Uhljebi i Siniša Verbanac

Hrvatska nešto malo više od četiri milijuna stanovnika, 20 ministarstava. Njemačka 82 milijuna stanovnika dvanaest (12), ministarstava. Njemačka je normalna, razvijena, pametna i uspješna država, Hrvatska je dio na zemljopisnoj karti, koji ljudi nazivaju Apsurdistan, Kora od Banane država, Kurton država, Uhljebistan i tako dalje, i sa svim se tim nazivima, mali ja slažem. Njemački su gradovi, razvijeni, industrijski ili turistički, lova u njima pristiže na sve strane, naši (neki) kubure s lipama, naravno za one stvari koje su prijeko potrebne i važne, a na uhljebe razbacuju. Njemački gradovi imaju razna imena, a mnogi naši nose zajedničko ime Uhljebgrad.

O da, uhljeba kod nas koliko ti drago, nabrojati ih ne možeš. Uhljeb, bi bila definicija za osobu koja živi na proračunu, ništa ne radi (osim štete), ali siše lovu i krv građanima, koji tu osobu plaćaju. Ima ih i u našem gradu, u Labinu. Znam neke, ali ću o njima neke druge prilike. Danas bi o jednom koji nije uhljeb, mada prima plaću iz gradskog proračuna, ali i to se mora. Jer netko nam mora voditi grad, službe koje u njemu postoje, institucije i tako dalje. Ne volim generaliziranje, pa kao što svi političari nisu amoralni i lopovi, tako ni svi zaposleni u javnim službama nisu uhljebi, daleko od toga.

Krajem proteklog tjedna izabrali smo najbolje sportaše i sportske djelatnike Labina za proteklu godinu. Sve je bilo organizirano za deset. Profesionalno, uspješno, ni kratko ni dugo, govori i pozdravi, taman. Nagrada ni premalo ni previše. Kratko i jasno za svaku pohvalu. Znam da je dosta ljudi bilo u to uključeno, no, jedan je koji sve to održava, koji je uz razumijevanje i potporu gradske vlasti, napravio itekako reda u labinskom sportu, koji vuče, radi, ništa mu nije teško. Ta organizacija bila je samo tisućiti kamenčić u njegovom veliko mozaiku poslova koje vrlo uspješno obavlja. Taj je čovjek pun ideja, ali ne da se njima razbacuje, i stavlja ih na papir, pa u ladice, nego ih realizira. On je Siniša Verbanac, tajnik Sportske zajednice Grada Labina, iako prima plaću od građana, nije uhljeb. Siniša je vrijedan, poslovan, profesionalan djelatnik, koji će ostati na poslu i do sedam navečer, koji će raditi subotu i nedjelju, koji ne radi, već živi svoj posao. Kada bi u javnim službama bilo bar više Siniša. Zato pucam od ljutnje, kad mu bilo tko kaže da je uhljeb. Nije i nikad neće biti. Nego je to čovjek koji bi trebao biti uzor, svim uhljebima, jer kad bi oni bili poput njega, ta riječ ne bi postojala, niti se izgovarala.

Nažalost, uhljeba ima, i nova gradska vlast, morat će se „obračunati“ s njima. Znam da su time i počeli, i znam da im za to treba vremena, jer nagomilalo se toga s godinama. Znam uhljeba kojima se ne širi posao, oni bi najradije bili kući, danima, mjesecima, godinama, ne šire im se ideje, ne širi im se rad, jedino što im se širi, su njihove da prostite stražnjice, pa shodno tome trebaju im svake godine i šire stolice. Zato žalim što im se odmah prvog „radnog“ dana nije kupio kauč, imali bi mjesta za sjedenje, mogli bi i prileći, a iz proračuna bi se bilo šparalo na stolicama iliti foteljama. O njima ću imenom i prezimenom, neki drugi put, jer oni/one nisu Siniša Verbanac. A gradskim vlastima sretno u „čišćenju pumpi“ koje nam sišu novac i krv. Sreća da pored takvih postoji Siniša Verbanac i njemu slični. (08:33/28.02.2018.)