Iza scene pa na pozornicu...

Naslov razumljiv svima jer tako se odrađuje svačiji život u današnje vrijeme.

Otpratila sam centar svog zivota u školu i ostavila program koji je ona gledala na tv-u iz razloga jer mi je još rano i uopće ne doživljavam o čemu se radi. Sjela sam na mjesto na kojem tipkam i počela sa strane slušati neki glasić koji dolazi s tog velikog ekrana. Dječja emisija gdje se Veliki čovjek stavlja u poziciju Malog i vodi s njim dosta opako "ozbiljan" razgovor.

Tu nema mjesta nikakvom prostoru kojeg ja nazivam iza scene već odmah se direktno prelazi na pozornicu. Iskrenost.

Ta mala duša koja je odgovarala na pitanja poput Gdje je Zagreb i kako doći do njega i Što je bolje kuna ili euro me nasmijala i takla u srce. Njezin način odgovaranja i izraz lica nema slova u abecedi koja to mogu opisati.

Pa mi je došlo da se zapitam Kako bi to bilo kad bi mi stupili direktno na pozornicu ili u prijevodu počeli živjet onako kako želimo živjet bez priprema iza scene i make up sobe??

Odnosi: cura-dečko, muž-žena, roditelj-dijete, prijatelj-prijatelj i puno ostalih.... Svi ti odnosi imaju pripremu prije realne komunikacije i nažalost na tome se baziraju ti današnji takozvani dobri odnosi. Sa mog gledišta to nisu odnosi već jako dobro izrežirana predstava. Zar je tako teško bit ono što jesi i prihvatit da se nekom ne sviđaš onakav kakav jesi. Pa za to bi trebali bit sretni jer jedino ćeš na takav način naletit na ljude koji će ti se divit i tjerat te da se nikad ne promijeniš jer si savršeno biće točno onakav kakav si.

Znate zbog čega vam se neke osobe toliko ne sviđaju? Jer na njima vidimo ono što se na nama ne sviđa. Slijed događaja nakon toga? Popravite te stvari koje vam smetaju kod vas samih i promatrajte kako se i ta osoba mijenja u vašim učima. Odjednom vam je bolja i nije vam jasno zašto vam je toliko smetala? Kažite sebi hvala jer ste počeli radit na sebi i s tim poboljšali svoje kvalitete. Počeli ste nalazit svoje Ja.

Ta velika duša u tom malom tijelu izazvala je u meni danas takvu reakciju a tako banalna stvar.

Neka nam život bude pozornica i predstava ali bez prije pripremljenog teksta i pokreta. Tako to postaje avantura, jedinstvena samo za nas. Pa zašto ne uživati u njoj.

Ne dozvolite da vam se druge ososbe ne sviđaju i taj osjećaj koji to izaziva i svaki odnos pokušajte njegovat bez režisera i scenografa. Pustite sebe da budete ono što jeste. To privlači u vaš život ljude koji će vam odgovarat za cijelu vječnost, ljude s kojima ćete imat odnos bez riječi, ljude koji vas razumiju samo pogledom.

Što je najbitnije vi ostajete Vi i uživate u sebi.

Oni kojima ne odgovarate zaželite sretno daljnje putovanje i pronalazak samih sebe.

Nemam tu puno što više tipkati jer i ov malo je dosta za onog tko želi shvatit

Hvala toj velikoj duši u malom tijelu danas što nije znala gdje je Zagreb i 25 kuna joj je bilo draže od 25 eura jer je to iz nje izašlo iskreno i nepripremljeno. Direktno je stupila na pozornicu.

Još samo nešto: Hvala Vam!!