Mia i njezina audioteka
Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po
Velike sitnice
U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice.
Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. To valjda dođe s godinama. Kad si mlad, sanjaš o velikim stvarima. Ali, velike su stvari rijetke i neke od njih kratko traju. A ako potraju, s vremenom postaju uobičajene, dakle, postaju male pa si u potrebi da ti se dogodi nova velika stvar kako bi se osjećala živom, naročito ako osjećaš da u zadnje vrijeme sve ide nekako teško i krivo.
Ali, kad stekneš mudrost prepoznavanja sitnica kao stupova, život osjećaš kao stalnu zahvalnost. Jer, dan je prepun sitnica.
A ako imaš potrebu te sitnice tumačiti kao znakove i smjerokaze, onda postaješ i smireniji sa sobom. Ne treba ti toliko glasna potvrda drugih ljudi koliko ti treba samoća da možeš u miru vidjeti smjer svog puta koji se nikad do u tančnine ne podudara s nečijim tuđim putem.
Dakle, savjet koji vrijedi za nečiji tuđi život ne mora vrijediti i za tvoj, pa više ne voliš da ti se daju savjeti koje nisi pitala a i prestaješ davati savjete koji nisu traženi.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Kao da...
Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Pravi pas
- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Pravo na sladoled
Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Normalan Mujo
- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava. Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla. Jer, Oliver je bio zaista naš.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Edi
Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Vraća se
Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo
