18Mar

Ignoriran narod, kao nacija bez povijesti

U filmu „Zadarski memento“  na terasi jednog restorana uz more, muškarac u društvu, naruči „jedan maraškini i crnu kafu“ dobije prijekor od svoje družice za stolom, „jesi li poludija, strpat će te u pržun“. A koji sat kasnije, povodom toga, na raportu kod izvjesnog gospodina, „a da mene nije bilo, smastili bi te kao grožđe u torkulu. „Kafu i maraškin,“ junačiš se tome, kad budeš svoj kruh, svojim zubima jeo, onda čini što hoćeš, ali dok te mi Talijani, hranimo, ponašat ćeš se, „come un Italiano vero. E capisci krizol. Oli će ti džigerica na nos izaći, pa ćemo viđeti kako ti ide, La lingua Italiana. Tu capisci?“

Slike su ne tako davne s istih terasa uz more, za koje Hrvatski zavod za zapošljavanje potražuje konobare sa znanjem dva do pet stranih jezika. Konobari po tom pitanju nisu izuzetak, ima i drugih poslova, primjerice vozača, ali da ih ne nabrajamo dalje.

O čemu se zapravo radi? Nacija se bacila na učenje stranih jezika, kako bi mogla prati čaše i tanjure, peglati plahte i stolnjake, na kojem god jeziku zatreba.

Gradić Ajzenštat (Eisenstadt) u Austriji posjećuje se kao nezaobilazna točka na kraćoj ruti do Europe i natrag.  Od njega nekako počinje panonska ravnica, koja dobrim dijelom prostire Hrvatskom. Zapravo od tog Ajzenštata i počinje tzv. panonska tromost. Nizinom se nižu niske kuće, sa još ponekim rodinim gnijezdom na krovovima. U tom dijelu Burgenlanda čije je središte Ajzenštat, Hrvati žive već 450 godina, i naglo odumiru. Zašto? Za razliku od Slovenaca u susjednoj Koruškoj koji su vrlo borbeni u svojim etničkim zahtjevima.

Hrvatski toponimi, malo po malo nestaju, čuvaju se u crkvama, kao kad na frižider lijepite magnete. Kažu u Austriji, da tome nisu uzrok političke (ne)prilike, već premala ljubav hrvatske manjine prema vlastitom jeziku. Tvrdi se da Hrvati mijenjaju svoj jezik, jednako  kao što mijenjaju političke stranke.

Ima nešto slično i kod Slovaka. Stoljećima su bili ignoriran narod, kao nacija bez povijesti , u koliko se pod time podrazumijeva (ne)imati careve i kraljeve, vojvode i prinčeve, pobjede i osvajanja. Kao da ih je njihovo ponašanje odredilo da vječno budu potčinjeni i obezglavljeni nekim političkim porazom, pa onda i bez zrele vladajuće klase, koja bi se pobrinula za njihov status.

Onaj koji ne zna za rušilačko- kreativnu žestinu prema onima, koji žestinom i silinom vladaju, taj dugotrajno slijedi svoju sudbinu gubitnika. Pod utjecajem jačih, ma tko oni bili, sam narod postaje svoj svjedok zatiranja vlastitog identiteta. Zaustavljanja svog društvenog napretka, obezvređivanja svojih škola,  novina i svoga jezika. 

Svaki se mali narod mora sam osloboditi prezira i nebrige velikih za njega. Mora se sam osloboditi i vlastitog kompleksa da je malen. Da i malen može, biti uvažavan i poštovan ukoliko mu je stalo, i to hoće.

Ali onaj koji je dugo bio potisnut i imao ulogu manjega, morao je potrošiti puno svoje snage za obranu vlastitog identiteta, pa se često i nakon oslobođenja, i dalje vlada na isti, gubitnički način, bez obzira što takvo ponašanje više nije potrebno.

Mali narod obuzet pod svaku cijenu željom, da dobije potvrdu od velikih, da mu oni daju za pravo, čekajući na dužno poštovanje, izlaže se pogibelji da se potroši na tom čekanju,  da osiromaši svoja iskustva i da ne stekne ni gospodskih, ni diplomatskih, ni zrelih političkih manira  u odnosima sa svjetskom politikom. Jesu li i Hrvati sebe odredili, da  trajno budu maleni, pred velikima? (09:10/27.02.2018.)

Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje
Katarina šoštarić Perković

Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje

O svom životu, odlučujemo svaki dan, u bezbroj malih odluka sadržane su i one krucijalne, da oblikuju život. I sami smo zaslužni, za svaku odluku, jer ju živimo, najmanje pet, a češće d

By: Katarina šoštarić Perković | 12 Mar 2019 u 07:24
Uvijek se može i bolje
Katarina šoštarić Perković

Uvijek se može i bolje

Uvijek se može mnogo toga željeti, i svi želimo, samo je razlika što? Kad je ta želja „dobro“, da bude dobro, da se i drugi oko nas osjećaju dobro. Opušteno, mirnije, sl

By: Katarina šoštarić Perković | 05 Mar 2019 u 07:22
Država na ulici
Katarina šoštarić Perković

Država na ulici

Kad se masa građana okupi na ulicama od Pariza do Bukurešta, malo tko u RH ostaje ravnodušan, čak se i frustracije nekoliko puta povećaju. Kako oni tamo mogu, a mi ne? Izaći na ulice

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Feb 2019 u 07:59
Ne ljutite se, izbor je vaš
Katarina šoštarić Perković

Ne ljutite se, izbor je vaš

Samo kroz jedan dan, može se dogoditi puno razloga, zbog kojih ste uzeli pravo, da budete ljutiti, na prvu osobu koja vam se nađe na putu. Obično su to, one situacije, kad vas iznenadi nečiji isp

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Feb 2019 u 07:07
Kad vas napuste idoli
Katarina šoštarić Perković

Kad vas napuste idoli

Sredina veljače još jedna je u nizu prigoda za darivanje voljene osobe. Ukoliko odabrani dar pronađe put do srca kojem je namijenjen, ljepota darivanja  traje danima, prije i danima posl

By: Katarina šoštarić Perković | 12 Feb 2019 u 07:22
E, kad bi se stavili s one druge strane
Katarina šoštarić Perković

E, kad bi se stavili s one druge strane

Živimo u vremenu velikih izazova. Nismo jedina generacija koja upoznaje dobre i teške prilike. Utješno je biti svjestan da su i naši prethodnici imali svoje. Na kojima su ili pad

By: Katarina šoštarić Perković | 05 Feb 2019 u 07:19
Nedostajat će doktora obiteljske medicine
Katarina šoštarić Perković

Nedostajat će doktora obiteljske medicine

Oni su otišli, a mi nismo. Otići ili ostati u Hrvatskoj, ovakvoj kakva je danas, s izgledima da mi od nje učinimo bolju zemlju za život, bila je i „Hamletova dilema“. I ostala vj

By: Katarina šoštarić Perković | 29 Jan 2019 u 07:18
Dopustite sebi
Katarina šoštarić Perković

Dopustite sebi

Sada se već ozbiljno zakoračilo u Novu godinu, a koja će vrlo brzo postati jednako stara kao i mnoge prethodne. Ali u ovom prvom mjesecu, kada smo svi, još uvijek  na samom početku, ta

By: Katarina šoštarić Perković | 22 Jan 2019 u 07:29
Zima je posebna, ali ne nužno za bolovanja
Katarina šoštarić Perković

Zima je posebna, ali ne nužno za bolovanja

Sve je prošlo, sad više ničega nema, čuju se odjeci žaljenja, što su se veliki blagdani primakli svome kraju. I ustupili „suhoparnoj svakodnevici“, koja se slikovit

By: Katarina šoštarić Perković | 08 Jan 2019 u 07:28
Ukupno vijesti 274

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr