23Jul

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ...
( Istinita priča )

Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovarati. Bilo je tu riječi o najboljim hranjivim kremama, o tome kako im muževi niš ne kuže, divljenje jedne torbici one druge koja je koštala kao prosječni frižider, o djeci koju škola niš ne odgaja nego samo maltretira nekakvim nebulozama pa onda one doma imaju posla kao da i same idu u školu a niš ne kuže, o definitivnim zaključcima: „ma, kupit ću si one čizme pa nek sve ide vrit“, o prijateljici koja je postala čudna jer se zakopala u kuću i brije po nekoj alternativi, brate mili, ponaša se kao da je udarila negdje glavom pa je preko noći postala sasvim druga osoba, ne možeš na kraj s njom, ponaša se kao da je svu pamet ovog svijeta popila, o tome hoće li i ove godine na skijanje u Austriju, i tako...

Odjednom je razgovor skrenuo na temu, facebook.
- Nisi baš aktivna u zadnje vrijeme – konstatirala je prva.
- To ne znači da me nema. Samo škicam pomalo, ne da mi se komentirati. Komentiraš nešto pa te napadnu, ma mislim, ono... kao da sam im babu ubila. Par puta sam to doživjela i stvarno mi se ne da više.
- Da, kužim. I meni se to dogodilo, al im ne dam gušt. Ja im frknem svoje pa nek si misle. Sloboda govora, kužiš?
- Kužim, ali se meni to ne da u zadnje vrijeme. Dosta mi je mojih sranja, mislim, ono, imam ih dovoljno, i previše.
- Kužim.
- Daj mi, molim te, iskreno reci, što misliš o šeranju onih slika bolesne djece? O statusima njihovih majki?
- Iskreno? Najiskrenije? Bila sam na jednoj stranici takve majke i totalno me bacila u bed. Piše o nekom ponosu, o borbi, sve tako nešto. Treba mi pozitiva jer i ja imam svoja sranja, kužiš? Odfrendala sam stranicu. Ja nemam bolesno dijete i ne znam zašto bih to trebala čitati. Kao, trebala bih nešto shvatiti. Što da shvatim? Pa jebote, nemam ja to doma, zašto bih to ja trebala shvatiti, kužiš?
- E, pa hvala Bogu da isto mislimo. Ma, mislim... sorry, žao mi je tvog djeteta, ali što sad? Ja nemam bolesno dijete, što ja imam s tim? Ne daj Bože da mi se takvo nešto dogodi, onda bih imala nešto s tim, ali za sad, hvala dragom Bogu, nemam. Ja dođem na fejs da se malo odmorim i zabavim, a kad tamo u facu mi tresne slika bolesnog djeteta. Ma, mislim... Preskačem koliko mogu.
- Da. Ali, stvarno mi nije jasno kako uopće imaju potrebu stavljati slike svoje bolesne djece na aparatima i u kolicima. Totalno deprimirajuće, kužiš što ti hoću reći? Svaka majka voli svoje dijete, ma kakvo bilo, ali ipak... Kužiš?
- Ma mislim... Sve neka socijala. Stalno se bune kako im malo država daje. Jebote, kome daje? Svi se nešto bune a ne bi prstom mrdnuli. Moj se muž raspada od posla zbog nas. Ne vidim ga po tri mjeseca.
- I moj. Svaki dan neki sastanci s investitorima. Djeca ga toliko malo vide da je dobro da ga uopće zovu, tata. Kao da je ikome lako. Kužiš?
- Ma mislim, stvarno...

