Voli svaki dan, a ne samo danas

Danas će mnogi posebno proslaviti dan, jer je Valentinovo, i naravno da u tome nema ništa loše. No, da budem iskren, nikad nisam razumio baš nešto posebno, ta slavlja. Bilo mi je to čudno, čak i kao klincu, kad sam na moj rođendan. morao puhati u nekoliko svijeća na torti. Možda odraslima u mom okruženju je, no meni nije to bio štos. Pitam se i razmišljam ponekad zašto me nitko kao dijete nije pitao, želim li ja to slaviti ili ne? Znam mislili su najbolje, ali se to meni nije sviđalo. Osim toga skupila se masa odraslih, pa bi pričali, pričali, i pričali, te nisam znao tko to slavi, oni ili ja? Ja sam se jedino volio igrati s ostalom djecom koja su kao bila na tom mom rođendanu. Stalo mi je do igre, do proslave rođendana nije ni malo. Možda griješim, možda sam u manjini, možda većina voli slaviti, tko zna? Nemam ništa protiv onih koji slave i koji ta slavlja vole, ja vam nisam baš za to, jer mislim da se veseliti i slaviti može i bez nekog posebnog razloga. Zašto to mora biti rođendan, ili Valentinovo, ili neki drugi praznik?

Netko je nekad izmislio da se slavi Valentinovo, odredio da će to biti dan zaljubljenih pa si većina to lijepo i strasno proslavi. Lijepo je biti zaljubljen, to treba slaviti, ali pitam se zašto baš na Valentinovo? Zar ne treba biti zaljubljen svaki dan, dokazivati jedan drugome to svaki dan? Mislim da je to produkt potrošačke industrije, pa se nekad počelo slaviti, a svodi se na to da se kupuju pokloni, cvijeće, prstenje, da se naručuju večere, putovanja, općenito da se mnogima napune njihove blagajne. Nakon tog praznika, dolazi nam i Dan žena. Ni to mi baš nije jasno. Zašto posebno to slaviti? Zašto posebno ženu za taj dan veličati, davati joj posebnu pažnju? Zar ne treba ženu voljeti, poštivati, cijeniti, razumjeti, brinuti se o njoj, svaki dan? Zašto treba za to postojati neki poseban dan? Po meni dan zaljubljenih i Dan žena, moraju i trebaju biti svaki dan, a ne neki poseban. Općenito za sve postoji neki dan. Pa je tako glupo izmišljen, Dan smijeha, kao da se samo taj dan moramo i trebamo smijati, postoji i dan štednje, taj mi je najsmješniji. Što to da štedimo kao prvo i od čega, a drugo zar ne treba svakodnevno štedjeti?

Znam, reći će mnogi da imam krivo, no ipak mislim da se mnoga od tih slavlja svode na potrošnju i punjenje džepova nekome. Sve se to toliko komercijaliziralo, pa se ponekad najveći značaj pridaje tome tko je kupio najveći ili najskuplji poklon. Trgovci trljaju ruke, a narod troši li troši. U tome nema ništa loše, daj bože da zarađivali svaki dan da se trošilo svaki dan, jer bi to značilo da se ima, da nam je financijski dobro.

Slavlja su mi ipak draga, bolje da slavimo nego da ne daj bože tugujemo. No, zar za to mora postojati poseban dan? Zar Valentinovo ne bi trebalo biti jučer, danas i sutra, točnije svaki dan u godini, kao i Dan žena i mnogi ostali od tih dana, dok god živimo? Možda krivo razmišljam, možda, tko zna? (09:05/14.02.2018.)