Godine lete, sjećanja ostaju

Zasigurno znate onu, kad Žera iz Crvene Jabuke zapjeva „Stižu me sjećanja, na sva davna proljeće, stižu me godine kada čovjek zastane i kad prošlost pogleda nekim drugim očima…` A nas osim toga, stižu i neka nova čudna vremena. Mnogi to znaju reći i ja se s njima slažem. Ali bi ipak rekao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se bez veze «sve u svoje vrijeme». Drugačija su nekad bila proljeća, drugačije se komuniciralo, a i ponašanje je bilo skroz drugačije. Susjedi su često jedan od drugoga stvari posuđivali. Što bi molim vas, danas rekao vaš susjed ili točnije što bi mislio, kad bi mu recimo pozvonili na vrata (nekad se kucalo, kakvo zvono) i pitali ga da vam posudi malo brašna, šećera ili soli. Rekao možda ne bi ništa, ali bi mislili da niste sav svoj. E vidite nekada je to bilo sasvim normalno,

Ljudi su znali ostajati bez nekih namirnica pa da ne trče do trgovine pitali bi susjeda da im to posudi i kasnije naravno vraćali.Danas se to više ne radi i za to ova nova generacija ne zna. No zato znaju posuditi lovu koju u pravilu «zaborave» vratiti. Vraga se nekad znalo za mobitele, telefone, kompjutore, vraga je netko znao za svu današnju tehniku. Pegla na žeravicu bila je vrh tehnike, a kad bi netko kupio televizor, čitavo je susjedstvo kod njega navalilo da bi gledali kakvu seriju ili dnevnik. Serije su u pravilu bile američke, nije bilo ovih meksičko-turskih. Zahvaljujući njima danas neki pričaju bolje turski nego engleski ili njemački i ne daj bože da je u tome nešto ružnoga.

Naravno da je dobro znati što više jezika. Koliko znaš toliko vrijediš, zar se ne veli tako? U školi se učio marksizam, tehnologija, domaćinstvo…. pjevale se pjesme Titu. Kad bi pitali roditelje kako ste došli na svijet, bili bi odgovori, ili šamar, ili ne pitaj gluposti. Ako bi vas i „educirali“o tome, onda bi odgovori bili da nas je donijela roda, bili smo mami u trbuhu i slično. Ovi današnji đaci već u prvim razredima uče o seksu. Znaju sve od početaka do kraja. Današnja generacija u školama uči o religiji, nekada toga nije bilo. Zamislite da vam je nastavnik ulazio u razred moleći Oče naš, priveli bi ga istog trena. Stoga se slažem s porukom koju sam primio neki dan, a nakon jednog mog osvrta na ovom portalu, da su neki pred dvadesetak godina u svom domu držali na zidu obješenu sliku Tita, da su im danas okviri isti, ali su sliku Tita zamijenili Papinom i tako postali najveći mogući vjernici.„Stižu me sjećanja, na sva davna proljeće, stižu me godine kada čovjek zastane i kad prošlost pogleda nekim drugim očima…`Godine lete, sjećanja ostaju.