17Nov

Mislim kako je bolje biti svoj, biti ja

Nas, što ljudima zovu, ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, niskih, visokih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština, ono što je vidljivo, i čemu to skrivati, jer svi smo isto vrijedni, zar ne? To nam nije potrebno niti trebamo skrivati.

Nešto što mnogi čuvaju samo za sebe i kriju, je nutrina, ono kako se osjećamo, jer se to neda i ne može sakriti, mada mnogi to čine. Teško je ili nemoguće sakriti ono kako se osjećamo, jesmo li veseli ili tužni, pričljivi ili šutljivi, bolje ili lošije volje.

To mnogi od nas kriju, jer je valjda ok biti veseo i razdragan, a nešto ružno kad si tužan, kratko i jasno, oprostite mi na izrazu, u kurtzu.

Neki sam dan na mom fejsbuk profilu, namjerno pišem fejsbuk, neka bude po Vuku, napisao kako sam u klincu i da nitko nije stalno veseo i radostan, nego ako to pokušava glumiti, a mora da je teško biti glumac u stvarnom životu. Nakon toga pitali su me neki kako to da sam u klincu i zašto to uopće pokazivati i pisati o tome, a ja pak pitam njih a zašto ne?

Zašto ne pokazati svoje osjećaje, a oni su različiti. Čemu ih kriti? Zašto se ne smijati kad nam se to čini, biti razdragan i veseo, ili biti plačljiv, tužan i loše volje kad se s razlogom ili bez njega tako osjećamo.

Zašto ne pokazati, da nam nije ni do čega, nego se osjećamo, bezvoljno, utučeno, neraspoloženo, tužno? Zašto bi trebali uopće biti uvijek pozitivni, veseli, nasmijani, razdragani.? Primjećujem da ima i takvih pa idu naokolo non stop s osmjehom na licu, izgledaju mi poput lutke, kao da nikada ne mijenjaju pozu usana, nego su im stalno razvučene.

Nisam od tih. Ne znam, niti želim glumiti, pa kada se ne osjećam dobro to i govorim i pokazujem. Loše sam i gotovo.

No, tada redovito stiže pitanje. Što je, što se dogodilo, zbog čega? Kao da za to mora postojati razlog? Ponekad se jednostavno ne osjećamo dobro, a moramo izvršavati svoje svakodnevne zadatke, vide nas na ulici, u trgovinama na radnom mjestu, pa čemu skrivati, da nam nije dobro da smo u klincu, no znamo da je to prolazno i već će sutra biti drugačije i bolje. Zar nije jednostavnije biti svoj, biti ja. Glumiti svakodnevno, mora da je užasno naporno, teško i nezahvalno. (11:50/07.02.2018.)

Stižu me……..
Adriano šćulac

Stižu me……..

Vjerujem da vam je poznata, ona Žerina i Crvene Jabuke,`Stižu me sjećanja, na sva davna proljeće, stižu me godine kada čovjek zastane i kad prošlost pogleda nekim drugim očima…`&n

By: Adriano šćulac | 16 Nov 2016 u 07:26
Anđeo i na zemlji i na nebu
Adriano šćulac

Anđeo i na zemlji i na nebu

ROBERT PAVLIĆ - (1985 - 2011) Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću

By: Adriano šćulac | 09 Nov 2016 u 07:30
Piši, riši, crtaj, šaraj
Adriano šćulac

Piši, riši, crtaj, šaraj

Oduvijek su se pisali i nekad više, nekad manje, bili u modi. Nazivamo ih grafitima. Znaju biti  pisani po zidovima običnom kredom, kakvim debljim flomasterima i naravno raznim sprejevima

By: Adriano šćulac | 02 Nov 2016 u 07:29
Ipak svjetlo na kraju tunela
Adriano šćulac

Ipak svjetlo na kraju tunela

Mogao sam pisati o Hasanbegoviću, Crnoji, Milanoviću, Petrovu, Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj gospodarskoj komori, INI, nestanku na stotine milijuna kuna, otimačini, optužbama, privođenjima, Re

By: Adriano šćulac | 26 Oct 2016 u 07:34
Kad psihijatar treba psihijatra ?
Adriano šćulac

Kad psihijatar treba psihijatra ?

Izbori bili pa prošli, Vlada billa, pa danas dolazi nova, Sabor bio, otišao, da bi se kao neki novi vratio, i to je uglavnom hrvatska politička scena. Na kojoj vjerujem da ima vi&scaron

By: Adriano šćulac | 19 Oct 2016 u 07:42
Čuvajmo žene kao zjenicu oka svog
Adriano šćulac

Čuvajmo žene kao zjenicu oka svog

Često se raspravlja o ravnopravnosti spolova. Tko je poduzetniji, smireniji, sposobniji, koga se više tlači, da li je istina da su mnogi muškarci «muške svinje» pa g

By: Adriano šćulac | 14 Oct 2016 u 07:21
Pišimo i pričajmo o lijepom
Adriano šćulac

Pišimo i pričajmo o lijepom

Postoje otkad i pismo, od onda su prisutni i djeluju na našu svakodnevicu. Ponekad im vjerujemo više, ponekad manje, ponekad nikako. Oni su mediji. Ove dane svi se oni redom bave i pi&sc

By: Adriano šćulac | 05 Oct 2016 u 07:32
I Bog je od nas digao ruke
Adriano šćulac

I Bog je od nas digao ruke

Prošlo je skoro tri tjedna,  kako smo bili na biralištima. To u posljednje vrijeme često i prečesto činimo, jer su kod nas uvijek neki i nekakvi izbori. Konačno su objavljeni i

By: Adriano šćulac | 28 Sep 2016 u 09:08
Jučer, danas, sutra
Adriano šćulac

Jučer, danas, sutra

Još jučer smo živjeli na ovim istim prostorima, samo što nas je bilo četiri puta više no sada, država se drugačije zvala, te smo imali jednu, ili točnije dvije zvijezde. Jed

By: Adriano šćulac | 21 Sep 2016 u 07:28
Živjeli izbori i maskenbal
Adriano šćulac

Živjeli izbori i maskenbal

Tako vam ja prije tri dana, nabacim odijelo, bijelu košulju, da nije bilo onako pakleno vruće, bio bi, kako dobri stari Vajta pjeva, prebacio i bijeli šal, a da sam žensko krinolinu, (

By: Adriano šćulac | 14 Sep 2016 u 07:29
Ukupno vijesti 289

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr