19Jan

Anđeo i na zemlji i na nebu

ROBERT PAVLIĆ - (1985 - 2011)
Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću i činiti dokle god za to budem imao mogućnosti. Objavljujem ga, jer mi još uvijek (i tako će biti zauvijek) prokleto fali moj Pavlić - R.I.P. Grga moj
__________________________________________________________
Kažu ljudi, da su anđeli na nebu. Da njime lete i da su dobri. Neki od nas imali smo sreće sresti ih i na ovom svijetu. Vidjeti ih, a oni najsretniji i s njima se družiti. Ja ću vam danas napisati par riječi o jednom anđelu. Ne, nije to ono, kad se ponekad za nekog to kaže, a možda i nije tako, nego je ova napisana riječ, istina. Naš prvi susret bio je pomalo čudan, Spontan i s moje strane nikad zaboravljen. Sin mi reče da će nam u posjet stići jedan njegov dobar prijatelj i to se dogodilo. Stoji preda mnom čovjek visok skoro dva metra, nasmiješenog lica, veseo, simpatičan, miran, mirnog govora. To vam je onaj osjećaj kao da ste nekog čitav život znali, poznavali, prijateljevali. Bio je to Moj Pavlić, moj Grga, da tako sam ga od prve nazvao. Zapamtio sam jednu riječ koju je često izgovarao, bila je to «Šeko». Rekao bi moj Grga, da je šeko iz Pavlići. Tako se i prezivao, Pavlić. Pišem ove riječi, za koje bi volio da ih nikada nisam napisao. Pišem ih ne zato što ga nema, jer je on uvijek tu. On je samo otišao prije šest godina na dugi put, ali će nam se vratiti. Jer on je u mislima, u našim razgovorima, uvijek tu.

Nema Pavlića među nama fizički. Nema ga jer je netko bio idiot. Jer mu je netko svojim nemarom, nepažnjom, neljudskošću, egoizmom, to je svaki onaj koji ne brine za druge, oduzeo život. Što je taj nego nečovjek i egoista. Ti i takvi ubili su Pavlića. Ali ne samo njega, nego su u crno zavili, njegovu obitelj. Majku, oca, sestru, rodbinu i pola Hrvatske. Da baš pola, jer Pavlić je imao prijatelje diljem zemlje. Poginuo je prije šest godina, vozeći se iz Pule ka svom domu u Pavliće. Mrak, vlažna i ružna noć. Na cestu je zalutao konj. Ne zato što je životinja kriva, nego što vlasnik ili vlasnici nisu o tim životinjama brigu vodili. Nisu ih držali ograđene, pa se kasnije izmotavali da jesu, da je konj potrgao takozvane «električne čuvare». žicu neku raskinutu, deset centimetra iznad zemlje, to oni zovu «čuvarom». Trebala bi, kao ta žica biti naelektrizirana, pa kada je životinja dirne, osjeti strujni udar. Prema riječima vlasnika, barem iz tiska, zamislite netko je te «čuvare» potrgao. Ma nije to ni bitno, k vragu i žica, nego sam se od noći prije šest godina, pa dosad zapitao milijardu puta, zašto za to nikada nitko nije odgovarao. Ne bi nam to vratilo Pavlića, ali bi spriječilo, ne daj Bože nove nesreće. Konji se i dalje slobodno šeću cestom, kad se prema Puli vozite. Doživio sam to i osobno, a znam i mnogi od vas. U našoj državi nažalost caruje bezakonje, nemoral, svatko radi što ga je volja, nitko za ništa ne odgovara. Pa si ponekad pomislim da je Moj Pavlić, Grga moj, možda i zbog toga htio na neki drugi svijet. Ali onda se uplašim te misli, jer znam da to nije tako. Da je on htio biti tu, s nama, među nama. Da je htio «Šeko» biti prijatelj s pola Hrvatske, što je i bio. I ako ste čuli za «Šeko Rejs» susret ljudi koji voze automobile marke Honda, znajte da je to Pavlić. Znajte da je on okupljao ljude iz čitave Europe Da, on je s tim započeo, po njemu se to i zove «Šeko». On je okupljao i spajao ljude, on je znao biti samo prijatelj. On je bio anđeo.