I tako je razgovor tekao dalje. Nisu ni primijetile da za stolom ispred njih sjedi jedna žena u prilično čudnoj pozi, okrenuta im leđima. Možda bi je i primijetile da je imala njegovanu frizuru kao one, torbicu koja je očito koštala kao prosječan frižider ili čizmice za kojima jedna od njih toliko čezne. Ali, ta je žena imala na sebi samo umoran pogled bez šminke, čistu kosu sa vidljivim početkom sijedog izrasta, čistu i lijepu majicu, traperice i praktičnu platnenu torbu. Naručila si je macchiato, usula šećer i taman počela miješati kad je razgovor skrenuo na temu bolesne djece. Nije imala namjeru prisluškivati, ali dame su bile dovoljno glasne da nije mogla ne ih čuti. Zastala je u pol miješanja i tako je, nepomično, sa žlicom u kavi, dugo ostala. Malo se nešto kolebala, ali se ipak na kraju okrenula i rekla.
- Oprostite što se miješam u vaš razgovor, nisam htjela prisluškivati ali ste prilično glasne pa sam sve čula, htjela ne htjela. Ja sam jedna od tih majki koja je jako ponosna na svoje dijete s velikim teškoćama. Ponosna sam na njega jer je moje dijete više prošlo nego što bi mnogi u tri života. Ponosna sam i na sebe jer se moje dijete, bez obzira na sve što je prošlo, često smije. Zbog toga jer u sebi ne krije ni trunku zlobe i nije sposobno nikog mrziti i osuđivati. Ponosna sam jer je svojim postojanjem promijenilo dosta osoba u svojoj blizini, dajući im do znanja što je zaista važno. Ponosna jer mu ne treba ništa od stvari da bi se osjećalo sretnim. Ovo je prvi put nakon dva mjeseca da sam uspjela sama izaći iz kuće. Moje dijete nije bilo dobro i ja se nisam usuđivala maknuti od njega. Sad sam si uzela sat vremena dok mi je suprug doma i pazi na dijete, koje je malo bolje, da barem malo odmorim i napunim baterije za dalje. Stvarno sam htjela u miru popiti svoj macchiato, srediti misli i malo odahnuti, ali slika vas dvije mi je to pokvarila. Ali, znate...
- Ne moram ja to slušati. Ma, mislim... – zgroženo je rekla jedna dama.
- Primijetila sam da često koristite riječi, „ma mislim i kužiš“. E, onda pokušajte misliti i kužiti. Nitko ne zna što ga u životu čeka. Mi ne stavljamo slike naše djece kako bi se ljudi nad njima rasplakali, jer mrzimo žaljenje. To nam je od svega najgore. Stavljamo slike da bi ih se prihvatilo kao jednakovrijedne. Jer to i jesu. Njima treba isto kao i vašoj djeci, da ih se voli, da uče i da se osjećaju prihvaćenima bez obzira što se po nečemu razlikuju. Ne, vi ne morate gledati njihove slike i čitati statuse o njihovoj borbi. Nitko vas na to ne tjera. Ali, suditi majkama da stalno nešto traže a ne znati koliko koštaju terapije za takvu djecu da im se stanje barem ne bi pogoršalo, koliko koštaju ortopetska pomagala, privatni liječnici jer neki pomažu više od društvenih pa dajemo sve od sebe da im ih i priuštimo, suditi majkama jer ne rade a ne znati da se zbog bolesti ne mogu od njih mrdnuti a pomoći i podrške nema, kako ni državne tako ni privatne, je krajnje neznanje i bahatost. To je diskriminacija, drage moje.
- Ma mislim... – ponovila je prva.
- Ma, kužite, ja nisam mislila... – počela je druga.
- Pa, potrudite se onda da: „Ma mislim“ i „Kužiš“, sprovedete u dijela – rekla je majka – dotle si kupite one čizmice pa nek sve ode lijepo vrit i odite na skijanje da vam prijatelji ne bi pomislili da ste otišli vrit sa statusom u društvu, ne daj Bože. Našu borbu zaista ne morate pratiti, ne morate je ni podržati, ni razumijeti, ali bogme je nećete ni podcjenjivati. Ne pred jednom majkom.
Zatim je ustala, pozvala konobara i platila sve tri narudžbe.
- Častim vas jer ste to morale slušati, htjele ne htjele. Želim vam ugodan dan.

Dok je polako odlazila prema svom domu, najprije je mislila da će zaplakati. Ali, nije. Nije žalila sebe. U tom je trenutku žalila one ljude koji ne znaju prepoznati anđele na zemlji i njihovu svrhu. Samo čizmice zbog kojih će možda sve otići vrit.

Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jan 2018 u 09:29
Što ti je godina dana....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što ti je godina dana....

Spakiraš plastičnu jelku u kartonsku kutiju i staviš je na vrh ormara, par se puta posvađaš i pomiriš s mužem, popiješ par kavica s prijateljicom, jednom se grdno

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Dec 2017 u 08:50
Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica, a ja imam divan šareni kišobran. Neka ljudi ogovaraju jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2017 u 07:25
Što bi bilo da nisu?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što bi bilo da nisu?

Sto puta su me prevarili na istu foru slatkorječivosti. Izmišljali dim samo da bi drugima mogli reći: „Gdje ima dima, ima i vatre“. Krali mi energiju na slamku pretvarajući se

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Nov 2017 u 07:14
Kada konačno pukneš
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge naci

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Nov 2017 u 08:12
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ukupno vijesti 205

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr