22Nov

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ...
( Istinita priča )

Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovarati. Bilo je tu riječi o najboljim hranjivim kremama, o tome kako im muževi niš ne kuže, divljenje jedne torbici one druge koja je koštala kao prosječni frižider, o djeci koju škola niš ne odgaja nego samo maltretira nekakvim nebulozama pa onda one doma imaju posla kao da i same idu u školu a niš ne kuže, o definitivnim zaključcima: „ma, kupit ću si one čizme pa nek sve ide vrit“, o prijateljici koja je postala čudna jer se zakopala u kuću i brije po nekoj alternativi, brate mili, ponaša se kao da je udarila negdje glavom pa je preko noći postala sasvim druga osoba, ne možeš na kraj s njom, ponaša se kao da je svu pamet ovog svijeta popila, o tome hoće li i ove godine na skijanje u Austriju, i tako...

Odjednom je razgovor skrenuo na temu, facebook.
- Nisi baš aktivna u zadnje vrijeme – konstatirala je prva.
- To ne znači da me nema. Samo škicam pomalo, ne da mi se komentirati. Komentiraš nešto pa te napadnu, ma mislim, ono... kao da sam im babu ubila. Par puta sam to doživjela i stvarno mi se ne da više.
- Da, kužim. I meni se to dogodilo, al im ne dam gušt. Ja im frknem svoje pa nek si misle. Sloboda govora, kužiš?
- Kužim, ali se meni to ne da u zadnje vrijeme. Dosta mi je mojih sranja, mislim, ono, imam ih dovoljno, i previše.
- Kužim.
- Daj mi, molim te, iskreno reci, što misliš o šeranju onih slika bolesne djece? O statusima njihovih majki?
- Iskreno? Najiskrenije? Bila sam na jednoj stranici takve majke i totalno me bacila u bed. Piše o nekom ponosu, o borbi, sve tako nešto. Treba mi pozitiva jer i ja imam svoja sranja, kužiš? Odfrendala sam stranicu. Ja nemam bolesno dijete i ne znam zašto bih to trebala čitati. Kao, trebala bih nešto shvatiti. Što da shvatim? Pa jebote, nemam ja to doma, zašto bih to ja trebala shvatiti, kužiš?
- E, pa hvala Bogu da isto mislimo. Ma, mislim... sorry, žao mi je tvog djeteta, ali što sad? Ja nemam bolesno dijete, što ja imam s tim? Ne daj Bože da mi se takvo nešto dogodi, onda bih imala nešto s tim, ali za sad, hvala dragom Bogu, nemam. Ja dođem na fejs da se malo odmorim i zabavim, a kad tamo u facu mi tresne slika bolesnog djeteta. Ma, mislim... Preskačem koliko mogu.
- Da. Ali, stvarno mi nije jasno kako uopće imaju potrebu stavljati slike svoje bolesne djece na aparatima i u kolicima. Totalno deprimirajuće, kužiš što ti hoću reći? Svaka majka voli svoje dijete, ma kakvo bilo, ali ipak... Kužiš?
- Ma mislim... Sve neka socijala. Stalno se bune kako im malo država daje. Jebote, kome daje? Svi se nešto bune a ne bi prstom mrdnuli. Moj se muž raspada od posla zbog nas. Ne vidim ga po tri mjeseca.
- I moj. Svaki dan neki sastanci s investitorima. Djeca ga toliko malo vide da je dobro da ga uopće zovu, tata. Kao da je ikome lako. Kužiš?
- Ma mislim, stvarno...