1

Pavlića više nema. Otišao je prije šest godina. U srazu njegove Honde i na cestu zalutalog konja, nije imao šanse. životinja od skoro tone samo se tamo stvorila. Od onda nije ništa isto i nikad neće biti. Fali dio nas. Fali njegov smijeh, humor, veselje, dobrota, volja da pomogne znanima i neznanima. Fali puno toga. Fali dio tijela. Koliko je Pavlić bio veliki čovjek, vidjelo se kad smo ga ispraćali na njegov posljednji počinak. Na tisuće ljudi iz čitave Hrvatske. Načelnik i ljudi Barbanštine, nisu htjeli u tim danima slaviti Martinje, pa su tu veliku feštu odgodili. Morao sam napisati ove riječi, morao sam ih posvetiti zemaljskom anđelu. Tužan sam i žalostan, ali ne smijem to Mom Pavliću pokazati. On to ne bi htio. Ne bi želio, jer on je oko sebe skupljao samo radosne ljude. Oni koji to nisu bili, postajali bi u njegovom društvu. Robi moj, Pavlić moj, Grga moj, prokleto mi fališ. Kad ovo budeš čitao znaj da je to istina. Da svakodnevno pomislim na tebe, čekam da se vratiš. Fališ mi za popizdit. I nije mi lijepo bez tebe. Uživaj na onom svijetu, misli i ti na nas. Znam da ćemo se opet sresti. Pozdravljam te, ali ne samo ja, nego i svi Hondaši Hrvatske. Svi dobri ljudi i oni manje dobri koji su to postali kad su upoznali tebe. Znam da se sprema novi «Šeko Rejs», naravno da će te i na njemu, kao i na svima do sad, čekati crveni tepih i mjesto za tvoju Hondu. Znam da ni na ovaj nećeš stići, jer je tvoj svijet daleko i treba puno da bi stigao na ovaj. Pogledat ćemo u nebo, a ti prema nama i pogledi će nam se opet sresti, kao jučer i danas i sutra i preksutra......... Zbogom prijatelju moj, volim te!

Ima jedna zemlja….
Adriano šćulac

Ima jedna zemlja….

Ima jedna zemlja na brdovitom Balkanu, gdje je mrak i noću i danju. Naravno da su to moji takozvani stihovi, meni osobno ne nadahnuti pesimizmom već bolnom realnošću. U toj je zemlji svakog,

By: Adriano šćulac | 17 Jan 2018 u 07:30
Više razuma, manje tromblona
Adriano šćulac

Više razuma, manje tromblona

Eto nas i deseti dan u novoj 2018. godini. Da vam budem iskren te nove godine, kako pristižu, tako su mi nekako manje draže, mada vrijeme ne može stati, jer bi to bilo skroz naopako i nakaradno. Na

By: Adriano šćulac | 10 Jan 2018 u 07:31
Za nama je kraj još jedne godine, neka nova bude sretnija i bolja
Adriano šćulac

Za nama je kraj još jedne godine, neka nova bude sretnija i bolja

Neću danas ni o politici, ni o izborima, ni o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Todoriću, saboru i ostali nezgodama….., jer smo se nagledali, naslušali i načitali

By: Adriano šćulac | 03 Jan 2018 u 07:45
Tko to tamo pjeva/peva?
Adriano šćulac

Tko to tamo pjeva/peva?

Takozvane društvene mreže su zajebana stvar. Otvoriš Facebook, Snapchat, Instagram, Twitter, ili kako se već zovu, i svatko zna koji si korak, učinio ili učinila, vide  te u svi

By: Adriano šćulac | 27 Dec 2017 u 08:58
Pomoći da, prodati ne
Adriano šćulac

Pomoći da, prodati ne

Ponekad pažljivo promatram ljude. Vanjština je više no vidljiva, no pitam se što li se krije iza toga, što bi se ono reklo, ispod kože. Vjerujem da se to događa i vama,

By: Adriano šćulac | 13 Dec 2017 u 11:22
Đabalebari`
Adriano šćulac

Đabalebari`

Neki je zovu „Lijepa naša“, drugi pričaju o zemlji s najljepšim morem i nazivaju je "Mala zemlja za veliki odmor", no u posljednje se vrijeme za Hrvatsku, sve više sp

By: Adriano šćulac | 06 Dec 2017 u 12:14
Ma kakav cirkus, meni liči na jeftinu birtiju
Adriano šćulac

Ma kakav cirkus, meni liči na jeftinu birtiju

Neki kažu, kako danas ima puno manje gostovanja cirkusa i njihovih predstava. Ja se s njima ne bi složio. Znam da cirkusa, onih nekadašnjih ima manje, manje posjećuju mjesta i gradove, ili t

By: Adriano šćulac | 29 Nov 2017 u 07:21
Bolest i `bolest`
Adriano šćulac

Bolest i `bolest`

Jako je dobro znana, ona često izgovarana rečenica „kako je zdravlje, najbitnija i najvažnija stvar na svijetu“. Nema osobe koja se time neće složiti. Zna se i reći, kako zdrav čovj

By: Adriano šćulac | 22 Nov 2017 u 07:30
Zašto su baš one zvijezde?
Adriano šćulac

Zašto su baš one zvijezde?

Tko god kaže da mi nismo zemlja zvijezdi, taj laže. Sve je zvjezdano, u Opatiji imamo i ulicu zvijezdi, ili kako se to već zove. Istina upisana su tamo imena velikih ljudi, no čisto sumnjam da bi

By: Adriano šćulac | 15 Nov 2017 u 08:49
Nitko nam ne može oduzeti ljudskost
Adriano šćulac

Nitko nam ne može oduzeti ljudskost

Zasigurno se svakome od vas dogodilo da ste negdje u nekom uskom prolazu, ulici, ili na vratima trgovine, sreli neku drugu osobu, uljudno je pozdravili i ako je baš ne poznajete, a odgovora s d

By: Adriano šćulac | 01 Nov 2017 u 09:11
Ukupno vijesti 264

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr