Država smo s mali milijun općina i gradova. Imamo toga više nego Engleska, Francuska, Njemčka… Da li ste recimo znali da se najmanja općina u lijepoj našoj nalazi u Šibensko kninskoj županiji, da joj je naziv Civljane i da je po popisu stanovništva iz 2001. godine brojala njih 137. U toj općini bio je na vlasti HDZ, a njegov predsjednik zvao se vjerovali ili ne Sava Četnik. Ili recimo, kad putujete iz Labina za Pulu, 40 kilometara, a prolazite kroz šest takozvanih jedinica lokalne samouprave. Krenete iz Grada Labina, pa općine Raša, Barban, Marčana, Ližnjan i Grad Pula. Fenomenalno. Zar ne?
Čemu ovaj «edukativni» uvod? U zgradi gdje živim ima 48 stanova, pomnožite to s nekim prosjekom od barem tri osobe po stanu i eto ti veći broj stanovnika nego što ih je imala spomenuta općina. Stoga se i mi stanari ponekad znamo šaliti da ćemo se proglasiti općinom. No zar nije lijepo da kolumnisti žive u nečem velikom. Svojedobno se pričalo da jedna naša kolumnistica živi u velikoj vili s bazenom, a ima navodno i kuću u jednom našem gradu na moru. Valjda po tom nekom nepisanom zakonu eto i ja živim u velikoj zgradi.
Kako se stvari razvijaju u ovoj našoj banana državi, tko zna možde jednog dana i zgrade u kojima živi preko stotinu stanara postanu općine. Možda se ustoliče i novi političari, koji bi se zvali (z)gradonačelnik i imali bi samo malo manja mjesečna primanja od načelnika. Sve je danas kod nas moguće, samo se za to daju drugi nazivi.
Zar ministar rada i mirovinskog sustava, kako se to lijepo naziva, nije svojedobno progurao da mladi sa završenim fakultetima rade kao pripravnici za 1.600 kuna mjesečno i ujedno se hvalio da je to novitet. Nije istina, jer je to nekada postojalo. Samo smo to onda zvali «dobrovolje radne akcije». Ja se pak nadam se da ćemo na idućim izborima ustoličiti i (z)gradonačelnika, koji će upravljati zgradom, kao još jednom novom općinom. Kad je bal, nek`˙je maskenbal.