21Oct

Ignoriran narod, kao nacija bez povijesti

U filmu „Zadarski memento“  na terasi jednog restorana uz more, muškarac u društvu, naruči „jedan maraškini i crnu kafu“ dobije prijekor od svoje družice za stolom, „jesi li poludija, strpat će te u pržun“. A koji sat kasnije, povodom toga, na raportu kod izvjesnog gospodina, „a da mene nije bilo, smastili bi te kao grožđe u torkulu. „Kafu i maraškin,“ junačiš se tome, kad budeš svoj kruh, svojim zubima jeo, onda čini što hoćeš, ali dok te mi Talijani, hranimo, ponašat ćeš se, „come un Italiano vero. E capisci krizol. Oli će ti džigerica na nos izaći, pa ćemo viđeti kako ti ide, La lingua Italiana. Tu capisci?“

Slike su ne tako davne s istih terasa uz more, za koje Hrvatski zavod za zapošljavanje potražuje konobare sa znanjem dva do pet stranih jezika. Konobari po tom pitanju nisu izuzetak, ima i drugih poslova, primjerice vozača, ali da ih ne nabrajamo dalje.

O čemu se zapravo radi? Nacija se bacila na učenje stranih jezika, kako bi mogla prati čaše i tanjure, peglati plahte i stolnjake, na kojem god jeziku zatreba.

Gradić Ajzenštat (Eisenstadt) u Austriji posjećuje se kao nezaobilazna točka na kraćoj ruti do Europe i natrag.  Od njega nekako počinje panonska ravnica, koja dobrim dijelom prostire Hrvatskom. Zapravo od tog Ajzenštata i počinje tzv. panonska tromost. Nizinom se nižu niske kuće, sa još ponekim rodinim gnijezdom na krovovima. U tom dijelu Burgenlanda čije je središte Ajzenštat, Hrvati žive već 450 godina, i naglo odumiru. Zašto? Za razliku od Slovenaca u susjednoj Koruškoj koji su vrlo borbeni u svojim etničkim zahtjevima.

Hrvatski toponimi, malo po malo nestaju, čuvaju se u crkvama, kao kad na frižider lijepite magnete. Kažu u Austriji, da tome nisu uzrok političke (ne)prilike, već premala ljubav hrvatske manjine prema vlastitom jeziku. Tvrdi se da Hrvati mijenjaju svoj jezik, jednako  kao što mijenjaju političke stranke.

Ima nešto slično i kod Slovaka. Stoljećima su bili ignoriran narod, kao nacija bez povijesti , u koliko se pod time podrazumijeva (ne)imati careve i kraljeve, vojvode i prinčeve, pobjede i osvajanja. Kao da ih je njihovo ponašanje odredilo da vječno budu potčinjeni i obezglavljeni nekim političkim porazom, pa onda i bez zrele vladajuće klase, koja bi se pobrinula za njihov status.

Onaj koji ne zna za rušilačko- kreativnu žestinu prema onima, koji žestinom i silinom vladaju, taj dugotrajno slijedi svoju sudbinu gubitnika. Pod utjecajem jačih, ma tko oni bili, sam narod postaje svoj svjedok zatiranja vlastitog identiteta. Zaustavljanja svog društvenog napretka, obezvređivanja svojih škola,  novina i svoga jezika. 

Svaki se mali narod mora sam osloboditi prezira i nebrige velikih za njega. Mora se sam osloboditi i vlastitog kompleksa da je malen. Da i malen može, biti uvažavan i poštovan ukoliko mu je stalo, i to hoće.

Ali onaj koji je dugo bio potisnut i imao ulogu manjega, morao je potrošiti puno svoje snage za obranu vlastitog identiteta, pa se često i nakon oslobođenja, i dalje vlada na isti, gubitnički način, bez obzira što takvo ponašanje više nije potrebno.

Mali narod obuzet pod svaku cijenu željom, da dobije potvrdu od velikih, da mu oni daju za pravo, čekajući na dužno poštovanje, izlaže se pogibelji da se potroši na tom čekanju,  da osiromaši svoja iskustva i da ne stekne ni gospodskih, ni diplomatskih, ni zrelih političkih manira  u odnosima sa svjetskom politikom. Jesu li i Hrvati sebe odredili, da  trajno budu maleni, pred velikima? (09:10/27.02.2018.)

A što će reći drugi
Katarina šoštarić Perković

A što će reći drugi

Jeste li u stanju zanemariti ono što drugi misle o vama, pa ma kako to izgledalo.  Možete li prihvatiti neke stvari iz svoje prošlosti, koje su se dogodile, kako su se dogodile. Ne

By: Katarina šoštarić Perković | 16 Oct 2018 u 07:03
A što kad neki samo šute
Katarina šoštarić Perković

A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Oct 2018 u 07:22
Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?
Katarina šoštarić Perković

Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?

Ljudi posvuda oko nas,  jedni vedri, veseli. U susretu  razgovorljivi, u odnosima stabilni. Drugi u grču, škrti na riječima, a kad progovore kao da otrovne strelice paraju zrak. &nb

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Oct 2018 u 07:01
Ravnoteža
Katarina šoštarić Perković

Ravnoteža

Još uvijek vrijedi nepisano pravilo prema kojemu se od mladih očekuje da marljivo uče, postignu dobre ocjene i doguraju do diplome. A tada je najvažnija preokupacija, naći pristojan posao i

By: Katarina šoštarić Perković | 25 Sep 2018 u 07:49
Kako se postaviti kad je kriza
Katarina šoštarić Perković

Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelj

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Sep 2018 u 06:38
Zdravlje treba zaslužiti
Katarina šoštarić Perković

Zdravlje treba zaslužiti

Kako razumjeti jednostavne stvari,   kao što je hrana bez koje se nemože, a koja u konačnici određuje kvalitetu i dužinu svačijeg života. Svijet se oduvijek divio onim osobama k

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Sep 2018 u 07:56
Tko se još opterećuje  kompliciranim stvarima
Katarina šoštarić Perković

Tko se još opterećuje kompliciranim stvarima

Nije važno koliko se novca zarađuje, u odnosu na odluke što se sa zarađenim novcem čini. U svijetu umreženom internetom, podaci kolaju u trenu, na koju god stranu hoćete, a sve što

By: Katarina šoštarić Perković | 04 Sep 2018 u 07:42
Ne trebaju ljudima stvari da bi oni bili važni, njima  treba smisao
Katarina šoštarić Perković

Ne trebaju ljudima stvari da bi oni bili važni, njima treba smisao

Zemlja se posljednjih dana dobrano stresla, od izgovorenih riječi uvreda i kletvi, a slike štrajkača  i plavih radničkih odijela, koja su zakrčila umjesto turista, gradske ulice, zača

By: Katarina šoštarić Perković | 28 Aug 2018 u 07:15
Zašto se odlazi?
Katarina šoštarić Perković

Zašto se odlazi?

Nekad, ne ni tako davno, 50-ih godina prošlog stoljeća, istarska su se mjesta jednostavno praznila, odlazili su ljudi, svaki dan kao da su nestajali. Napuštali su svoj zavičaj, svoje p

By: Katarina šoštarić Perković | 21 Aug 2018 u 07:50
Kad smijeh nije grijeh
Katarina šoštarić Perković

Kad smijeh nije grijeh

Čovjek govori više očima nego ustima, a izrazom lica donosi one prave odluke. Ukoliko ih znate pročitati, bit će vam puno važnije od riječi , koje vam vaš sugovornik upravo izgovar

By: Katarina šoštarić Perković | 14 Aug 2018 u 07:18
Ukupno vijesti 255

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr