Bio je to samo jedan sportski događaj

Apropo "proseravanju" većine HR medija, „hvalospjevima“ i euforičnim dizanjem tenzija, za i nakon, upravo završenog Europskog prvenstva u rukometu, gdje smo po meni postigli, lijepi sportski uspjeh, jer biti peti u Europi to i je. Mediji (neki) od toga su stvorili svetinju, utakmice prenosili i o njima pisali kao o borbi na „život i smrt“. Izvještavali euforično i neobjektivno o nečemu što je samo još jedan sportski događaj u nizu. Za sve natjecatelje, ali ne i za našu medijsku scenu. Jer mi moramo preuveličavati sve i svašta. No, možda se to čini ciljano, jer pisanjem danonoćno o utakmicama, povredama igrača, zašto krilo nije zabilo gol, a vratari obranili više lopti, tko je a tko nije "ostavio srce na terenu" za najdraži mu dres...kod građana se skreće tema sa stvarnih životnih problema, neimaštine, besposlice, plaća od tri tisuće kuna, odlascima mladih, mitu i korupciji. Malo rukometa, malo nogometa, malo vaterpola, malo ovog ili onoga, i stvarne teme i problemi padaju medijski u zaborav, i o njima se ne izvještava. Naravno da treba pisati o sportu i lijepim trenucima, ali euforije, niti pozitivne a niti negativne, nikamo ne vode.

Pozitivno pretvarati u negativno i obrnuto. Stoga znam de se mnogi sa mnom neće složiti, no za mene hrvatski rukometaši iliti „Kauboji“, kao ni ostali sportaši koji nose državni dres, nit su "veliki heroji", nit su "velik ponos Hrvatske", nit su „izginuli“ na terenu, nit su na tom istom terenu „ostavili srce“. Za mene su isti, ako ne i veći heroji i ponos, naši liječnici koji rade za mižeriju u nikakvim uvjetima, za mene su heroji, radnici u proizvodnji, za mene su heroji stolari, zidari, vatrogasci, policajci,umirovljenici koji nakon 40 godina radnog staža žive s tri tisuće kuna mirovine. Heroine su za mene sve majke bolesne djece, sve majke koje jedva spajaju kraj s krajem, sve one žene koje rade po cijele dane i noći za minimalac ili tisuću kuna više, da bi imale za školovanje svoje djece, za koliko toliko normalan život. To su za mene heroine i heroji.

Rukometaši su za mene samo sportaši, koji igraju neki od sportova u ovom slučaju rukomet. Kao što to čine i sportaši Norveške, Francuske, Španjolske, Švedske, Islanda i inih zemalja, jer oni u svojim zemljama nisu heroji, nit „ginu na parketu“, oni su kratko i jasno…samo ljudi koji se bave sportom, i hvala im što to čine pošteno i uspješno. (31.01.2018/08:16)