Dino Škopac sa žaljenjem govori o propuštanju mogućnosti da se EU novcem iz financira zajednička odvodnja

Proljeće dolazi, a to je najbolje vrijeme za radove na vodovodnoj infrastrukturi nakon prve poništene javne nabave za Visoku zonu Grada Labina (VZGL).  Trgovačko društvo Vodovod Labin priprema dokumentaciju za novi poziv. „Radovi su  vrijedni oko 13 milijuna kuna. Vodoopskrbu VZGL želimo realizirati u slijedeće 2 do 3 godine,“ izjavio je direktor Dino Škopac. „To je cjevovod približne dužine 9 kilometara, promjera 125 milimetara, na relaciji Presika-Bartići-Gora Glušići. Ta VZGL imat će dvije vodospreme, Kopač i Vučići, na 30 do 40 metara iznad mjesta, da ne bi bilo velikih pumpanja vode, ni različitih pritisaka u cijevima.

To što je teren brdovit s lijepim proplancima i dalekosežnim pogledima, u ovom slučaju  nije prednost, već dodatna nevolja.  „U odnosu na Slavoniju,  kad se radi cjevovod dug 50 kilometara ide od kote 125 na kotu 130 metara. I problema nema, jer nema ni kamenja, a ni kamenih stijena. Možete samo zamisliti da voda iz izvorišta Fonte Gaja dođe u Gologorički dol, Rašu, Labin, Sv. Nedelju, Šumber,Potpićan, Tupljak, uz sav taj brdoviti teren. Unatoč svemu vodoopskrba je među najboljima u Hrvatskoj,“ kaže Škopac.

Međutim na proljeće, a to je vrlo uskoro, radit će se i jedna dionica Presike, vodoopskrbni cjevovod dužine 500-njak metara, profila 100 milimetara. To je rekonstrukcija postojeće mreže. A kako svaki metar izgradnje komunalne infrastrukture poprilično košta, ovdje se nije dalo izbjeći pitanje zajedničke odvodnje s Rašom? „Otprilike smo 2 godine potrošili na dogovaranja i rokovi su nam se pomaknuli sa 2020. na 2023. „Bio bih jako zadovoljan kad bi se postiglo dogovor svih jedinica lokalne samouprave, da  zajedno idemo u rješavanje odvodnje, možda u toj zajednici svatko neće dobiti 100 posto očekivanog, ali čovjek je nekad zadovoljan i sa 85, 90 posto ostvarenog.  Ugovor je kompromis, i brak je kompromis, i zajednička odvodnja isto je kompromis, pa ako se ne može dobiti 100 posto očekivanih ciljeva,  ostvari li se 90 posto, ili više od 90 posto, to je isto uspjeh.

Imajmo u vidu da će EU od 100 posto novca platiti nekih 90 posto, tu su  Hrvatske vode i  država, a preostalih 7 posto plaćaju jedinice lokalne samouprave i Vodovod. Razlika je, ići raditi sa 7 posto, od ukupnih 300 milijuna“, veli Škopac.

Za primjer, Škopac navodi manji projekt kanalizacije od ranije, koji ih košta 230 tisuća kuna, jer ga rade samostalno,  ali, da je kojim slučajem bio uključen u EU projekt, koštao bi Vodovod,  svega 15 tisuća kuna. I  to je razlika o kojoj govori.

„Ali dok EU ima Fondove, ja ne želim reći da će oni nestati,  ali sad je izašla Velika Britanija, da sutra izađe Francuska, da li bi više bilo  novca u EU i tko bi ostao, ako EU drže najveće ekonomije? Što ako Njemačka kaže, i mi izlazimo? Trenutno postoje fondovi, a vidimo i previranja,  ovakve projekte bi bilo dobro riješiti i iskoristiti mogućnosti koje se sada nude. I barem povratiti dio novca koji RH plaća u EU, kao preuzetu obavezu. Dok mi ovdje pričamo, stalno se pojavljuju nove aglomeracije, od Vukovara, preko Istre do Dubrovnika. Evo i Pazin je oformio aglomeraciju, prije ju nisu imali, mi jesmo.  Mi smo u Studiji, a oni će sada početi raditi Studiju. Ipak je trenutna situacija pogodna da se može povući jako puno novca u Hrvatsku,“ naglasio je Škopac. 

(Katarina Šoštarić-Perković)03.03.2018./12:01:17