23Feb

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ...
( Istinita priča )

Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovarati. Bilo je tu riječi o najboljim hranjivim kremama, o tome kako im muževi niš ne kuže, divljenje jedne torbici one druge koja je koštala kao prosječni frižider, o djeci koju škola niš ne odgaja nego samo maltretira nekakvim nebulozama pa onda one doma imaju posla kao da i same idu u školu a niš ne kuže, o definitivnim zaključcima: „ma, kupit ću si one čizme pa nek sve ide vrit“, o prijateljici koja je postala čudna jer se zakopala u kuću i brije po nekoj alternativi, brate mili, ponaša se kao da je udarila negdje glavom pa je preko noći postala sasvim druga osoba, ne možeš na kraj s njom, ponaša se kao da je svu pamet ovog svijeta popila, o tome hoće li i ove godine na skijanje u Austriju, i tako...

Odjednom je razgovor skrenuo na temu, facebook.
- Nisi baš aktivna u zadnje vrijeme – konstatirala je prva.
- To ne znači da me nema. Samo škicam pomalo, ne da mi se komentirati. Komentiraš nešto pa te napadnu, ma mislim, ono... kao da sam im babu ubila. Par puta sam to doživjela i stvarno mi se ne da više.
- Da, kužim. I meni se to dogodilo, al im ne dam gušt. Ja im frknem svoje pa nek si misle. Sloboda govora, kužiš?
- Kužim, ali se meni to ne da u zadnje vrijeme. Dosta mi je mojih sranja, mislim, ono, imam ih dovoljno, i previše.
- Kužim.
- Daj mi, molim te, iskreno reci, što misliš o šeranju onih slika bolesne djece? O statusima njihovih majki?
- Iskreno? Najiskrenije? Bila sam na jednoj stranici takve majke i totalno me bacila u bed. Piše o nekom ponosu, o borbi, sve tako nešto. Treba mi pozitiva jer i ja imam svoja sranja, kužiš? Odfrendala sam stranicu. Ja nemam bolesno dijete i ne znam zašto bih to trebala čitati. Kao, trebala bih nešto shvatiti. Što da shvatim? Pa jebote, nemam ja to doma, zašto bih to ja trebala shvatiti, kužiš?
- E, pa hvala Bogu da isto mislimo. Ma, mislim... sorry, žao mi je tvog djeteta, ali što sad? Ja nemam bolesno dijete, što ja imam s tim? Ne daj Bože da mi se takvo nešto dogodi, onda bih imala nešto s tim, ali za sad, hvala dragom Bogu, nemam. Ja dođem na fejs da se malo odmorim i zabavim, a kad tamo u facu mi tresne slika bolesnog djeteta. Ma, mislim... Preskačem koliko mogu.
- Da. Ali, stvarno mi nije jasno kako uopće imaju potrebu stavljati slike svoje bolesne djece na aparatima i u kolicima. Totalno deprimirajuće, kužiš što ti hoću reći? Svaka majka voli svoje dijete, ma kakvo bilo, ali ipak... Kužiš?
- Ma mislim... Sve neka socijala. Stalno se bune kako im malo država daje. Jebote, kome daje? Svi se nešto bune a ne bi prstom mrdnuli. Moj se muž raspada od posla zbog nas. Ne vidim ga po tri mjeseca.
- I moj. Svaki dan neki sastanci s investitorima. Djeca ga toliko malo vide da je dobro da ga uopće zovu, tata. Kao da je ikome lako. Kužiš?
- Ma mislim, stvarno...

