23Oct

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge nacionalnosti i druge vjere, udala se za njega, jer ju je volio. Zbog nje se odmah doselio u njezin grad, bio je pažljiv i njoj je to bilo dovoljno da mu vjeruje. I bila je u pravu.

Njezini su se toliko protivili tome braku da nisu ni htjeli više razgovarati s njom. Kada su na svijet došla i djeca, dva sinčića, jedan za drugim, svađa i netrpeljivost je kulminirala kada joj je vlastita sestra rekla: `Ti sa svojom djecom možeš doći kod mene kada god hoćeš ali tvoj suprug nikada! Neću ni da mi prlja tepih.` I tako, djeca nikada nisu upoznala ni baku, ni djedu, a ni tetu.

Krpali su se kako su znali. On je postavljao pločice na crno i radio druge sitne poslove. Ništa mu nije bilo teško. Ali kada su djeca stigla, bilo je to premalo, pogotovo kada je Ivana dobila otkaz kao ekonomistica u firmi koja je propala.

Pošto je njihov susjed bio dužan njezinom suprugu neki novac, a nikako da mu plati, suprug ga je nagovorio da uzme Ivanu kao prodavačicu u maloj trgovini u pokrajnjoj ulici. Radila je dvokratno, radila je i više nego što je trebala, jer u smijeni ih je bilo samo dvije, a pošto je kolegica bila ljuta na nju, jer je trebala doći raditi njezina nećakinja, mučila ju je dodatnim poslovima koliko god je mogla. Ivana je šutke trpjela. Trpjela je dvokratne smijene, djecu je malo viđala, trčala između smjena da napravi ručak, odveze djecu iz jaslica i vrtića do prijateljice, supruga je viđala kasno na večer, trpjela je kašnjenje mizerne plaće od 2.500 kn, sve je trpjela, jer je mislila da mora.

Onda je došao taj dan...Cijelu noć je probdjela kraj mlađeg sina koji je imao virozu i tako neispavana i zabrinuta došla na posao. O bolovanju je mogla samo sanjati. Kolegica se odmah obrušila na nju, tjerajući je da radi sve ono što se njoj nije dalo.
A onda su u 10 i 30 nahrupila djeca iz škole na pauzu. Između djece su bili i odrasli, koji su u toj ciki i viki čekali da dođu na red. Kolegica je bila na kasi, a Ivana iza pulta, režući salamu i praveći sendviče. Da je imala 10 ruku, bilo bi joj premalo. Osjećala je laganu vrtoglavicu, ruke su joj se malo tresle, ali iako se nije osjećala dobro, nastavila je raditi.
Onda je došao na red jedan srednjovječni, neobrijani i mrki gospodin.
`15 dkg mortadele.`-rekao je kratko. Ivana je narezala, stavila na vagu i pitala, `Može 17?`
`Ne može! Rekao sam 15 a ne 17!` Ivana je izvadila jednu tanku krišku mortadele i ona je skliznula na pod. Podignula ju je i bacila u koš za smeće.
`Još nešto?`
`15 dkg ementalera.`
Netko je odostraga u redu rekao gospodinu da je mogao pustiti djecu prije, jer su na marendi, a on je odgovorio:
`Mislim da je lakše mulcima čekati, nego meni. A da gospodična radi malo brže, nitko ne bi čekao. Sva je neka unezverena, uvalila bi više samo da se riješi i još joj sve pada iz ruku. Danas svatko može svašta raditi.`
Ivana je pogledala kolegicu na kasi i vidjela njezin zluradi osmijeh i prezriv pogled upućen prema njoj.
`No, gospodična, haaalooo, hoćemo li taj ementaler?`
Ivana ga je pogledala, a suze su joj počele nekontrolirano teći.
`Ajme, pa ona plače...Pa curo, stvarno ti malo treba. Samo sam rečenicu rekao, a ti cmizdriš. To ti je kada mamina maza ide raditi odgovoran posao.`

Iza Ivane, na polici malo udesno, stajale su naslagane boce sa žestokim pićima. Polako se okrenula, uzela jednu bocu i bacila je na pod. Boca je prasnula, a miris votke se proširio malom trgovinom. Zatim je uzela drugu. Pa treću...Jednu po jednu je bacala na pod, a kupci su počeli izlaziti iz trgovine uz svakakve pogrdne komentare: `Pa ona je luda! Kako je mogao takvu luđakinju zaposliti? Svašta...`

Kolegica je uzela telefon. Ivana joj ga je otela iz ruku i rekla kroz suze: `Ja idem doma. Reci šefu da mi ne mora dati plaću, neka si naplati razbijene boce. Tebi ostavljam da obrišeš, jer ja sam se nabrisala i za tebe i za mene ovih mjeseci.`

Otišla je trčeći prema kući, željna samo da tamo bude njezin suprug. I bio je. Trebao je raditi na nekoj terasi, ali bilo je odgođeno. U čudu ju je gledao, onako mokru, iz nje se širio miris mješavine alkohola, a suze su joj nezaustavljivo tekle. Srušila se na koljena. Podigao ju je, sjeo za kuhinjski stol, a ona mu se duboko zagledala u oči i rekla:
`Molim te, znam da djelujem kao zadnja ludača, možda i jesam, ali ja samo želim da odemo odavde dok su djeca još mala. Molim te, preselimo se u neku zemlju, gdje ćemo oboje biti stranci. Ja želim biti stranac kao i ti, ja i jesam stranac kao i ti, ali ne želim to biti ovdje u mom rodnom gradu. Ne mogu više. Molim te...`

Za mjesec dana, Ivana, njezin suprug i dva sinčića, ukrcali su se u avion prema neizvjesnoj budućnosti, kod njegovog brata u Australiju, koji im je poslao novac za put.
Novi početak. Nova nada. Biti stranac, ali biti prihvaćen. Samo su se tome nadali. Bili su vrijedni oboje. Znali su da kruha neće biti gladni. Ali bilo im je dosta da umiru od gladi za svim onim čime se srce hrani.

Zločesti semafor
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zločesti semafor

Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo.  Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Oct 2018 u 11:27
Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom

Volim čitati o kvantnoj fizici, iako malo toga razumijem što piše. Ali, ono malo što mi uspije sjesti u glavu, jako me tješi. Kad nas se rastavi na manje od atoma, od koji

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Oct 2018 u 11:02
Život mi je
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Život mi je

Ima dana kada je jednostavno preteško.Kada si prezasićen. Kada ti je dosta borbe i razgovora koji nigdje ne vode.Dana, kada na pitanje: "Šta ti je?", najradije želiš odgovo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Oct 2018 u 07:05
Vera i Mara
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vera i Mara

Nabasale Vera i Mara jedna na drugu u rano jutro na putu prema tržnici. Iako već u poznim godinama, Vera je na sebi imala šarenu haljinu živih boja, na glavi slamnati šešir na

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Sep 2018 u 07:59
Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Ukupno vijesti 217

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr