17Dec

Kada konačno pukneš

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge nacionalnosti i druge vjere, udala se za njega, jer ju je volio. Zbog nje se odmah doselio u njezin grad, bio je pažljiv i njoj je to bilo dovoljno da mu vjeruje. I bila je u pravu.

Njezini su se toliko protivili tome braku da nisu ni htjeli više razgovarati s njom. Kada su na svijet došla i djeca, dva sinčića, jedan za drugim, svađa i netrpeljivost je kulminirala kada joj je vlastita sestra rekla: `Ti sa svojom djecom možeš doći kod mene kada god hoćeš ali tvoj suprug nikada! Neću ni da mi prlja tepih.` I tako, djeca nikada nisu upoznala ni baku, ni djedu, a ni tetu.

Krpali su se kako su znali. On je postavljao pločice na crno i radio druge sitne poslove. Ništa mu nije bilo teško. Ali kada su djeca stigla, bilo je to premalo, pogotovo kada je Ivana dobila otkaz kao ekonomistica u firmi koja je propala.

Pošto je njihov susjed bio dužan njezinom suprugu neki novac, a nikako da mu plati, suprug ga je nagovorio da uzme Ivanu kao prodavačicu u maloj trgovini u pokrajnjoj ulici. Radila je dvokratno, radila je i više nego što je trebala, jer u smijeni ih je bilo samo dvije, a pošto je kolegica bila ljuta na nju, jer je trebala doći raditi njezina nećakinja, mučila ju je dodatnim poslovima koliko god je mogla. Ivana je šutke trpjela. Trpjela je dvokratne smijene, djecu je malo viđala, trčala između smjena da napravi ručak, odveze djecu iz jaslica i vrtića do prijateljice, supruga je viđala kasno na večer, trpjela je kašnjenje mizerne plaće od 2.500 kn, sve je trpjela, jer je mislila da mora.

Onda je došao taj dan...Cijelu noć je probdjela kraj mlađeg sina koji je imao virozu i tako neispavana i zabrinuta došla na posao. O bolovanju je mogla samo sanjati. Kolegica se odmah obrušila na nju, tjerajući je da radi sve ono što se njoj nije dalo.
A onda su u 10 i 30 nahrupila djeca iz škole na pauzu. Između djece su bili i odrasli, koji su u toj ciki i viki čekali da dođu na red. Kolegica je bila na kasi, a Ivana iza pulta, režući salamu i praveći sendviče. Da je imala 10 ruku, bilo bi joj premalo. Osjećala je laganu vrtoglavicu, ruke su joj se malo tresle, ali iako se nije osjećala dobro, nastavila je raditi.
Onda je došao na red jedan srednjovječni, neobrijani i mrki gospodin.
`15 dkg mortadele.`-rekao je kratko. Ivana je narezala, stavila na vagu i pitala, `Može 17?`
`Ne može! Rekao sam 15 a ne 17!` Ivana je izvadila jednu tanku krišku mortadele i ona je skliznula na pod. Podignula ju je i bacila u koš za smeće.
`Još nešto?`
`15 dkg ementalera.`
Netko je odostraga u redu rekao gospodinu da je mogao pustiti djecu prije, jer su na marendi, a on je odgovorio:
`Mislim da je lakše mulcima čekati, nego meni. A da gospodična radi malo brže, nitko ne bi čekao. Sva je neka unezverena, uvalila bi više samo da se riješi i još joj sve pada iz ruku. Danas svatko može svašta raditi.`
Ivana je pogledala kolegicu na kasi i vidjela njezin zluradi osmijeh i prezriv pogled upućen prema njoj.
`No, gospodična, haaalooo, hoćemo li taj ementaler?`
Ivana ga je pogledala, a suze su joj počele nekontrolirano teći.
`Ajme, pa ona plače...Pa curo, stvarno ti malo treba. Samo sam rečenicu rekao, a ti cmizdriš. To ti je kada mamina maza ide raditi odgovoran posao.`

Iza Ivane, na polici malo udesno, stajale su naslagane boce sa žestokim pićima. Polako se okrenula, uzela jednu bocu i bacila je na pod. Boca je prasnula, a miris votke se proširio malom trgovinom. Zatim je uzela drugu. Pa treću...Jednu po jednu je bacala na pod, a kupci su počeli izlaziti iz trgovine uz svakakve pogrdne komentare: `Pa ona je luda! Kako je mogao takvu luđakinju zaposliti? Svašta...`