I tako je razgovor tekao dalje. Nisu ni primijetile da za stolom ispred njih sjedi jedna žena u prilično čudnoj pozi, okrenuta im leđima. Možda bi je i primijetile da je imala njegovanu frizuru kao one, torbicu koja je očito koštala kao prosječan frižider ili čizmice za kojima jedna od njih toliko čezne. Ali, ta je žena imala na sebi samo umoran pogled bez šminke, čistu kosu sa vidljivim početkom sijedog izrasta, čistu i lijepu majicu, traperice i praktičnu platnenu torbu. Naručila si je macchiato, usula šećer i taman počela miješati kad je razgovor skrenuo na temu bolesne djece. Nije imala namjeru prisluškivati, ali dame su bile dovoljno glasne da nije mogla ne ih čuti. Zastala je u pol miješanja i tako je, nepomično, sa žlicom u kavi, dugo ostala. Malo se nešto kolebala, ali se ipak na kraju okrenula i rekla.
- Oprostite što se miješam u vaš razgovor, nisam htjela prisluškivati ali ste prilično glasne pa sam sve čula, htjela ne htjela. Ja sam jedna od tih majki koja je jako ponosna na svoje dijete s velikim teškoćama. Ponosna sam na njega jer je moje dijete više prošlo nego što bi mnogi u tri života. Ponosna sam i na sebe jer se moje dijete, bez obzira na sve što je prošlo, često smije. Zbog toga jer u sebi ne krije ni trunku zlobe i nije sposobno nikog mrziti i osuđivati. Ponosna sam jer je svojim postojanjem promijenilo dosta osoba u svojoj blizini, dajući im do znanja što je zaista važno. Ponosna jer mu ne treba ništa od stvari da bi se osjećalo sretnim. Ovo je prvi put nakon dva mjeseca da sam uspjela sama izaći iz kuće. Moje dijete nije bilo dobro i ja se nisam usuđivala maknuti od njega. Sad sam si uzela sat vremena dok mi je suprug doma i pazi na dijete, koje je malo bolje, da barem malo odmorim i napunim baterije za dalje. Stvarno sam htjela u miru popiti svoj macchiato, srediti misli i malo odahnuti, ali slika vas dvije mi je to pokvarila. Ali, znate...
- Ne moram ja to slušati. Ma, mislim... – zgroženo je rekla jedna dama.
- Primijetila sam da često koristite riječi, „ma mislim i kužiš“. E, onda pokušajte misliti i kužiti. Nitko ne zna što ga u životu čeka. Mi ne stavljamo slike naše djece kako bi se ljudi nad njima rasplakali, jer mrzimo žaljenje. To nam je od svega najgore. Stavljamo slike da bi ih se prihvatilo kao jednakovrijedne. Jer to i jesu. Njima treba isto kao i vašoj djeci, da ih se voli, da uče i da se osjećaju prihvaćenima bez obzira što se po nečemu razlikuju. Ne, vi ne morate gledati njihove slike i čitati statuse o njihovoj borbi. Nitko vas na to ne tjera. Ali, suditi majkama da stalno nešto traže a ne znati koliko koštaju terapije za takvu djecu da im se stanje barem ne bi pogoršalo, koliko koštaju ortopetska pomagala, privatni liječnici jer neki pomažu više od društvenih pa dajemo sve od sebe da im ih i priuštimo, suditi majkama jer ne rade a ne znati da se zbog bolesti ne mogu od njih mrdnuti a pomoći i podrške nema, kako ni državne tako ni privatne, je krajnje neznanje i bahatost. To je diskriminacija, drage moje.
- Ma mislim... – ponovila je prva.
- Ma, kužite, ja nisam mislila... – počela je druga.
- Pa, potrudite se onda da: „Ma mislim“ i „Kužiš“, sprovedete u dijela – rekla je majka – dotle si kupite one čizmice pa nek sve ode lijepo vrit i odite na skijanje da vam prijatelji ne bi pomislili da ste otišli vrit sa statusom u društvu, ne daj Bože. Našu borbu zaista ne morate pratiti, ne morate je ni podržati, ni razumijeti, ali bogme je nećete ni podcjenjivati. Ne pred jednom majkom.
Zatim je ustala, pozvala konobara i platila sve tri narudžbe.
- Častim vas jer ste to morale slušati, htjele ne htjele. Želim vam ugodan dan.

Dok je polako odlazila prema svom domu, najprije je mislila da će zaplakati. Ali, nije. Nije žalila sebe. U tom je trenutku žalila one ljude koji ne znaju prepoznati anđele na zemlji i njihovu svrhu. Samo čizmice zbog kojih će možda sve otići vrit.

Kada konačno pukneš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Nov 2017 u 08:12
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ne dam dušu za dva crna i dva bijela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela

Neka sve ide kamo i kako hoće, ja ću po svom.Nemam blagog pojma da li je to dobro ili nije, ali znam i vidim da nije dobro ni tamo kamo ovaj svijet ide. Ne da nije dobro, nego je grozno.Sva ta opsje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Oct 2017 u 09:54
Bit će bolje jednog dana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bit će bolje jednog dana

Kad se mršavi prestanu zlurado smijati debelima. Kada ljepotani i ljepotice ne budu sebe smatrali više vrijednima od onih prosječnog izgleda. Kad moćni bogatuni prestanu misliti da su

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Oct 2017 u 07:20
Pokušaj razumijevanja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2017 u 09:13
Mala kuća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mala kuća

Mala, samotna kuća na obali mora. Sasvim mala. U malu kuću puno više stane. U malu kuću stane više dobrih jutara i lakih noći. Lakše se čuje smijeh. I suza, kad kapne na ne

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2017 u 07:29
Baš kako treba
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Baš kako treba

Znate, postoje tamo neka posebna djeca. Većina ljudi, kad ih samo površno pogleda, zaključi kako ta djeca nisu baš kako treba. Pa tako kažu da:neka od njih ne mogu hodati baš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Sep 2017 u 08:49
Košulja s prozirnim džepovima
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Košulja s prozirnim džepovima

Ako bih mogla odjenuti košulju satkanu od niti duše, sa sedam prozirnih džepova u kojima možeš naslutiti sadržaj, da li bih ti bila lijepa jer bi me, i da ti to nije namjera, i

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2017 u 08:15
Jastuk od perja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jastuk od perja

Nedavno mi je netko rekao da je povjerenje poput jastuka od perja. Pošto se nalazim usred nekog čudnog razdoblja u kojem se upravo borim s povjerenjem u sebe i u druge, ta usporedba prilično

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Aug 2017 u 09:49
Ukupno vijesti 198

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr