Bolest i `bolest`

Jako je dobro znana, ona često izgovarana rečenica „kako je zdravlje, najbitnija i najvažnija stvar na svijetu“. Nema osobe koja se time neće složiti. Zna se i reći, kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. I zaista, zdravlje je najveće bogatstvo ovog svijeta, ma koliko nažalost kad smo zdravi, zanemarujemo tu činjenicu, te se ponašamo kao da ćemo živjeti vječno.

No, i kod ljudi koji nisu zdravi, koji imaju bilo kakav zdravstveni problem, razlika je u bolesti. Biti bolestan i `bolestan` nije uvijek isto u mnogim sredinama. Nažalost tako je još uvijek i kod velike većine ljudi našeg podneblja.

Kažeš li da te boli noga, ruka, stomak, da te „zeza“ koljeno ili lakat, da imaš problema s crijevima ili žuči, nije isto što i reći da te „boli duša“, da se psihički ne osjećaš dobro, da si u depresiji, tužan i žalostan.

Tu već znaju nastati problemi, pa mnogi od onih koji osjećaju bol duše o tome šute, ne povjeravaju se, ponekad čak ni najbližima, a kamo li okolini.

Zašto je to tako, nitko ne zna pravi odgovor. Valjda što je još od starine, normalno otići doktoru, ali nije „normalno“ otići psihijatru. To se tumači ponekad sasvim drugačije, pogotovu kod ljudi srednje dobi. Mada ni najmlađi nisu oslobođeni toga, pa ih je često stid i strah o takvim stvarima govoriti, bojeći se reakcije zatucanih.

Ne smijemo se ustručavati reći da smo u „bedu“, depresivni, da nas „boli“ duša, da nam nije dobro, unutra u nama. Da smo fizički zdravi, ali nam jednostavno nije dobro i ne samo to, nego nam je užasno loše.

Zašto bi bilo teže izgovoriti rečenicu „bio sam kod psihologa ili psihijatra“ od one „bio sam kod ortopeda jer me boli koljeno“? I koljeno i duša su dio našeg tijela, isto bole. Zašto bi jedna bol bila sramotna a druga „normalna“? Kada se ne osjećamo dobro psihički, treba reći. Pravi i pametni ljudi će to razumjeti, ostali su nam ionako nebitni. Zar ne? (Objavljeno 22.11.2017/09:16)