Kolegica je uzela telefon. Ivana joj ga je otela iz ruku i rekla kroz suze: `Ja idem doma. Reci šefu da mi ne mora dati plaću, neka si naplati razbijene boce. Tebi ostavljam da obrišeš, jer ja sam se nabrisala i za tebe i za mene ovih mjeseci.`

Otišla je trčeći prema kući, željna samo da tamo bude njezin suprug. I bio je. Trebao je raditi na nekoj terasi, ali bilo je odgođeno. U čudu ju je gledao, onako mokru, iz nje se širio miris mješavine alkohola, a suze su joj nezaustavljivo tekle. Srušila se na koljena. Podigao ju je, sjeo za kuhinjski stol, a ona mu se duboko zagledala u oči i rekla:
`Molim te, znam da djelujem kao zadnja ludača, možda i jesam, ali ja samo želim da odemo odavde dok su djeca još mala. Molim te, preselimo se u neku zemlju, gdje ćemo oboje biti stranci. Ja želim biti stranac kao i ti, ja i jesam stranac kao i ti, ali ne želim to biti ovdje u mom rodnom gradu. Ne mogu više. Molim te...`

Za mjesec dana, Ivana, njezin suprug i dva sinčića, ukrcali su se u avion prema neizvjesnoj budućnosti, kod njegovog brata u Australiju, koji im je poslao novac za put.
Novi početak. Nova nada. Biti stranac, ali biti prihvaćen. Samo su se tome nadali. Bili su vrijedni oboje. Znali su da kruha neće biti gladni. Ali bilo im je dosta da umiru od gladi za svim onim čime se srce hrani.

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica, a ja imam divan šareni kišobran. Neka ljudi ogovaraju jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2017 u 07:25
Što bi bilo da nisu?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što bi bilo da nisu?

Sto puta su me prevarili na istu foru slatkorječivosti. Izmišljali dim samo da bi drugima mogli reći: „Gdje ima dima, ima i vatre“. Krali mi energiju na slamku pretvarajući se

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Nov 2017 u 07:14
Ma mislim, kužiš....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ma mislim, kužiš....

MA MISLIM, KUŽIŠ... ( Istinita priča ) Na terasu kafića sjele su dvije mlade dame, negdje u ranim tridesetima. Naručile su veliki cappuccino i sensation, i počele opušteno razgovar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 02 Nov 2017 u 08:47
Čuvat ću te
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Čuvat ću te

Ništa ti ne brini, dijete moje drago. Dok sam ovdje, čuvat ću te svim raspoloživim oružjem od ovog, prečesto zabludjelog svijeta. Čuvat ću te glasom. Kad netko kaže da ti na neš

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 26 Oct 2017 u 09:10
Leonela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Leonela

Dragi moji, ovog puta pišem moleći građane da se solidariziraju a i navodim zbog čega. Nadam se da je to ok. Možda se još šta skupi. Pozdrav! Kažu da se državni aparat prem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Oct 2017 u 07:07
Ne dam dušu za dva crna i dva bijela
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne dam dušu za dva crna i dva bijela

Neka sve ide kamo i kako hoće, ja ću po svom.Nemam blagog pojma da li je to dobro ili nije, ali znam i vidim da nije dobro ni tamo kamo ovaj svijet ide. Ne da nije dobro, nego je grozno.Sva ta opsje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Oct 2017 u 09:54
Bit će bolje jednog dana
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bit će bolje jednog dana

Kad se mršavi prestanu zlurado smijati debelima. Kada ljepotani i ljepotice ne budu sebe smatrali više vrijednima od onih prosječnog izgleda. Kad moćni bogatuni prestanu misliti da su

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Oct 2017 u 07:20
Pokušaj razumijevanja
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pokušaj razumijevanja

U zadnje mi se vrijeme često vrti po glavi jedna kratka scena iz prošlosti, koja čak i nije bila nešto strašno napram nekih drugih situacija, ali je na mene očito ostavila jak

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Sep 2017 u 09:13
Mala kuća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mala kuća

Mala, samotna kuća na obali mora. Sasvim mala. U malu kuću puno više stane. U malu kuću stane više dobrih jutara i lakih noći. Lakše se čuje smijeh. I suza, kad kapne na ne

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Sep 2017 u 07:29
Ukupno vijesti 201

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

Telefon+385 52 854 033
Telefon+385 98 849 987
Telefon+385 91 130 31 80

Mailautor@5portal.hr