I tako je razgovor tekao dalje. Nisu ni primijetile da za stolom ispred njih sjedi jedna žena u prilično čudnoj pozi, okrenuta im leđima. Možda bi je i primijetile da je imala njegovanu frizuru kao one, torbicu koja je očito koštala kao prosječan frižider ili čizmice za kojima jedna od njih toliko čezne. Ali, ta je žena imala na sebi samo umoran pogled bez šminke, čistu kosu sa vidljivim početkom sijedog izrasta, čistu i lijepu majicu, traperice i praktičnu platnenu torbu. Naručila si je macchiato, usula šećer i taman počela miješati kad je razgovor skrenuo na temu bolesne djece. Nije imala namjeru prisluškivati, ali dame su bile dovoljno glasne da nije mogla ne ih čuti. Zastala je u pol miješanja i tako je, nepomično, sa žlicom u kavi, dugo ostala. Malo se nešto kolebala, ali se ipak na kraju okrenula i rekla.
- Oprostite što se miješam u vaš razgovor, nisam htjela prisluškivati ali ste prilično glasne pa sam sve čula, htjela ne htjela. Ja sam jedna od tih majki koja je jako ponosna na svoje dijete s velikim teškoćama. Ponosna sam na njega jer je moje dijete više prošlo nego što bi mnogi u tri života. Ponosna sam i na sebe jer se moje dijete, bez obzira na sve što je prošlo, često smije. Zbog toga jer u sebi ne krije ni trunku zlobe i nije sposobno nikog mrziti i osuđivati. Ponosna sam jer je svojim postojanjem promijenilo dosta osoba u svojoj blizini, dajući im do znanja što je zaista važno. Ponosna jer mu ne treba ništa od stvari da bi se osjećalo sretnim. Ovo je prvi put nakon dva mjeseca da sam uspjela sama izaći iz kuće. Moje dijete nije bilo dobro i ja se nisam usuđivala maknuti od njega. Sad sam si uzela sat vremena dok mi je suprug doma i pazi na dijete, koje je malo bolje, da barem malo odmorim i napunim baterije za dalje. Stvarno sam htjela u miru popiti svoj macchiato, srediti misli i malo odahnuti, ali slika vas dvije mi je to pokvarila. Ali, znate...
- Ne moram ja to slušati. Ma, mislim... – zgroženo je rekla jedna dama.
- Primijetila sam da često koristite riječi, „ma mislim i kužiš“. E, onda pokušajte misliti i kužiti. Nitko ne zna što ga u životu čeka. Mi ne stavljamo slike naše djece kako bi se ljudi nad njima rasplakali, jer mrzimo žaljenje. To nam je od svega najgore. Stavljamo slike da bi ih se prihvatilo kao jednakovrijedne. Jer to i jesu. Njima treba isto kao i vašoj djeci, da ih se voli, da uče i da se osjećaju prihvaćenima bez obzira što se po nečemu razlikuju. Ne, vi ne morate gledati njihove slike i čitati statuse o njihovoj borbi. Nitko vas na to ne tjera. Ali, suditi majkama da stalno nešto traže a ne znati koliko koštaju terapije za takvu djecu da im se stanje barem ne bi pogoršalo, koliko koštaju ortopetska pomagala, privatni liječnici jer neki pomažu više od društvenih pa dajemo sve od sebe da im ih i priuštimo, suditi majkama jer ne rade a ne znati da se zbog bolesti ne mogu od njih mrdnuti a pomoći i podrške nema, kako ni državne tako ni privatne, je krajnje neznanje i bahatost. To je diskriminacija, drage moje.
- Ma mislim... – ponovila je prva.
- Ma, kužite, ja nisam mislila... – počela je druga.
- Pa, potrudite se onda da: „Ma mislim“ i „Kužiš“, sprovedete u dijela – rekla je majka – dotle si kupite one čizmice pa nek sve ode lijepo vrit i odite na skijanje da vam prijatelji ne bi pomislili da ste otišli vrit sa statusom u društvu, ne daj Bože. Našu borbu zaista ne morate pratiti, ne morate je ni podržati, ni razumijeti, ali bogme je nećete ni podcjenjivati. Ne pred jednom majkom.
Zatim je ustala, pozvala konobara i platila sve tri narudžbe.
- Častim vas jer ste to morale slušati, htjele ne htjele. Želim vam ugodan dan.

Dok je polako odlazila prema svom domu, najprije je mislila da će zaplakati. Ali, nije. Nije žalila sebe. U tom je trenutku žalila one ljude koji ne znaju prepoznati anđele na zemlji i njihovu svrhu. Samo čizmice zbog kojih će možda sve otići vrit.

O, da mi je znati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

O, da mi je znati!

Jedno dijete leži u svom krevetu.  To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Feb 2019 u 11:18
 Životne filozofije tete Pine, No 1
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Životne filozofije tete Pine, No 1

Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Feb 2019 u 14:42
Dobro jutro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dobro jutro

Nije me bilo dugo vremena, ali tu sam negdje. Nešto ne pišem baš u zadnje vrijeme, ali doći će i to vrijeme kad ću opet propisati, jer znam sebe. Lakše je kad se neke st

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Feb 2019 u 09:30
Mama je zaspala
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mama je zaspala

Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod dokto

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Jan 2019 u 08:41
Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu

Netko će se zaljubiti a netko odljubiti. Povremeno će nas naljutiti nepravda, ali ne i iznenaditi. Navikli smo kao magare na batine. Ali, s druge strane, dobrota u ljudima će nam, isto tako, povrem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Jan 2019 u 08:55
Perspektiva jednog anđela na zemlji
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Perspektiva jednog anđela na zemlji

Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Dec 2018 u 09:01
Sarajevo u mom srcu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sarajevo u mom srcu

Od rođenja imam nekih problema s očima. U pubertetu su se ti problemi počeli pogoršavati što je moje roditelje prilično uplašilo, i tražeći pomoć za moj vid, put nas je dov

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Nov 2018 u 15:20
Taj netko i ti neki
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Taj netko i ti neki

Majke djece s teškoćama nemaju vremena često se družiti, a kad uspiju stvoriti rupu u svom rasporedu, često puta se zakunu u sebi da će svoje, na kapaljku slobodno vrijeme, drugi put utro&

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Oct 2018 u 08:32
Zločesti semafor
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zločesti semafor

Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo.  Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Oct 2018 u 11:27
Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom

Volim čitati o kvantnoj fizici, iako malo toga razumijem što piše. Ali, ono malo što mi uspije sjesti u glavu, jako me tješi. Kad nas se rastavi na manje od atoma, od koji

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Oct 2018 u 11:02
Ukupno vijesti 225

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr