, što su po zanimanju. Tada se sjetim svoje mladosti. Njemice su mahom bile trgovkinje, Engleskinje sekretarice, a Čehinje medicinske sestre.

Njemice su nosile lagane mokasinke na nogama, Engleskinje bi nabadale u štiklama s visokom petom. Kada bi one prolazile, već ako bi ih bilo dvije, čulo se kao da prolazi krdo konja. Sirote Čehinje hodale bi u japankama, tiho i nečujno. Uvijek sam bio slab na žene koje hodaju nečujno i moje supruga je jedna od njih. Sada bih volio da hoda malo bučnije, uvijek se stresem kada se kao duh stvori iza mojih leđa.

- „ Pa jesi ti normalna, jednoga dana ću doživjeti herc šlus, što se šunjaš“?
- „ Samo ljudi koji imaju nečistu savjest se isprepadaju, a tvoja očito baš i nije čista“.
- „ Molim? O čemu ti pričaš, moja savjest je čista kao dječja guza“.
- „ Je, kada se dijete pokaka. Nego kako je bilo danas na kavi s onim komadom“.
Bio sam šokiran, grozničavo sam razmišljao, tko me je vidio, tko je cinker.
- „Bila sam i ja jutros u gradu podići knjige u knjižnici pa sam te vidjela kako gugućeš s onom ženskom, nisam vas htjela smetati.
Oblio me znoj, što god da kažem, iz iskustva znam da ću se još više uvaliti.
- „ Ok. Uhvatila si me i što sada“?
- „ Ništa, samo sam ti htjela reći da je zgodna, dobro, možda ima koju kilu više, al' komad je i po, baš takve ti voliš.
Htjedoh joj reći, od kuda ona zna kakve ja komade volim, kada niti ja to ne znam, volim svakakve, daj što daš u ovim godinama. Nestala je kao što se i pojavila, kao duh.

Tada se sjetih toga susreta na prijepodnevnoj kavici. Leonarda je gospođa u ranim četrdesetima, često je meta muških tračeva u mom društvu, iako, nitko od nas do sada nije izmijenio s njom više od nekoliko rečenica osim Denisa koji radi na stanici za tehnički pregled vozila. On se jedino može pohvaliti da s njom često razgovara pošto je njen punoljetni auto često na granici ispravnosti. Svi smo mrzili Denisa zbog posla koji je radio.
- „Ej, ćao, smijem ti se pridružiti na kavi“?
Kada sam podigao pogled kao da me grom ošinuo. Ispred mene je stajala Leonarda. Svilena minica, duge noge, izraženi dekolte. Sunce se probijalo kroz lagano raširene butine. Za mene, pornić u centru grada. Naglo sam ustao, skoro sam prevrnuo cijeli stol.
- „Svakako izvoli samo“. Tresao sam se u transu.
Konobar je spasio stvar.
- „ Nesicu molim, vaniliju“.
- „ I meni još jednu, produženu“. Naručio sam i sebi iako niti „staru“ još nisam popio.
- „ I veliku čašu vode“. Još sam bio zbunjen, što zbunjen, šokiran. Pogledao sam oko sebe dali me
tko gleda. Nema nikoga. E jebote život, sada kada baš trebam publiku nema nikoga, svi rade. Pomirio sam se sa sudbinom. Znam nitko mi neće vjerovati, a i konobar je novi.
Leonarda je imala manire prave dame. Znala je da se nosi. Uvijek našminkana, dotjerana. Pričalo se da je „opslužuje“ neki Talijan koji je povremeno posjećuje. Naravno, nitko ga nikada nije vidio. Uh što bi ja volio da sam taj Talijan, bar koji sat, ma što sat, koju minutu. U tome razmišljanju me prekide njen glas.
- „ Iznenađen si i zbunjen što sam sjela pored tebe“? Nešto sam promrmljao sebi u bradu. Nisam niti ja sam sebe razumio.
- „ Promatram te već neko vrijeme, sve bolje i bolje mi izgledaš“. Tada sam se ozbiljno počeo
preznojavati. Prebacila je nogu preko noge kao Sharon Stone u „Sirovim strastima“. Srce mi je počelo štekati.
- „ Znaš divim ti se već neko vrijeme“. Sada sam počeo blijediti.
- „ Stvarno si se neko vrijeme zapustio, sada si baš fit. Moram te nešto zamoliti, molim te nemoj me
odbiti“. Toga trenutka je konobar donio kave. Mislim da mi je spasio život. Veliku čašu vode sam ispio naiskap. Sad ili nikad.
- „ Nastavi molim te, slušam“. Vračao sam se u formu. Hladna voda me povratila u život. Bio sam
pomalo nesretan, pa gdje je sada netko iz moga društva da čuje kako me, nedodirljiva Leonarda moli. Sjetio sam se Denisa. Jebeš ti tvoj tehnički pregled, vidi mene.
- „ Obično to ne radim, to nije moj stil, ali .... ma ne znam, neugodno mi je“.
Oho, njoj je neugodno, a meni nije bilo neugodno škicati ispod tamnih naočala, praviti se da ju ne vidim. Prelaziti na drugu stranu ulice samo da bi mi rekla „ĆAO“ i odgibala. Došla maca na vratanca.
Sada sam se već i pomalo razbahatio. Na brzinu sam kovao plan, dali da ju u početku odbijem, zašto ne, neka malo pati. Koliko se samo puta moj prijatelj Goran zbog nje napio. Pa dobro, napio se on bezbroj puta i zbog drugih žena, zapravo, kada god bi se napio, neka žena bi bila razlog, tada bi i zaplakao.
- „ Ma reci samo, nije bed“. Ohrabrivao sam ju.
- „ Ne znam kako da te pitam, molim te reci mi na koji si način skinuo višak kila, vidiš i ja sam se
malo razvalila, trebala bih i ja malo stesati višak“.
- „ Crnim vinom, jednu čašu nakon ručka i jednu čašu nakon večere, obavezno u društvu, a da bi
primjena lijeka bila potpuna mogu ti ja, da ti šapnem, praviti društvo“.
Slatko se nasmijala.
- „ Vrag si ti, vidim ja kako me gledaš svaki puta i ne samo mene, nego pazi se, žena ti je upravo
prošla drugom stranom ulice“.
- „ Haha, moja žena, ona upravo čita knjigu „Smrt u Istanbulu“ ili gleda neku Tursku seriju“.
Leonarda se ustala.
- „ Hvala ti na kavici i na savjetu, odoh u Enoteku kupiti par butelja finog crnog vina i od danas
krećem s terapijom. Nisam niti znala da je tako jednostavna, a ja uz to i volim crno vino, još samo moram naći društvo. Za tebe sam čula da ne piješ, da znam da piješ, možda bi te pozvala na terapiju. Odoh. Ćaooooo“.
Odlepršala je u svojoj laganoj haljinici. Neki turisti dugo su gledali za njom i nešto komentirali. Mene su samo ovlaš pogledali, vidio sam sažaljenje u njihovim očima.
Nakon svega čovjek se pita: PITI IL' NE PITI, PITANJE JE SAD?

Drž se ti Kurza
Sabotaža

Drž se ti Kurza

Ova južina me 'pere' već danima. Ma nisam vam ja neki meteoropata nego mislim da mi se sve pomalo skupilo. Do penzije još barem tjedan dana. U autu gore crvena svijetla kao da sam u diskoteci

By: Sabotaža | 03 Nov 2018 u 08:50
Tko o čemu - on o sexu
Sabotaža

Tko o čemu - on o sexu

Nekako svakim danom što sam stariji držim se svojih uhodanih rituala. Negdje sam pročitao da je to u mojim godinama jako važno. Čisto ono, sve znaš unaprijed. Svaki ti je pokret uvje

By: Sabotaža | 05 Oct 2018 u 07:59
Zvao sam je Emily
Sabotaža

Zvao sam je Emily

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 12 Sep 2018 u 07:45
Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka
Sabotaža

Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka

Jutro, tek pokoji sat nakon svitanja probudi me krik koji je uz kuknjavu prerastao u žestoki plač. Inače ne volim nasilna buđenja. Nekako mi je prirodnije kada se sam od sebe probudim ranom zorom

By: Sabotaža | 08 Sep 2018 u 08:58
Sva sreća pa sam bio urokan
Sabotaža

Sva sreća pa sam bio urokan

Obično kada odem nekom liječniku specijalisti on mi kaže 'molim vas da terapiju uzimate redovno svaki dan, po mogućnosti u isto vrijeme'.Ja kao prvi Titov pionir koji je položio zakletvu o bla bl

By: Sabotaža | 31 Aug 2018 u 10:30
Kako da se uda kada joj je svaka subota radna
Sabotaža

Kako da se uda kada joj je svaka subota radna

Upravo sam odgledao jedan romantičan film i jednostavno nisam izdržao. Na kraju sam zaplakao. Zapravo o čemu se radi? Sjedi jedan macho mladić sam u kući koja ima dvadesetak soba. Ispred kuće (v

By: Sabotaža | 25 Aug 2018 u 07:30
U našem gradu svi se znadu
Sabotaža

U našem gradu svi se znadu

Da ja živim u najdosadnijem naselju na svijetu to je već opće poznata stvar. Tu se ništa nikada ne događa. A kada se i dogodi to je toliko mizerno da niti kere ne zalaju. Kad smo već kod

By: Sabotaža | 16 Aug 2018 u 07:21
Ideali su za budale
Sabotaža

Ideali su za budale

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima j

By: Sabotaža | 07 Jul 2018 u 10:36
Dvoboj u sedam i deset
Sabotaža

Dvoboj u sedam i deset

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.Toga trena upalila se moja p

By: Sabotaža | 02 Jun 2018 u 08:30
Ja je ljubim, ona podriguje
Sabotaža

Ja je ljubim, ona podriguje

Ljudi moji ova neka nova vremena su me potpuno pregazila. Nema više slobode izražavanja, mišljenja i kretanja. Ovo s izražavanjem mi i nije nešto novo. Ova moja kada god ne&scar

By: Sabotaža | 26 May 2018 u 09:01
Ukupno vijesti 248

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr