Više razuma, manje tromblona

Eto nas i deseti dan u novoj 2018. godini. Da vam budem iskren te nove godine, kako pristižu, tako su mi nekako manje draže, mada vrijeme ne može stati, jer bi to bilo skroz naopako i nakaradno. Nažalost svaka nova, čini nas za godinu dana starijima, a nisu ni nešto bolje, nego one koje su prošle. S pravom naši stariji, znaju reći „svako lani bolje“, i ja se s njima slažem. No ne smije nas napuštati pozitiva i optimizam, te je dobro, da ne kažem neophodno, vjerovati u bolje dane, bolje tjedne, mjesece, godine, koje su pred nama.

Stara je izreka, da nam je onako kako si napravimo, no da li je to baš tako, osobno mislim da nije. Jer koliko si god mi željeli napraviti bolje, ljepše, netko drugi ima glavnu riječ, i odlučuje da li će to tako i biti. Godina nova, na nacionalnoj razini nije počela baš nešto bajno. Naša se vlada svađa sa Slovencima, prije je to učinila s Bošnjacima, a pred neko vrijeme i sa Srbijancima. Nije valjda vrag da su svi oni u krivu, a samo naši vladajući u pravu? Sa Slovenijom se nisu mogli dogovoriti oko par litara mora, te su tražili neke arbitraže, i kad je stigla ta presuda, prijedlog, arbitraža, ili kako se već zove, onda se to ne želi provesti. Nisu se tu po meni nešto iskazali ni Slovenci, i oni se pušu, i misle da su ama baš uvijek u pravu. Radi parola,“svi smo mi u pravu“ nastaju konflikti a često i ratovi. Dogovor kuću gradi, zna se reći, i to je istina, Da bi se bilo kakav problem riješio, treba sjediti satima, danima, mjesecima, pričati, malo popustiti jedni, malo drugi i vjerujem da bi se tako problemi najbolje rješavali. Prijetnje i netrpeljivost, ma s koje god strane dolazili, probleme stvaraju a ne rješavaju. Zato nam je što se Slovenaca tiče, potrebno više razuma a manje tromblona. Rat je na sreću iza nas, i tamo ga treba ostaviti, Od prošlosti se ne živi, i nju se ne može ispraviti, ali na njoj treba učiti, i ne činiti sutra grešku, onu istu koju smo učinili jučer.

Čitam anketu jednog poznatog portala, i mladi, koji napuštaju svakodnevno ovu zemlju Hrvatsku, istaknuli su tri stvari radi kojih to čine, i zamislite među te prve tri nije novac. Prvo im je bauljanje i pričanje samo o prošlosti, partizanima, ustašama, ratu, tko je heroj a tko nije, tko je Hrvat  a tko nije, tko je zaslužan što imamo Hrvatsku a tko nije?. Drugo radi čega bježe, barem po anketi, je što se bavimo po njima nebitnim pitanjima, a na treće mjesto stavljaju takozvane „uhljebe“ koji  rastu kao gljive poslije kiše, i uglavnom su uhljebljeni po političkom ključu, a prečesto nesposobni za funkcije koje im se daruju, i na kojima na kraju mjeseca broje velike novce. Kažu u anketi, mladi, sposobni, voljni rada,  poštenog i moralnog življenja, da bježe radi toga. A vladajući u inozemstvu trljaju ruke, stiže im kadar,  u koji nisu ulagali, a školovan je, stručan, poduzetan i pametan. Baš onakav kakav oni traže. Tako ostajemo bez mladosti na svim razinama i u svim zvanjima i zanimanjima. Zar nije žalosno što jedan od vrhunskih kardiologa u zemlji kaže, kako je operacija kasnila, jer nema dovoljno stručnog medicinskog osoblja. Da li to nekoga  zanima?. Ili im je ipak važniji tromblon nego razum? (10.01.2018/09:23)