Ljubav…….
Moj Rocky ne zna čitati, ne zna ni pisati, čak ne zna ni govoriti, ali mi svakog dana, sata, minute, sekunde, već par godina, piše, čita i govori najljepše, najiskrenije i najmilije
Mislim kako je bolje biti svoj, biti ja
Nas, što ljudima zovu, ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, niskih, visokih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština, ono što je vidljivo, i čemu to skrivati, jer svi smo isto vrijedni, zar ne? To nam nije potrebno niti trebamo skrivati.
Nešto što mnogi čuvaju samo za sebe i kriju, je nutrina, ono kako se osjećamo, jer se to neda i ne može sakriti, mada mnogi to čine. Teško je ili nemoguće sakriti ono kako se osjećamo, jesmo li veseli ili tužni, pričljivi ili šutljivi, bolje ili lošije volje.
To mnogi od nas kriju, jer je valjda ok biti veseo i razdragan, a nešto ružno kad si tužan, kratko i jasno, oprostite mi na izrazu, u kurtzu.
Neki sam dan na mom fejsbuk profilu, namjerno pišem fejsbuk, neka bude po Vuku, napisao kako sam u klincu i da nitko nije stalno veseo i radostan, nego ako to pokušava glumiti, a mora da je teško biti glumac u stvarnom životu. Nakon toga pitali su me neki kako to da sam u klincu i zašto to uopće pokazivati i pisati o tome, a ja pak pitam njih a zašto ne?
Zašto ne pokazati svoje osjećaje, a oni su različiti. Čemu ih kriti? Zašto se ne smijati kad nam se to čini, biti razdragan i veseo, ili biti plačljiv, tužan i loše volje kad se s razlogom ili bez njega tako osjećamo.
Zašto ne pokazati, da nam nije ni do čega, nego se osjećamo, bezvoljno, utučeno, neraspoloženo, tužno? Zašto bi trebali uopće biti uvijek pozitivni, veseli, nasmijani, razdragani.? Primjećujem da ima i takvih pa idu naokolo non stop s osmjehom na licu, izgledaju mi poput lutke, kao da nikada ne mijenjaju pozu usana, nego su im stalno razvučene.
Nisam od tih. Ne znam, niti želim glumiti, pa kada se ne osjećam dobro to i govorim i pokazujem. Loše sam i gotovo.
No, tada redovito stiže pitanje. Što je, što se dogodilo, zbog čega? Kao da za to mora postojati razlog? Ponekad se jednostavno ne osjećamo dobro, a moramo izvršavati svoje svakodnevne zadatke, vide nas na ulici, u trgovinama na radnom mjestu, pa čemu skrivati, da nam nije dobro da smo u klincu, no znamo da je to prolazno i već će sutra biti drugačije i bolje. Zar nije jednostavnije biti svoj, biti ja. Glumiti svakodnevno, mora da je užasno naporno, teško i nezahvalno. (11:50/07.02.2018.)
Adriano šćulac
Adriano šćulac
Lijepa NAŠA slobodna
Ujutro me probudi kineski sat. Iskačem iz slovenskog kreveta, bacam japanke na noge i na brzinu se istuširam u njemačkoj tuš kabini. Otvaram talijanski frižider, i spremam doručak od
Adriano šćulac
Da i ja budem mali Vaso?
Vjerujem kako vam je svima poznato kako se kod nas prepisuju diplomski radovi i falsificiraju diplome. Svako malo se otkrije kako posebno u prosvjeti rade ljudi koji su svoje diplome kupili ili sami &
Adriano šćulac
Kada se za glupostima okrećeš?
Kuda god se okreneš i pogledaš, narod se buni. Po barovima, nogometnim stadionima, radnim mjestima, istina tamo najmanje, jer nažalost trenutačno radnika iliti djelatnika ima malo, pa
Adriano šćulac
Ne zovite profesionalnog`majstora`
Čini mi se kako je današnje vrijeme, katastrofalno što se respekta, poštovanja, profesionalnosti, ljubaznosti….tiče. Za mnoge je spomenuto nažalost nepoznat pojam, stoga
Adriano šćulac
Poštar(ica) ne zvoni ni jednom
Vjerujem da su mnogi od vas kad tad pogledali kultni film „Poštar uvijek zvoni dvaput“. Sjetio sam ga se neki dan, tamo negdje oko deset ujutro, kada sam shvatio da neki od po&scaro
Adriano šćulac
Ljubav je bol
Ne vjerujem ljudima koji govore da se ne okreću za onim što je bilo, da prošlost nije bitna. Meni je, osim kad se radi o partizanima, ustašama, četnicima, domobranima, logorima,
Adriano šćulac
Veli teta Ana da su počeli zatvarati
Ponekad navratim prijatelju, koji živi na drugoj strani grada. Ima predivne susjede, većinom starije i umirovljenike, i svi me jako dobro znaju. Prva susjeda, teta Ana, tako je svi zovu, jučer je z
Adriano šćulac
Još par godina i svijet nestaje?
Čitam neki dan, opet i opet, kako je Nostradamus prognozirao da će nam se dogoditi smak svijeta iliti sudnji dan. Na sreću, izgleda da je taj tip bio isto dobar prognozer kao i ja kad igram na klad
