Damire kupi mi zrakoplov
Ne znam i ne razumijem, zašto se piše i govori negativno o ministru obrane, gospodinu Damiru Krstičeviću? Ne znam ni zašto se stvorila afera oko (ne)kupljenih aviona, Izraela, H
Mislim kako je bolje biti svoj, biti ja
Nas, što ljudima zovu, ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, niskih, visokih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština, ono što je vidljivo, i čemu to skrivati, jer svi smo isto vrijedni, zar ne? To nam nije potrebno niti trebamo skrivati.
Nešto što mnogi čuvaju samo za sebe i kriju, je nutrina, ono kako se osjećamo, jer se to neda i ne može sakriti, mada mnogi to čine. Teško je ili nemoguće sakriti ono kako se osjećamo, jesmo li veseli ili tužni, pričljivi ili šutljivi, bolje ili lošije volje.
To mnogi od nas kriju, jer je valjda ok biti veseo i razdragan, a nešto ružno kad si tužan, kratko i jasno, oprostite mi na izrazu, u kurtzu.
Neki sam dan na mom fejsbuk profilu, namjerno pišem fejsbuk, neka bude po Vuku, napisao kako sam u klincu i da nitko nije stalno veseo i radostan, nego ako to pokušava glumiti, a mora da je teško biti glumac u stvarnom životu. Nakon toga pitali su me neki kako to da sam u klincu i zašto to uopće pokazivati i pisati o tome, a ja pak pitam njih a zašto ne?
Zašto ne pokazati svoje osjećaje, a oni su različiti. Čemu ih kriti? Zašto se ne smijati kad nam se to čini, biti razdragan i veseo, ili biti plačljiv, tužan i loše volje kad se s razlogom ili bez njega tako osjećamo.
Zašto ne pokazati, da nam nije ni do čega, nego se osjećamo, bezvoljno, utučeno, neraspoloženo, tužno? Zašto bi trebali uopće biti uvijek pozitivni, veseli, nasmijani, razdragani.? Primjećujem da ima i takvih pa idu naokolo non stop s osmjehom na licu, izgledaju mi poput lutke, kao da nikada ne mijenjaju pozu usana, nego su im stalno razvučene.
Nisam od tih. Ne znam, niti želim glumiti, pa kada se ne osjećam dobro to i govorim i pokazujem. Loše sam i gotovo.
No, tada redovito stiže pitanje. Što je, što se dogodilo, zbog čega? Kao da za to mora postojati razlog? Ponekad se jednostavno ne osjećamo dobro, a moramo izvršavati svoje svakodnevne zadatke, vide nas na ulici, u trgovinama na radnom mjestu, pa čemu skrivati, da nam nije dobro da smo u klincu, no znamo da je to prolazno i već će sutra biti drugačije i bolje. Zar nije jednostavnije biti svoj, biti ja. Glumiti svakodnevno, mora da je užasno naporno, teško i nezahvalno. (11:50/07.02.2018.)
Adriano šćulac
Adriano šćulac
Kiki, kasnim pisanjem, ti znaš i zašto
Ova naškrabana kartica i kusur teksta, trebala je biti napisana prije nekih šest godina, no, držim se one - kako nikad nije kasno, iliti,- bolje ikad nego nikad -. Koliko je to točno i
Adriano šćulac
Još malo i 2018. godina je za nama, neka nam sljedeća bude puno bolja
Neću u ovom minu osvrtu ni o politici, ni o izborima, ni o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Todoriću, Dalićki, saboru i ostali nezgodama….., jer smo se nažalost nagleda
Adriano šćulac
Tko je to uvijek razdragan i veseo?
Nas ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto
Adriano šćulac
Čemu se čudimo?
Nažalost, na široko i daleko je znano da je ova naša zemlja, zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, država u kojoj vam za sto kuna duga zatvore obrt,
Adriano šćulac
Brojke, brojke, brojevi……
Razni ljudi, razna razmišljanja, razna razmišljanja, razne definicije. Što je ustvari život? Svatko to tumači na svoj način, tako da tih definicija ima na pretek. Recimo za men
Adriano šćulac
On je bio i ostao moj anđeo
ROBERT PAVLIć - (1985 - 2011) Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću
Adriano šćulac
Zašto moraš biti zao?
Sjedim u čekaonici jedne zdravstvene ustanove. Strpljivo čekam, jer to uvijek činim kad posjećujem takva mjesta. Zdravstvo je kao i sve ostalo u ovoj „nesretnoj našoj“, nikakvo.
Adriano šćulac
On je bio „lud“, ona lijepa i pametna
Imaju drugačija imena, ali ja ću ih u ovom naškrabanom tekstu, nazivati Mario i Branka. Za Maria smo uvijek govorili kako je lud, naravno u pozitivnom značenju te riječi. Bio je dalek
Adriano šćulac
Severina i ja
Nekad sam negdje pročitao, da je mega popularna i meni draga Severina, jedne ljetne noći u svom rodnom Splitu, navukla role i krenula na rolanje. Nažalost nije dobro završilo, jer je Seve ne
